Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 2
Sutra: 21° 21° 2
16. listopada 2019.
Polemika

Marin Blažević odgovara na prozivke: "Sandro Damiani laže"

Marin Blažević, Foto: Damir Škomrlj
Marin Blažević, Foto: Damir Škomrlj
Objavljeno: 23. svibanj 2018. u 13:43 2018-05-23T13:43:16+02:00

Naposljetku, savjetovao bih Vam da se bolje informirate, ili naprosto ne lažete, kada druge ljude uplićete u svoje medijske ispade. Upravo suprotno svim Vašim navodima, gostujućim glumicama i glumcima iz Italije plaćamo na vrijeme, odnosno kada nam pristignu za njihove honorare osigurana sredstva iz Italije, piše Marin Blažević u svom reagiranju na intervju sa Sandrom Damianijem

U uvodnom odlomku intervjua naslovljenog »Blažević bojkotira Talijansku dramu«, objavljenog u petak, 18. svibnja 2018. na stranicama kulture, Novi list navodi da je Sandro Damiani bio »savjetnik bivše ravnateljice TD Rosanne Bubole«.

Prvo, Sandro Damiani, premda se već neko vrijeme lažno predstavlja u toj ulozi, nikada nije bio »savjetnik ravnateljice Talijanske drame Rosanne Bubole«. Naime on nikada nije s HNK-om Ivana pl. Zajca imao potpisan »savjetnički ugovor«.

On je možda neformalno savjetovao Rosannu Bubolu, jer svaki će dobar ravnatelj razgovarati s kolegama i razmjenjivati mišljenja o programu, no jedno su neformalni razgovori, a nešto sasvim drugo ugovoreni odnos, odnosno službena suradnja. Da je Rosanni Buboli bio ik«, tada sigurno ne bi bila uspješnom ravnateljicom Talijanske drame u dijelu mojeg intendantskog mandata.

Već sama ta činjenica inicijalne laži zapravo diskvalificira S. Damianija u cijelom nastavku tzv. intervjua. Kažem »tzv. intervjua«, jer je svakome s imalo novinarskog iskustva očigledno da je Novi list fingirao formu intervjua. Čitav diskurs i struktura tog »intervjua« signaliziraju da je riječ o osvetničkom pamfletu S. Damianija, koji je onda s pet umetnutih pitanja od jednog i pol retka pretvoren u intervju, kako se ne bi moralo već u istom broju zatražiti reagiranje onoga koji navodno »bojkotira Talijansku dramu«.

Drugo, nastavno, poštovani kolege iz Novoga lista: nije li stvar elementarne novinarske etike, o profesionalnosti da ne govorimo, provjeriti je li S. Damiani doista ikada bio »savjetnik ravnateljice Talijanske drame«, prije nego se objeručke prihvati njegov pamflet i objavi ga pod bombastičnim naslovom?

Manjak HNK-a

Damiani dakle prijeti da će »sredinom ovog mjeseca u Rimu sazvati konferenciju za novinare kako bi se našlo rješenje oko »slučaja Talijanska drama«. Izvrsno! Lijepo molim da na tiskovnu konferenciju u Rimu pozove i mene pa da objasnim talijanskoj javnosti i politici kako Talijanska drama već pola godine nema potpisan ugovor o financiranju s Talijanskom vladom, pa tako već godinama. Minimalno šest mjeseci svake godine Talijanska drama producira program bez da uprava HNK-a ima ikakvoga pojma kolika će joj sredstva u tekućoj proračunskoj godini dodijeliti »matica zemlja«, te tako zapravo program Talijanske drame u proljetnim mjesecima najintenzivnije produkcije neprekidno posluje »bez pokrića«, da tako pojednostavljeno kažem.

Štoviše, za 2016. godinu HNK-u nisu isplaćena niti sva ugovorena sredstva, zbog čega je manjak HNK-a povećan za 113.000 kn. Za taj manjak pred Gradskim vijećem Grada Rijeke odgovarao sam ja, a ne samoprozvani zaštitinik »digniteta Talijanske drame« S. Damiani. I da budemo načisto: taj manjak HNK nije sanirao sredstvima proračuna Grada Rijeke, nego vlastitim drugim prihodima, koje se moglo investirati u obnovu kazališnog interijera, ili tehničke opreme, ili produkciju Opere, primjerice, Damianiju očito tako mrske, premda je 75 posto repertoara riječke Opere iz talijanske operne literature, za što Talijanska unija nikada nije bila sklona izdvojiti niti eura.

