Mali salon

Presjek rada Christiana Romanowskog: Večeras otvorenje izložbe “Ono me gleda”

Kim Cuculić

Foto: Silvano Ježina

Foto: Silvano Ježina

Izložba predstavlja niz crteža i knjiga crteža nastalih u procesu promišljanja režijskih postupaka, slika izvedenih u tehnici ulja na platnu te filmske eseje nastale tijekom zadnja tri desetljeća



RIJEKA Izložba Christiana Romanowskog »Ono me gleda« bit će otvorena večeras u 20 sati u Malom salonu. Nastala je u suradnji MMSU-a i produkcijske kuće VERO Vision, a predstavit će svojevrsni presjek likovnog djelovanja ovog umjetnika. Romanowski je filmski i kazališni redatelj, snimio je brojne dokumentarne i igrane filmove, a riječkoj publici predstavio se 2015. kao redatelj, scenograf i dizajner svjetla u predstavama »InferNo« i »Oedipus Rex« u HNK-u Ivana pl. Zajca.


Ove sezone Romanowski u »Zajcu« režira operu »Norma«, kojom će dirigirati glasovita operna pjevačica Dunja Vejzović.Izložba »Ono me gleda« predstavlja niz umjetnikovih crteža i knjiga crteža nastalih u procesu promišljanja režijskih postupaka, slika izvedenih u tehnici ulja na platnu te filmske eseje nastale tijekom zadnja tri desetljeća.

Mrtve prirode


Izložbu su kustoski koncipirali i postavili Filip Beusan i Leonida Kovač. Kako je napisala Kovač, mrtve prirode Christiana Romanowskog odišu neizvjesnošću:


– Poput umjetnikova autoportreta iz 1992. godine, prikazi povrća pojavljuju se na neprozirnoj podlozi čija je boja gotovo identična boji Jokastine krvavocrvene haljine i stubišta na kojem stoji neposredno prije no što će sebi oduzeti život. Umjesto njezine zlatne kopče kojom se Edip uronjen u jezovito lišava »očinjeg vida«, slike Christiana Romanowskog pogledu nude oštrice noževa. Time promatrače vode pitanju o uvjetima pod kojima se nešto percipira kao mrtva priroda te nadasve o mjestu porozne granice koja živo odvaja od neživoga – navodi Leonida Kovač.




Prema riječima Filip Beusana, kroz prizore naoko netaknute prirode, kao i prizore ljudskim djelovanjem znatno izmijenjenih krajolika, postupno nas se vodi do spoznaje kako ništa nije vječno, pa je tako čak i sama promjena u određenoj mjeri podložna promjeni: »U prolaznosti svega stvorenog ljudskom rukom, priroda se utješno postepeno obnavlja brišući tragove ljudskih transgresija, ali tako istodobno i čovjek uništavanjem svog prirodnog okoliša najvjerojatnije sije klicu vlastite propasti.


Fascinantni prizori ovih začaranih krugova, u kojima se ravnoteža između prirode i čovjeka gubi i ponovno uspostavlja, povlače gledatelja u dubine slojevitih uzročno-posljedičnih značenja, obuzimajući istodobno čistom ljepotom vizualnog sadržaja.«


Režije u Hrvatskoj


Christian Romanowski studirao je glumu i režiju na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Hamburgu. U kazalištima u Marburgu, Heilbronnu, Wilhelmshavenu, Würzburgu i Bremenu režirao je Dürrenmattove, Fassbinderove, Sternheimove, O’Casseyeve i Strindbergove drame. Snimio je brojne dokumentarne i igrane filmove (emitirane na kanalima 3 Sat i ARTE) koji problematiziraju različite kulturalne fenomene, a njegov filmski esej »Ewig werdendes Vergehen: »Der Aletsch Gletscher« nagrađen je 2003. Velikom nagradom filmskog festivala u Grazu.


U Hrvatskoj je režirao Verdijevu operu »Don Carlos« (HNK Split), Cavalierijevu »Rappresentatione di anima e di corpo« (ZKM, Zagreb), operu-oratorij »Oedipus Rex« Igora Stravinskog, te poluscensku izvedbu »Salome« Richarda Straussa (KD Vatroslav Lisinski, Zagreb). Redovito potpisuje i scenski dizajn glazbeno-scenskih izvedbi.