Našli smo podatke o francuskoj poemi iz 13. stoljeća na temu tri mrtva i tri živa vlastelina iz toga vremena. U tom kontekstu pronašli smo neke sličnosti s današnjim vremenom – kažu riječki umjetnici koji su temu interpretirali svaki na svoj način.
RIJEKA Izložba »Tri mrtva, tri živa«, koja se još do 14. kolovoza može razgledati u riječkom Malom salonu, povod je za razgovor s autorskim trojcem kojega čine Silvija Đolonga, Andrej Kurtin i Nika Rukavina, kojima je zajedničko to što su svi diplomirali na Accademia di Belle Arti u Veneciji. Njihov projekt zasnovan je na alegorijskim prikazima iz srednjeg vijeka, u kojima se trojica mrtvaca ukazuju pred trojicom živih pripadnika visokog društva. Moćnici – plemići, biskupi, vitezovi – odjednom postaju ustrašeni i ponizni, izjednačujući se u smrti s običnim ljudima. Svaki od umjetnika interpretirao je ovu temu na svoj način, a o samome projektu Andrej Kurtin kaže:
– Od početne ideje do realizacije proteklo je otprilike dvije godine. Našli smo podatke o francuskoj poemi iz 13. stoljeća na temu tri mrtva i tri živa vlastelina iz toga vremena. U tom kontekstu pronašli smo neke sličnosti s današnjim vremenom. Poenta priče je da se tri mrtva pojavljuju ljudima koji su u tadašnjem vremenu bili moćnici, a smrt je jedina koja ih može staviti u odnos sa svim ostalim ljudima i izjednačiti ih s njima. Svi, naime, umiremo i tu nema razlike.
Razmišljali smo o tome kako bi svatko od nas interpretirao tu temu i pretočio je u izložbu. U tome nam je od velike pomoći bila kustosica Ksenija Orelj koja nas je cijelo vrijeme pratila, davala nam podršku i neke sugestije – objašnjava Andrej Kurtin, koji se predstavlja crtežima u kojima prepoznajemo današnje nedodirljive – bankara, političara i biskupa. Njima je, međutim, oduzet dignitet – prikazani su goli i bosi pred licem promatrača.
Suočavanje sa sobom
– Imali smo više zamisli, no onda smo pročišćavali ideju kako bismo došli do što jednostavnijeg i direktnijeg rada – osvrnula se Silvija Đolonga. Svoj rad zamislila sam kao čistu formu, odnosno kao pravokutnike zemlje u kojima bi bio otisak tijela. Zemlju smo nabavili na Veprincu, a riječ je o dva i pol kubika. Prvotna ideja bila je da u zemlju budu otisnuta tijela političara, biskupa i bankara, međutim već je bilo prekasno da dođemo do njih. Vrijeme je godišnjih (smijeh). Umjesto toga, u zemlju smo otisnuli vlastita tijela – objašnjava Đolonga.
Crtež je kao način govora
Andrej Kurtin u svoje je crteže utkao kritiku društva:
– Riječ je više o ironiji. Učinilo mi se da će moji crteži najbolje komunicirati kroz ironičnu priču. Bankar, biskup i političar gledaju smrt pred sobom, a ideja je da i unatoč smrti pokazuju svoju pravu prirodu i ostaju ono što jesu – ističe Kurtin, a na pitanje zašto se u svom likovnom izražavanju opredijelio baš za crtež i kakav je danas status crteža u suvremenoj umjetnosti odgovara:
– Crtež mi je prirodan izraz. Od 2010. godine posvetio sam se crtežu. U tome se najlakše izražavam i po tome biram teme. To je kao način govora. S vremenom sam došao do toga da se kroz crtež najbolje izražavam. Neki od crtačkih uzora su mi Henry Moore i William Kentridge, ali ima i drugih. Ne bih mogao reći kakav je generalni status crteža, no imam dojam da se sve više revitalizira. Naročito bih istaknuo Međunarodnu izložbu crteža, koju organizira Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, i koja afirmira suvremeni crtež. Mislim da je crtež danas jednako afirmiran kao i bilo koji drugi izraz, poput videa ili instalacije. Možda je kod nas crtež nedovoljno zastupljen u medijima, ali je ravnopravan kao svaki drugi izraz danas u likovnom svijetu – smatra Andrej Kurtin.
Na kraju smo se dotaknuli i budućih planova troje umjetnika. Nika Rukavina tijekom jeseni predstavit će se samostalnom izložbom u »Kloviću«, a Silvija Đolonga u »Ribooku«. Andrej Kurtin namjerava dovršiti ciklus »San o smrti«, koji se na neki način nadovezuje na »Tri mrtva, tri živa«.