Izložba u Kloviću

Presjek dijela riječke likovne scene

Nela Valerjev Ogurlić

Snimio Vedran KARUZA

Snimio Vedran KARUZA

Po  već ustaljenom  običaju,  ni ovogodišnja izložba ne  nudi  presjek stvaralaštva kompletne likovne scene Rijeke, već samo jednog  njezinog  dijela, i to onog  konzervativnijeg. U tom smislu izložba  predstavlja potvrdu  polarizacije riječke likovne  scene na  dvije grupacije  koje se  međusobno ne cijene i ne komuniciraju



Na izložbi koja ostaje otvorena do 5. siječnja 2016. sudjeluje ukupno 58 autora – Barbara Argentin Štiglić, Miranda Bačić, Ivan Balažević, Ljiljana Barković, Luciano Bibulić, Vedran Bišić, Ivan Blažetić Šumski, Eugen Borkovsky, Borislav Božić, Jelena Cetinja Vukelić, Dunja Demartini, Mihovil Depope, Emilija Duparova, Petar Đakulović, Dražen Filipović Pegla, Edi Gustin Maska, Ana Hrćan Šojat, Sanja Ipšić Randić, Saša Jantolek, Zvonimir Kamenar, Željko Kranjčević Winter, Boris Kačić, Andrea Kršul, Dalibor Laginja, Igor Lekšić, Anđelko Lerga, Branko Lenić, Letricija Linardić, Branka Marčeta, Mirjana Marušić Gorska, Tatjana Masterl, Dora Mihaljević, Eda Mihovilić, Ksenija Mogin, Orlando Mohorović, Ambroz Oroši, Bruno Paladin, Tea Paškov Vukojević, Ivan Paulić, Željan Pavić, Tomislav Pavletić, Tereza Pavlović, Tanja Pećanić, Đorđe Petrović, Branko Pizzul, Neva Pizzul, Dajana Radoš, Zvonimir Pliskovac, Luisa Ritoša, Boris Roce, Sunčana Simichen, Dinko Svoboda, Miljenka Šepić, Dražen Šokčević, Aleksandar Saša Tomulić, Marija Volkmer, Darija Žmak i Istog Žorž.



Ovogodišnju  izložbu  postavila je  povjesničarka  umjetnosti dr. sc. Nataša Šegota  Lah,  pročelnica   Odsjeka   za povijest  umjetnosti  na riječkom  Filozofskom fakultetu i   dugogodišnja  likovna  kritičarka. Prema  njezinim riječima, odnos revijalno  i selektivno na ovoj  manifestaciji vrlo je diskutabilan, jer selektor  bira između onog što  ponude  sami   autori.  Zbog toga izložbu  treba  shvatiti kao revijalnu,   a selektora kao  dizajnera postava  koji  djela  tako velikog broja autora   grupira   prema   srodnim  značajkama  da bi se postigla prohodnost  izložbe   koja  nema   tematskog ili problemskog okvira,   a  okuplja  autore  različitih poetika koji stvaraju u različitim medijima. 


Radovi  koji  nisu uvršteni  na izložbu  izostavljeni su  zbog iznimne razlike od većine onoga  što je izloženo, ili  zbog  jakog  citatnog, odnosno autocitatnog karaktera poznatog već duži niz godina, a određena  ograničenja  nametnula je  i sama veličina  izložbenog prostora. 


Odmak od »retromanije«


Umjetnici  koji sudjeluju na izložbi   naslanjaju se na tradiciju kasne  moderne, ali  ovogodišnja izložba  ipak nudi određen  odmak od »retromanije« jer je  komentar  vremena  i  osjećaj  kulturne zbilje  jače  izražen   negoli  prethodnih godina.  Iako na   izložbi  nema eksplicitno aktivističkih radova, njih nekoliko  ipak  predstavlja  iznimku  od još  uvijek  prevladavajuće liričnosti i enformelnosti.