Usto, na Damianijevoj konferenciji za novinare u Rimu rado ću talijanskoj javnosti i politici predočiti koliko za program, poslovanje i postojanje Talijanske drame u Rijeci izdvaja vlada »matice zemlje«, a koliko Grad Rijeka. Neka me se prozove hrvatskim nacionalistom (ako je i do toga moralo doći), ali ja ne vidim pravdu u činjenici da cijela jedna država, i to Italija, za Talijansku dramu izdvaja okvirno 900.000 kuna, a Grad veličine jednog rimskog okruga, Rijeka, preko 5.000.000 kuna. Ako to nije nepobitan dokaz brige jednoga grada za manjine koje u njemu obitavaju, ne znam što bi još trebalo biti. Možda da na trgu ispred HNK-a uz spomenik Ivanu Zajcu podignemo i centimentar veći spomenik Sandru Damianiju, u spomen na njegove mandate na čelu Talijanske drame, za koje je još Mani Gotovac, preciznim »cjenovnicima«, upozoravala da »Damiani ne vodi brigu o Talijanskoj drami, nego o novcu te drame u svom džepu«.

Novi fenomen

Da se razumijemo, nije mi ni na kraj pameti sugerirati da bi Grad Rijeka trebao smanjiti sredstva za financiranje Talijanske drame, ali očekivao bih od predstavnika talijanske manjine u Hrvatskoj, od Damianija do Radina, da u Rimu lobiraju za pravedniju ravnotežu u financiranju »najvažnije umjetničko-kulturne institucije« talijanske manjine. Tada bi se možda i moglo pregovarati o eventualnoj promjeni Statuta HNK-a koja bi Talijanskoj uniji dala glas, ali ne i ekskluzivno pravo u odabiru ravnateljice ili ravnatelja Talijanske drame. Dotad, takvo je pravo isključivo u rukama Kazališnoga vijeća, koje glasa o prijedlogu intendanta.

Damiani navodi neke koprodukcijske projekte s raznim talijanskim kazalištima i »velike turneje po Italiji«, koje smo Oliver Frljić i ja, a potom samo ja, navodno »bojkotirali«, pa time »sramotili Talijansku dramu« i »minirali njezin kredibilitet«. Damiani navodi »nepotpisane prijedloge« o suradnji, redatelje koje je on već angažirao, financijska sredstva koja su neki partneri navodno već osigurali, sponzore... Moram priznati da je ovo novi fenomen!

U mandatu intendantice Matošević-Orešković, riječki HNK imao je »ravnatelja Opere« Ozrena Prohića koji se lažno predstavljao kao »ravnatelj«, jer nikada nije imao potpisan ugovor o radu za taj posao. Doduše taj je prevarant imao potpisan barem autorski ugovor (ne bi li se varalo na obračunu poreza, a i još ponegdje, no time sa danas bavi pravosudni sustav). Sada imamo novog prevaranta u gradu. Taj nema nikakav ugovor, dakle nikakve ovlasti da bilo što dogovara i pregovara u ime riječkog Kazališta, ali je toliko bezobrazan da to ne samo čini, nego i optužuje mene kao intendanta da »bojkotiram«» i »sramotim« Talijansku dramu. Istina je da se Damiani uporno pokušavao nametnuti kao »savjetnik«. Svako toliko iskočio bi iza nekog ugla, ubacivao se nepozvan u razgovore na domjencima, potajice se – unatoč mojoj izričitoj zabrani – uvlačio u ured ravnateljice Talijanske drame dok je ona bila odsutna te ondje ordinirao u ravnateljskoj fotelji, dočekivao me na izlasku iz toaleta, zaustavljao u hodu ulicom, pa mi nije više preostalo nego jednom zgodom ga i primiti na sastanak.

Niste kompetentni

Gospodine Damiani, kad Vam tijekom tog sastanka nije bilo jasno, očito Vas moram i javno upozoriti, te s još nečime i javno upoznati. Prvo, Vi niste bili, niti ste ikada mogli postati savjetnikom ravnateljici TD-a, ni bilo kome drugome u HNK-u, a ponajmanje meni, i to najprije zbog povijesti Vašeg odnosa s riječkim Kazalištem koja obiluje kompromitirajućim epizodama. Talijanskoj drami potrebni su mladi ljudi s voljom, vizijom i etičkim pristupom produkciji, a ne agenti drugih kazališta, kalkulanti i kompromitirani osvetnici. Vaše lažno predstavljanje javnosti i kolegama iz drugih kazališta u ulozi »savjetnika Talijanske drame« je utuživo!

