Hrvatska sekcija AICA-e – Međunarodnog udruženja likovnih kritičara - uputila je dopis javnosti kojoj želi, kako kažu, skrenuti pažnju na činjenicu da Mali salon u Rijeci od iduće godine prestaje s radom. Tekst potpisuje Izvršni odbor HS AICA-e u sastavu: Branko Franceschi, Boris Greiner, Silva Kalčić, Barbara Vujanović i Anita Zlomislić. Oni navode da su sa zaprepaštenjem primili vijest da Hrvatska radiotelevizija u dogovoru s Upravom Grada Rijeke neće produljiti ugovor o zakupu prostora u kojem je Mali salon kao ispostava Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci djelovao sedamdeset godina.

- Ne možemo razumjeti kako je došlo do odluke da se u središtu grada koji je imenovan Europskom prijestolnicom kulture zatvara izložbeni prostor s kojim se identificira likovni život u Rijeci, odnosno u kojem su između stotina izlagača izlagali i najveći hrvatski i međunarodni likovni umjetnici. Time se gasi još jedan prostor u kojemu je umjetnost neposredno prisutna u javnom prostoru i svakodnevnom životu grada – pozicioniran na riječkom Korzu i jedan od posljednjih takvih prostora u središtu i javnom životu grada.

Apsurdnost postupka

Poznato nam je da program kojim je Grad Rijeka osvojio prestižnu međunarodnu titulu Europske prijestolnice kulture nije kao programsku točku naveo zatvaranje najmarkantnijih kulturnih institucija u središtu grada. Od ovoga je još poraznija činjenica da Mali salon zatvara javna institucija kojoj je po Zakonskom aktu promicanje kulture jedna od osnovnih zadaća, i koju financiraju hrvatski porezni obveznici. Čelništvo lokalnog HRT svoj čin otkazivanja ugovora o najmu opravdava prostornom potrebom za održavanje programa o Prijestolnici kulture koji će se emitirati uživo iz nekadašnjeg Malog salona. Očitu apsurdnost postupka zatiranja kulturnog života uspostavom medijskog »izloga kulture« dodatno naglašava činjenica da se nakon završetka programa Prijestolnice kulture prostor ne vraća izložbenoj funkciji.

Zatvaranje Malog salona u Rijeci eklatantni je primjer teške pogreške u vođenju kulturne politike, na žalost sve prisutnije i u drugim hrvatskim gradovima, i simptom neshvaćanja važnosti održavanja kontinuiteta ikoničkih kulturnih prostora kao temelja urbaniteta, u ovom slučaju urbaniteta Rijeke. Zar zaista itko smatra da otvaranje vidljivog radio-studija vrijedi zatiranja izložbenog prostora kojeg su generacije riječkih kulturnih djelatnika vodile i razvile u jedan od najpoznatijih izložbenih prostora u regiji i šire? Koja je svrha oduzimanja ovog prostora od građana Rijeke i hrvatske kulturne javnosti? Kako Rijeka nakon ovoga misli da može biti Prijestolnicom kulture?

Zabava i profit

Stoga pozivamo cjelokupnu javnost, likovnu publiku, a posebno stručne udruge likovnih umjetnika, povjesničara umjetnosti, muzealaca, ICOM, Ministarstvo kulture RH, da svojim glasovima i autoritetom spriječe da Rijeka umjesto prijestolnice kulture postane njenim stratištem. Rješenje se može i mora pronaći.

Svjedočimo li povijesnom trenutku u kojemu kulturne institucije i prostori kulture postaju, u nekom procesu inverzije, prostori zabave i trivijalnoga profita? Ili će ostati zlokobno prazan lokal nakon 2020. godine, kao mnogi koji zjape u središtima hrvatskih gradova? Hoće li u programu Rijeka 2020. biti više punktova s kojih se izvještava o događajima, negoli događaja samih? Po svemu sudeći, hoće. MMSU je u Mali salonu uoči njegove, silom prilika, pretposljednje izložbe, postavio knjigu »Pozdravi Malom salonu«, u koju su građani pozvani da upišu sjećanja na kulturnu i društvenu ulogu toga prostora. Okrenimo se, naprotiv, budućnosti Malog salona i izborimo se zajedno za nju zajedničkim protestom, svih ljudi koji žele sačuvati – kao i razvijati i stvarati nove – kulturne i civilizacijske tekovine svoga grada i svoje zemlje - piše u dopisu IO-a HS AICA-e.