U smrti nema razlike

“Tri mrtva, tri živa” – izložba Andreja Kurtina, Silvije Đolonga i Nike Rukavine

Kim Cuculić

Našli smo podatke o francuskoj poemi iz 13. stoljeća na temu tri mrtva i tri živa vlastelina iz toga vremena. U tom kontekstu pronašli smo neke sličnosti s današnjim vremenom – kažu riječki umjetnici koji su temu interpretirali svaki na svoj način.



RIJEKA Izložba »Tri mrtva, tri živa«, koja se još do 14. kolovoza može razgledati u riječkom Malom salonu, povod je za razgovor s autorskim trojcem kojega čine Silvija Đolonga, Andrej Kurtin i Nika Rukavina, kojima je zajedničko to što su svi diplomirali na Accademia di Belle Arti u Veneciji. Njihov projekt zasnovan je na alegorijskim prikazima iz srednjeg vijeka, u kojima se trojica mrtvaca ukazuju pred trojicom živih pripadnika visokog društva. Moćnici – plemići, biskupi, vitezovi – odjednom postaju ustrašeni i ponizni, izjednačujući se u smrti s običnim ljudima. Svaki od umjetnika interpretirao je ovu temu na svoj način, a o samome projektu Andrej Kurtin kaže: 


– Od početne ideje do realizacije proteklo je otprilike dvije godine. Našli smo podatke o francuskoj poemi iz 13. stoljeća na temu tri mrtva i tri živa vlastelina iz toga vremena. U tom kontekstu pronašli smo neke sličnosti s današnjim vremenom. Poenta priče je da se tri mrtva pojavljuju ljudima koji su u tadašnjem vremenu bili moćnici, a smrt je jedina koja ih može staviti u odnos sa svim ostalim ljudima i izjednačiti ih s njima. Svi, naime, umiremo i tu nema razlike. 


Razmišljali smo o tome kako bi svatko od nas interpretirao tu temu i pretočio je u izložbu. U tome nam je od velike pomoći bila kustosica Ksenija Orelj koja nas je cijelo vrijeme pratila, davala nam podršku i neke sugestije – objašnjava Andrej Kurtin, koji se predstavlja crtežima u kojima prepoznajemo današnje nedodirljive – bankara, političara i biskupa. Njima je, međutim, oduzet dignitet – prikazani su goli i bosi pred licem promatrača. 


No, u zajedničkom portretu u kojem sreću likove smrti više nema ni traga poniznosti – i dalje su samozadovoljni i bahati.  

Suočavanje sa sobom


Na otvorenju izložbe Nika Rukavina izvela je performans u kojemu je sebe suočila s vlastitom zrcalnom slikom: – Cjelokupna priča inspirirala me je na suočavanje sa samom sobom i sa smrću. Svi se toga bojimo, no to je jednostavno ciklus života. Svi dođemo do te faze i s time se moramo pomiriti. Tako sam došla na ideju da ispred ogledala ostavim stolicu kako bi se i ostali imali prilike suočiti sami sa sobom. Neki su rekli da će to učiniti, ali sam stekla dojam da ih je ipak bilo malo strah. Međutim, kad se suočiš sam sa sobom onda se lakše suočavaš i sa svime ostalim u životu – kaže Nika Rukavina.    Silvija Đolonga izložila je instalaciju – tri grobna humka u kojima nakupljena zemlja nosi tragove otisnutih tijela. 

– Imali smo više zamisli, no onda smo pročišćavali ideju kako bismo došli do što jednostavnijeg i direktnijeg rada – osvrnula se Silvija Đolonga. Svoj rad zamislila sam kao čistu formu, odnosno kao pravokutnike zemlje u kojima bi bio otisak tijela. Zemlju smo nabavili na Veprincu, a riječ je o dva i pol kubika. Prvotna ideja bila je da u zemlju budu otisnuta tijela političara, biskupa i bankara, međutim već je bilo prekasno da dođemo do njih. Vrijeme je godišnjih (smijeh). Umjesto toga, u zemlju smo otisnuli vlastita tijela – objašnjava Đolonga.


Vezano uz to, Ksenija Orelj, kustosica u riječkom MMSU-u, u popratnom tekstu navodi: »Iz identifikacije »mrtvih umjetnika« naviru pitanja: koliko su umjetnici vidljivi u širem društveno-ekonomskom okruženju, kakav je njihov društveni status i egzistencijalna situacija?«  

Crtež je kao način govora


Andrej Kurtin u svoje je crteže utkao kritiku društva: 


– Riječ je više o ironiji. Učinilo mi se da će moji crteži najbolje komunicirati kroz ironičnu priču. Bankar, biskup i političar gledaju smrt pred sobom, a ideja je da i unatoč smrti pokazuju svoju pravu prirodu i ostaju ono što jesu – ističe Kurtin, a na pitanje zašto se u svom likovnom izražavanju opredijelio baš za crtež i kakav je danas status crteža u suvremenoj umjetnosti odgovara: 


– Crtež mi je prirodan izraz. Od 2010. godine posvetio sam se crtežu. U tome se najlakše izražavam i po tome biram teme. To je kao način govora. S vremenom sam došao do toga da se kroz crtež najbolje izražavam. Neki od crtačkih uzora su mi Henry Moore i William Kentridge, ali ima i drugih. Ne bih mogao reći kakav je generalni status crteža, no imam dojam da se sve više revitalizira. Naročito bih istaknuo Međunarodnu izložbu crteža, koju organizira Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, i koja afirmira suvremeni crtež. Mislim da je crtež danas jednako afirmiran kao i bilo koji drugi izraz, poput videa ili instalacije. Možda je kod nas crtež nedovoljno zastupljen u medijima, ali je ravnopravan kao svaki drugi izraz danas u likovnom svijetu – smatra Andrej Kurtin. 


Na kraju smo se dotaknuli i budućih planova troje umjetnika. Nika Rukavina tijekom jeseni predstavit će se samostalnom izložbom u »Kloviću«, a Silvija Đolonga u »Ribooku«. Andrej Kurtin namjerava dovršiti ciklus »San o smrti«, koji se na neki način nadovezuje na »Tri mrtva, tri živa«.