Dvadesetak radova u Malom salonu

Uz izložbu ‘Hommage crtežu’ iz fundusa MMSU-a: Neiscrpna snaga i ljepota crteža

Jasmin Đečević

Carlos Härle: »Bez naziva«, 1983. / Snimio Marko GRACIN

Carlos Härle: »Bez naziva«, 1983. / Snimio Marko GRACIN

Izložba crteža je prva od tri obljetničarske kroz koje ćemo se, između ostalog, baviti određenim aspektima muzejskog rada, odnosno njima ćemo pokušati pokazati dio muzejskih aktivnosti koji je široj javnosti nepoznat. Primjerice, na ovoj se izložbi baca svjetlo na način skupljanja građe pa je uz svaki rad minimalnim sredstvima istaknuto na koji je način dospio u riječku zbirku. Druga izložba pokušat će rekonstruirati originalni stalni postav koji je bio aktualan pri otvaranju. Dio građe je još uvijek kod nas, a kroz proučavanje dokumentacije pokušat ćemo otkriti što je bilo s ostatkom. Treća izložba će biti posvećena Zbirci slikarstva, jednoj od najhomogenijih u fundusu kojom se može pratiti razvoj nacionalne likovne scene od početka 20. stoljeća – objašnjava Vilma Bartolić



U Malom salonu na riječkom Korzu u tijeku je izložba »Hommage crtežu« koja još jednom vrlo jednostavno pokazuje koliko fascinantan i raznovrstan taj tradicionalni, da ne kažemo bazični medij zapravo može biti.


Izložba donosi dvadesetak radova iz Zbirke crteža Muzeja moderne i suvremene umjetnosti koje potpisuju Boris Bućan, Juraj Dobrović, Yvette de la Fremondiere, Oton Gliha, Carlos Härle, Andrej Jemec, Boris Jesih, Marijan Jevšovar, Gil Lahav, Jean Messagier, Annus Siim-Tanel, Ljubomir Perčinlić, Igor Rončević, Miroslav Šutej, Josip Vaništa i Mirjana Vodopija, a zamišljena je tako da se njome problematiziraju neka od muzejskih pitanja koja u uobičajenim programima ostaju izvan percepcije promatrača.


Hommage crtežu, Josip Vaništa: "Cesta" / Foto Marko Gracin


Hommage crtežu, Josip Vaništa: "Cesta" / Foto Marko Gracin





Pokušava se, između ostalog, »vizualizirati neke od tema iz muzejske svakodnevice« te odgovoriti na pitanje kako muzeji uopće stvaraju svoje zbirke. U praksi se najčešće radovi nabavljaju putem otkupa i donacija, a posebnost riječke zbirke je što je na njeno formiranje iznimno utjecala Međunarodna izložba originalnog crteža, manifestacija koja se u Rijeci održavala od 1968. do 2013. godine. Nakon održanih izložbi u muzejskom su fundusu ostajali otkupljeni ili poklonjeni radovi, a raznovrsnost izloženih autora gradila je i sliku zbirke.


Hommage crtežu, Juraj Dobrović: "Polje" / Marko Gracin


Hommage crtežu, Juraj Dobrović: "Polje" / Marko Gracin



Osim toga, brojni hrvatski autori svoje su radove donirali muzeju nakon održane samostalne izložbe jer je sve do početka 90-ih godina bilo regulirano da će autor za troškove organizacije izložbe muzeju donirati rad ili dva po izboru organizatora izložbe, odnosno muzeja. Fundus se može obogatiti i nasljeđivanjem, kao što je bio slučaj s radovima Božidara Rašice te nešto rjeđe zamjenom radova s nekom od drugih institucija.



Izložba originalnog crteža koja se održavala u Rijeci bila je zaista velika i važna manifestacija; na raspisani natječaj javljali bi se autori s raznih strana svijeta, a početkom 90-ih natječaje je zamijenio selektor koji bi predložio jednu tematsku izložbu. Najbolji bi bili nagrađivani Grand Prixom, radovi bi im se otkupljivali, a da je Rijeka kroz tu izložbu bila ispred vremena pokazuje primjer s jedne konferencije u Parizu. – Direktor Drawing Centre iz New Yorka držao je predavanje o načinu organiziranja izložbi i bilo je zanimljivo slušati kako priređuju izložbe koje imaju drugačiji pristup crtežu a što je u našem muzeju bilo prisutno od 90-ih godina na dalje – ističe Bartolić. Posljednja Međunarodna izložba crteža organizirana je 2013. godine.


