Carlos Härle: »Bez naziva«, 1983. / Snimio Marko GRACIN
Izložba crteža je prva od tri obljetničarske kroz koje ćemo se, između ostalog, baviti određenim aspektima muzejskog rada, odnosno njima ćemo pokušati pokazati dio muzejskih aktivnosti koji je široj javnosti nepoznat. Primjerice, na ovoj se izložbi baca svjetlo na način skupljanja građe pa je uz svaki rad minimalnim sredstvima istaknuto na koji je način dospio u riječku zbirku. Druga izložba pokušat će rekonstruirati originalni stalni postav koji je bio aktualan pri otvaranju. Dio građe je još uvijek kod nas, a kroz proučavanje dokumentacije pokušat ćemo otkriti što je bilo s ostatkom. Treća izložba će biti posvećena Zbirci slikarstva, jednoj od najhomogenijih u fundusu kojom se može pratiti razvoj nacionalne likovne scene od početka 20. stoljeća – objašnjava Vilma Bartolić
U Malom salonu na riječkom Korzu u tijeku je izložba »Hommage crtežu« koja još jednom vrlo jednostavno pokazuje koliko fascinantan i raznovrstan taj tradicionalni, da ne kažemo bazični medij zapravo može biti.
Izložba donosi dvadesetak radova iz Zbirke crteža Muzeja moderne i suvremene umjetnosti koje potpisuju Boris Bućan, Juraj Dobrović, Yvette de la Fremondiere, Oton Gliha, Carlos Härle, Andrej Jemec, Boris Jesih, Marijan Jevšovar, Gil Lahav, Jean Messagier, Annus Siim-Tanel, Ljubomir Perčinlić, Igor Rončević, Miroslav Šutej, Josip Vaništa i Mirjana Vodopija, a zamišljena je tako da se njome problematiziraju neka od muzejskih pitanja koja u uobičajenim programima ostaju izvan percepcije promatrača.
Pokušava se, između ostalog, »vizualizirati neke od tema iz muzejske svakodnevice« te odgovoriti na pitanje kako muzeji uopće stvaraju svoje zbirke. U praksi se najčešće radovi nabavljaju putem otkupa i donacija, a posebnost riječke zbirke je što je na njeno formiranje iznimno utjecala Međunarodna izložba originalnog crteža, manifestacija koja se u Rijeci održavala od 1968. do 2013. godine. Nakon održanih izložbi u muzejskom su fundusu ostajali otkupljeni ili poklonjeni radovi, a raznovrsnost izloženih autora gradila je i sliku zbirke.
Osim toga, brojni hrvatski autori svoje su radove donirali muzeju nakon održane samostalne izložbe jer je sve do početka 90-ih godina bilo regulirano da će autor za troškove organizacije izložbe muzeju donirati rad ili dva po izboru organizatora izložbe, odnosno muzeja. Fundus se može obogatiti i nasljeđivanjem, kao što je bio slučaj s radovima Božidara Rašice te nešto rjeđe zamjenom radova s nekom od drugih institucija.
Odnos crteža i prostora
Kad je u pitanju riječka zbirka crteža ona je, kako ističe kustosica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Vilma Bartolić, manje homogena od ostalih muzejskih zbirki.
– Nastajanje zbirke uvjetovano je različitim okolnostima, uzročno- posljedičnim vezama, težištima koja se u pojedino vrijeme stavljaju na muzejske akvizicije što se odražava na današnje stanje fundusa. U našoj zbirci crteža zastupljen je veći broj stranih autora i različitih likovnih izričaja, dijelom upravo zbog prije spomenute međunarodne izložbe. Iako se navedena raznovrsnost očituje i u izložbi »Hommage crtežu«, vizualna i tematska poveznica među radovima je odnos crteža i prostora.
Odnos pojedinog crteža prema prostoru iščitava se na različitim razinama: od vizualnih optičkih varki izvedenih jednostavnim crtačkim elementima poput rada Jurja Dobrovića, tretiranjem crteža poput trodimenzionalnog tijela u slučaju Yvette de la Fremondiere, doslovnim ili optičkim probijanjem crtačke plohe kod Ljubomira Perčinlića i Andreja Jemeca, do dokidanja granica dvodimenzionalnosti i ulaženja crteža u prostor ili prostora u crtež čime crtež dobiva novu, prostornu dimenziju, koja mu u ishodišnom trenutku nije pripadala kao što je to kod Miroslava Šuteja i Mirjane Vodopije – objašnjava Bartolić.
Osim što izložba u Malom salonu pokazuje crtež u svoj njegovoj neposrednosti, aktualnosti i dinamičnosti, upućuje nas i na zaključak kako su oni koji su bili odgovorni za zbirku imali jako dobro oko za prepoznati radove vrijedne da postanu dio fundusa, a to nije nimalo lako čak niti kada bi muzej imao puno više novca nego što ima.
U idealnim bi uvjetima svaki muzej za stvaranje relevantne i aktualne zbirke imao dovoljno sredstava da može otkupiti ono što želi, ali realnost kaže kako MMSU ove godine u budžetu ima oko 100 tisuća kuna za otkup građe. Radi se o relativno malom iznosu, a prema strategiji otkupa muzej pokušava otkupima pratiti izložbe koje organizira.
Muzej u svojoj zbirci crteža ima oko 1.200 radova, od toga oko 350 stranih autora, a iako riječka zbirka ima manje radova od nekih sličnih institucija, kvantitetu nadoknađuje kvalitetom građe. Pokazatelj toga je i činjenica da su brojni radovi iz zbirke konstantno »na putu«, odnosno da često gostuju na izložbama izvan matične institucije.
Sedamdeseta obljetnica
Treba istaknuti i da je »Hommage crtežu« dio obljetničarskog programa kojim se obilježava 70 godina MMSU-a. Naime, iako je muzej, odnosno tadašnja Galerija likovnih umjetnosti osnovan 1948. godine, izložbena djelatnost počela je godinu dana kasnije, točnije 2. svibnja u 12 sati. Zanimljivo je da je muzej, koji je u to vrijeme bio smješten u Guvernerovoj palači, već tada imao stalni postav, što danas nema.
– Stalni se postav sastojao uglavnom od slika i nekoliko skulptura i imao je oko 120 radova, koliko smo mogli rekonstruirati na temelju dokumentacije. Situacija je bila drugačija nego danas; cilj je bio da se osnuju muzeji u različitim dijelovima tadašnje države, tako da je dio radova za stalni postav bio posuđen iz drugih institucija poput JAZU-a. Izložba crteža je prva od tri obljetničarske kroz koje ćemo se, između ostalog, baviti određenim aspektima muzejskog rada odnosno njima ćemo pokušati pokazati dio muzejskih aktivnosti koji je široj javnosti nepoznat.
Primjerice, na ovoj se izložbi baca svjetlo na način skupljanja građe pa je uz svaki rad minimalnim sredstvima istaknuto na koji je način dospio u riječku zbirku. Druga izložba pokušat će rekonstruirati originalni stalni postav koji je bio aktualan pri otvaranju. Dio građe je još uvijek kod nas, a kroz proučavanje dokumentacije pokušat ćemo otkriti što je bilo s ostatkom. Treća izložba bit će posvećena Zbirci slikarstva, jednoj od najhomogenijih u fundusu kojom se može pratiti razvoj nacionalne likovne scene od početka 20. stoljeća – objašnjava Bartolić.
Izložba »Hommage crtežu« u Malom salonu može se pogledati do 3. ožujka.