Gradski muzej

Retrospektivna izložba Nemanje Cvijanovića u Varaždinu

Davor Mandić

Kritička umjetnička praksa Nemanje Cvijanovića odnosi se prema društvenim dubiozama u skladu s njezinim imanentnim sredstvima i razmjerno s njezinim mogućnostima, kaže Marijan Špoljar



VARAŽDIN – Gradski muzej Varaždin u suorganizaciji s Galerijom Zlati ajngel ostvarit će tri zajednička izložbena programa, kojima je poveznica predstavljanje suvremene riječke likovne scene, s obzirom na činjenicu Europske prijestolnice kulture 2020. Odabir autora te koncept izložbi potpisuje Marijan Špoljar, a prvi od troje riječkih umjetnika u toj izložbenoj suradnji je Nemanja Cvijanović, čija će izložba biti postavljena od 18. ožujka do 5. travnja ove godine, u jeku otkazanih kulturnih događanja u Rijeci zbog koronavirusa.


Upitali smo umjetnika o kakvoj je izložbi riječ, ali i o kontekstu njena otvaranja.


– Bit će to retrospektivna izložba mojih radova nastalih od 2002. do 2015. godine, a što se tiče otvorenosti, u Varaždinu zasad nisu zabranili manja okupljanja, ali još ne znamo detalje. U ponedjeljak ćemo se čuti i dogovoriti točnije. Zasad znam da se planira neko »tiho« otvaranje. Izložba je planirana na dva mjesta, pa ako Gradski muzej i bude zatvoren, vjerojatno je da će Galerija Zlatni ajngel biti otvorena – rekao nam je Cvijanović.


Osobna povijest i kolektivna memorija




Iz popratnog teksta izložbe, autora Marijana Špoljara, izdvajamo ulomak u kojem Špoljar signira ethos Cvijanovićeva rada.


– Kritička umjetnička praksa Nemanje Cvijanovića odnosi se prema društvenim dubiozama u skladu s njezinim imanentnim sredstvima i razmjerno s njezinim mogućnostima: upotrebljava naoko isti jezik, forme i simbole koje karakteriziraju društvenu sferu, ali ih podvrgava značenjima umjetničkog postupka. Na primjer, ako neki predmet, pojam ili ikonografski detalj izravno prenosi iz prošlosti (iz njegova sustava) time se ne želi samo poantirati njegovo prethodno političko, simboličko ili funkcionalno značenje, nego čitati svi oni slojevi koji su se na taj predmet ili pojam u nekom razdoblju, u vremenu tranzicije, nakalemili. Metodama izdvajanja, aproprijacije, ready-madea i drugima njegovi predmeti, slike i pojmovi prekrivaju se novim simboličkim svojstvima i stvaraju sasvim nove kontekstualne vrijednosti.


Mnoga od tih značenja vezana su uz odnos osobne povijesti i kolektivne memorije (ili obratno: kolektivne povijesti i osobne memorije), propitivajući značenja koja se pri takvim odnosima pojavljuju, posebno s obzirom na to da ta značenja i diskurzivne prakse oblikuju novi nositelji društvene moći i novi vrijednosni parametri – kaže Špoljar.


Propitivanje društveno-političkih tema


Nemanja Cvijanović (r. 1972., Rijeka) diplomirao je slikarstvo 1998. na Accademia di Belle Arti (Akademija lijepih umjetnosti) u Veneciji. Poslijediplomski studij Projektiranja i produkcije vizualnih umjetnosti završio je 2010. pri Facolta di Arte e Design (Fakultet za dizajn i umjetnost) u Veneciji. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, HDLU-a Rijeke i HDLU-a. Profesionalno surađuje s talijanskom galerijom T293 iz Napulja. Iza njega je i predavačko iskustvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci i Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji. Koordinator je programa Kuhinja različitosti, jednog od sadržaja u sklopu manifestacije RIJEKA 2020 – Europska prijestolnica kulture.


U tekstu o Cvijanovićevoj izložbi u Varaždinu citira se i ovaj odlomak iz umjetnikove biografije: »… međunarodni vizualni umjetnik i dugogodišnji samostalac, ali i predsjednik Samoupravne interesne zajednice i voditelj Galerije SIZ. U svojim se radovima bavi propitivanjem društveno-političkih tema, uspostavljajući veze s događajima iz nedavne prošlosti, fasciniran fenomenom kolektivne memorije. Progovara naglašavajući poziciju odgovornosti i osviještenosti prema anomalijama suvremenog društva, pri čemu promatrače uvodi u intrigantan odnos prema memoriji, promjenama vrijednosnih sistema, propagandi, konzumerizmu i masovnim medijima.«