Odnos crteža i prostora


Kad je u pitanju riječka zbirka crteža ona je, kako ističe kustosica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Vilma Bartolić, manje homogena od ostalih muzejskih zbirki.


– Nastajanje zbirke uvjetovano je različitim okolnostima, uzročno- posljedičnim vezama, težištima koja se u pojedino vrijeme stavljaju na muzejske akvizicije što se odražava na današnje stanje fundusa. U našoj zbirci crteža zastupljen je veći broj stranih autora i različitih likovnih izričaja, dijelom upravo zbog prije spomenute međunarodne izložbe. Iako se navedena raznovrsnost očituje i u izložbi »Hommage crtežu«, vizualna i tematska poveznica među radovima je odnos crteža i prostora.



Na naše pitanje je li crtež na neki način nestao sa scene, odnosno jesu li neki drugi pravci i mediji poput multimedije ili performansa preuzeli primat, Bartolić kaže kako je to samo djelomično točno. – Rekla bih da trenutno nije u fokusu našeg izložbenog programa, ali kada gledamo druge zemlje i sredine crtež je medij koji je jako aktualan i živ. Postoje institucije koje su posvećene samo njemu, razni saloni, festivali, umjetnički sajmovi… slično. Možda bi mogli reći da je kod nas trend takav da se više pažnje posvećuje nekim drugim oblicima vizualnog izražavanja, ali to nije zato što se ništa ne događa u mediju crteža – naglašava naša sugovornica.


Odnos pojedinog crteža prema prostoru iščitava se na različitim razinama: od vizualnih optičkih varki izvedenih jednostavnim crtačkim elementima poput rada Jurja Dobrovića, tretiranjem crteža poput trodimenzionalnog tijela u slučaju Yvette de la Fremondiere, doslovnim ili optičkim probijanjem crtačke plohe kod Ljubomira Perčinlića i Andreja Jemeca, do dokidanja granica dvodimenzionalnosti i ulaženja crteža u prostor ili prostora u crtež čime crtež dobiva novu, prostornu dimenziju, koja mu u ishodišnom trenutku nije pripadala kao što je to kod Miroslava Šuteja i Mirjane Vodopije – objašnjava Bartolić.


Hommage crtežu, Gil Lahav: "Studijski koncept za meditacijski centar-metafora prašume" / Foto Marko Gracin


Hommage crtežu, Gil Lahav: "Studijski koncept za meditacijski centar-metafora prašume" / Foto Marko Gracin



Osim što izložba u Malom salonu pokazuje crtež u svoj njegovoj neposrednosti, aktualnosti i dinamičnosti, upućuje nas i na zaključak kako su oni koji su bili odgovorni za zbirku imali jako dobro oko za prepoznati radove vrijedne da postanu dio fundusa, a to nije nimalo lako čak niti kada bi muzej imao puno više novca nego što ima.


U idealnim bi uvjetima svaki muzej za stvaranje relevantne i aktualne zbirke imao dovoljno sredstava da može otkupiti ono što želi, ali realnost kaže kako MMSU ove godine u budžetu ima oko 100 tisuća kuna za otkup građe. Radi se o relativno malom iznosu, a prema strategiji otkupa muzej pokušava otkupima pratiti izložbe koje organizira.


Hommage crtežu, Boris Bućan / Foto Marko Gracin


Hommage crtežu, Boris Bućan / Foto Marko Gracin



Muzej u svojoj zbirci crteža ima oko 1.200 radova, od toga oko 350 stranih autora, a iako riječka zbirka ima manje radova od nekih sličnih institucija, kvantitetu nadoknađuje kvalitetom građe. Pokazatelj toga je i činjenica da su brojni radovi iz zbirke konstantno »na putu«, odnosno da često gostuju na izložbama izvan matične institucije.