Drugo, Vi naprosto niste ni dostatno niti primjereno kompetentni da bih s Vama ozbiljno razgovarao o dramskim ili bilo kojim drugim kazališnim projektima, o Krleži ili Brechtu. Vaša ideja o Krležinu »Kristoforu Kolumbu« na Titovu Galebu primjer je banalne dramaturške metaforizacije i Kolumba i Galeba i Tita, što sam Vam pokušao objasniti kroz vic, ali vi ste očito promašili i retorički modus našeg razgovora. Vaša pak ideja da bi Giorgio Surian nastupio u mjuziklu »My Fair Lady« je upravo groteskna. Ako niste primijetili, Giorgio je upravo nastupio u povijesnom projektu riječke Opere, Trilogiji Verdi – Shakespeare – Surian. Ma kakav mjuzikl?!

Za dva druga projekta, za koja navodite da postoje i »prijedlozi« koje ja »nisam potpisao«, moram pitati – o čemu Vi pričate? Pa tko ste Vi bili, ili mislite da jeste, da donosite prijedloge koje bih ja trebao potpisivati? Prijedloge daju ravnateljice i ravnatelji Talijanske drame, potom se sastaju ravnatelji kazališta koja dogovaraju i pregovaraju koprodukcijsku suradnju, a Vaša uloga samoprozvanog »savjetnika« tu je izlišna, osim ako niste kalkulirali s nekom »provizijom« s jedne ili druge strane. No HNK kojim ja upravljam tako ne posluje.

Donje rublje

Naposljetku, savjetovao bih Vam da se bolje informirate, ili naprosto ne lažete, kada druge ljude uplićete u svoje medijske ispade. Upravo suprotno svim Vašim navodima, gostujućim glumicama i glumcima iz Italije plaćamo na vrijeme, odnosno kada nam pristignu za njihove honorare osigurana sredstva iz Italije. Plaćamo im i ranije, ako pritom ne ugrožavamo produkcije Hrvatske drame, Baleta ili Opere. Glumac koji je »prozvao TD na Facebooku da ne poštuje rad suradnika iz Italije, a dobiva financijsku potporu i iz Italije« neka nam se slobodno pridruži na tiskovnoj konferenciji u Rimu pa da mu predočim cjelokupni model financiranja Talijanske drame, objašnjen gore, a i podsjetim ga da mu je plaćanje kasnilo, jer nam je dostavio krivi broj bankovnog računa.

Glede Vaše teze da sam »eliminirao Borgijinu suprugu na audiciji u korist jedne mlade tek školovane glumice«, istina je ova: Elena Borgia pristupila je audiciji pred povjerenstvom u kojem su, uz mene, bile i v.d. ravnateljice Talijanske drame Leonora Surian Popov i doajenka Talijanske drame Elvia Nacinovich. Nastup kandidatkinje jednoglasno je smatran lošim, a moram dodati i – neprimjerenim. Kandidatkinja je skinula kaput te u donjem rublju sjela za isti stol za kojim je sjedilo i povjerenstvo. Potom je dvadesetak minuta šaputala tekst. Je li kandidatkinja promašila žanr, mjesto ili vrijeme, nebitno je.

Bitno je da Vi lažete, i lažete, neprekidno, a ne zazirete niti od privatizacije javnog medijskog prostora. Kakve veze s Talijanskom dramom i HNK-om Ivana pl. Zajca, kakve veze s talijanskom manjinom i Unijom u Rijeci, ima informacija da je Elena Cotugno Borgia supruga Vašeg prijatelja i redatelja Borgie? Tako se možda radilo u neka prošla vremena. Pa Vi slobodno nastavite živjeti u svojim iluzijama i lažima, a Talijansku dramu, njezine glumce i ravnatelje – oslobodite svojih »savjeta«.

Uostalom, svi članovi ansambla Talijanske drame složili su se da je Giulio Settimo najbolji izbor za njihova novog ravnatelja.

Bolji od Vas, piše u odgovoru Marina Blaževića, intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.