Juraj Dobrović: izložena su dva rada iz perioda Novih tendencija, specifična po tome što prostor optičkim varkama ulazi u crtež, ili obrnutoYvette de la Frémondiere: riječ je o crtačici kojoj je skulptura važan medij pa se ta sklonost ka trodimenzionalnosti i odnosu tijela i prostora vidi i u izloženom crtežuLjubomir Perčinlić: avangardni bosanski umjetnik predstavlja se minimalističkim crtežom, maksimalno reduciranim. Odlikuje ga zanimljivost – vodoravne, paralelno povučene repetitivne linije koje nisu izvedene olovkom, kako to na prvi pogled izgleda, već su rezane skalpelom, čime prostor i fizički, doslovno, ulazi u crtež.Andrej Jemec: crtež sačinjen od paralelnih linija, a procjep po sredini pridonosi dojmu probijanja prostora u meditativnu površinu rada.Miroslav Šutej: predstavljen je mobilnim crtežom, a element taktilnosti sastavni je dio rada – crtež je zapravo tkanje sačinjeno od isprepletenih traka papira i kolaža. Oton Gliha: izloženi crtež izrađen je flomasterom koji je, u vrijeme nastanka Glihina crteža, bio relativna novost na tržištu. Gliha je flomaster volio zbog traga koji ostavlja, podatnosti medija za njegove prepoznatljive i sveprisutne gromače.Boris Jesih: upoznajemo ga kroz jednostavan crtež koji prikazuje biljčice, kaleme… te kroz specifičan spoj plošnosti podloge i trodimenzionalnosti kalema. Zanimljivost je ta da se jedan Jesihov rad iz istog ciklusa nalazi u kolekciji Tate Modern u Londonu.Igor Rončević: izložen je suptilan crtež koji svojim isprepletenim linijama „zarobljava“ prostor. Izrađen je srebrenkom na papiru, tehnikom koja datira još iz vremena renesanse (Leonardo da Vinci često je koristio srebrenku), a koja se danas vrlo rijetko koristi. Ostavlja specifičan trag, tanak i čvrst.Mirjana Vodopija dokida granice dvodimenzionalnosti; njen crtež ulazi u prostor a prostor istovremeno ulazi u rad čime je dobivena nova, prostorna dimenzija rada koja u ishodišnom trenutku nastanka crteža nije postojala. Ovaj rad je crtež, istovremeno i skulptura ili crtačka instalacija u prostoru


Sedamdeseta obljetnica


Treba istaknuti i da je »Hommage crtežu« dio obljetničarskog programa kojim se obilježava 70 godina MMSU-a. Naime, iako je muzej, odnosno tadašnja Galerija likovnih umjetnosti osnovan 1948. godine, izložbena djelatnost počela je godinu dana kasnije, točnije 2. svibnja u 12 sati. Zanimljivo je da je muzej, koji je u to vrijeme bio smješten u Guvernerovoj palači, već tada imao stalni postav, što danas nema.


– Stalni se postav sastojao uglavnom od slika i nekoliko skulptura i imao je oko 120 radova, koliko smo mogli rekonstruirati na temelju dokumentacije. Situacija je bila drugačija nego danas; cilj je bio da se osnuju muzeji u različitim dijelovima tadašnje države, tako da je dio radova za stalni postav bio posuđen iz drugih institucija poput JAZU-a. Izložba crteža je prva od tri obljetničarske kroz koje ćemo se, između ostalog, baviti određenim aspektima muzejskog rada odnosno njima ćemo pokušati pokazati dio muzejskih aktivnosti koji je široj javnosti nepoznat.


Hommage crtežu, Jean Mesaiger: "Proljetna katastrofa sa cvjetanjem-dio svibnja " /  Foto Marko Gracin


Hommage crtežu, Jean Mesaiger: "Proljetna katastrofa sa cvjetanjem-dio svibnja " / Foto Marko Gracin



Primjerice, na ovoj se izložbi baca svjetlo na način skupljanja građe pa je uz svaki rad minimalnim sredstvima istaknuto na koji je način dospio u riječku zbirku. Druga izložba pokušat će rekonstruirati originalni stalni postav koji je bio aktualan pri otvaranju. Dio građe je još uvijek kod nas, a kroz proučavanje dokumentacije pokušat ćemo otkriti što je bilo s ostatkom. Treća izložba bit će posvećena Zbirci slikarstva, jednoj od najhomogenijih u fundusu kojom se može pratiti razvoj nacionalne likovne scene od početka 20. stoljeća – objašnjava Bartolić.


Izložba »Hommage crtežu« u Malom salonu može se pogledati do 3. ožujka.


Hommage crtežu,  Miroslav Šutej:"Folk-crtež" / Foto Marko Gracin


Hommage crtežu, Miroslav Šutej:"Folk-crtež" / Foto Marko Gracin