NATAŠA ŠEGOTA LAH


Stvaralaštvo je moćna stvar


Drage  umjetnice i umjetnici, pitanje vrijednosti i bezvrjednosti  nije više  ni estetski, ni teorijski, ni institucionalno odredivo. Nisu važni ni argumenti, ni osjećaji, ni smislovi, ni forme, ni boje, ni materijali, ni angažiranost, ni neangažiranost. Kritičari ne postoje.  Ubilo ih je vrijeme nekritičnosti  i masovne potrebe za vrlo plitkom, patetičnom, banalnom i bez truda razumljivom porukom. Teoretičari umjetnosti žive u dubokoj izolaciji svojih knjiga i nepoznatih časopisa, gdje im je nešto udobnije negoli na vjetrometini vrijedim-vrijediš uličnog žamora. Umjesto rasprave o vrijednosti dnevno nam poslužuju provincijalno doktrinirane  vrednote. Očituju se ili kao novi elitizam bez vidljivog pokrića ili kao nasilje, manjine ili većine – svejedno je.




Umjetnik je postao mali, besprizorni, dosadni kulturni radnik, a svi su zaboravili – pa i on sam – da ne određuje kultura vrijednost njegova rada, već umjenik među prva tri čimbenika povijesti  određuje  kulturnu tradiciju ili piše scenarij za kulturnu promjenu. Na repu smo svijeta s glavom punom,  ne više pojmova o vrijednostima,  već glavom punom straha, sukoba i trikova. Vrijednost je relacioni pojam i nije ničija dogma. Dvije strane stvarnosti drže konop koji  se zateže da bi postao granica između vrijednog i manje vrijednog, aktualnog i deplasiranog, potrebnog i manje važnog, uzbuđujućeg ili ravnodušnog. Ne određuje vrijednost ubogi selektor.


Ja nam svima skupa i zbog svega toga, na rubu jedne godine, želim  promjenu takvog stanja i puno, puno više međusobnosti koja otvara dijaloge o vrijednosti. U tom smislu, svi ste vi selektori ove izložbe, a ja sam samo predradnik u tvornici ponude. Javna recepcija nakon nas  najveći posao radi  šuteći o svemu tome. 


Najviše vam od svega želim da isprovocirate glas javne recepcije. Niti  tržišno, niti  dosadnim kukanjem, niti  odustajanjem – već stvaralačkom provokacijom javne rasprave o vrijednostima. Stvaralaštvo, doduše, nije u modi, ali je moćna stvar. Za to nisu potrebni ni novci, ni institucije, ni mediji.  



Tako primjerice  Borislav  Božić  grafitnom olovkom  na bijelom papiru  ispisuje nečitljiv  geometrijski  zapis  pod nazivom »Otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske«.  Željko  Kranjčević Winter  izlaže  objekt od zahrđale  bodljikave žice  pod nazivom »Kolo sreće  (na cesti 666)«,  a  Luisa  Ritoša kolaž  »No Human  Being is Illegal«  s mrtvačkom  glavom  u središtu i prizorima ratnih stratišta oko nje.  Od različitih zahrđalih  alata i sječiva   Branko Lenić  stvara »Kotao XX. stoljeća«,  dok  Edi Gustin izlaže  interaktivno zrcalo s porukom »Pljuni u svoju  facu i postani čovjek«. 


Scena bez dijaloga


Prema mišljenju  Nataše Šegota  Lah,  šteta je da između dviju suprotstavljenih  i međusobno  različitih  umjetničkih  grupacija  na likovnoj sceni Rijeke  ne postoji  dijalog,  a  na pitanje  kako  bi  opisala odnos pozicije i opozicije, ustvrdila je da je on prilično paradoksalan.


– U povijesti umjetnosti već smo sretali podjele  na službeni salon i salon odbačenih.  No,  ovdje  imamo paradoks  da na službenom salonu izlažu odbačeni, dok se  opozicija  postavlja  elitistički i  na taj  način negira vlastiti  revolucionarni položaj.  Zbog odsustva bilo kakvog demokratskog  dijaloga i polemike  samo se  produbljuje  jaz  između  dviju  struja, a slučajni susreti dovode  do   eksplozija – kazala nam  je   Nataša Šegota  Lah. 


Po njezinu mišljenju  glavni je problem današnje umjetnosti nedostatak vrjednosnih orijentira, pa  je  umjetnicima uputila i  prigodnu blagdansku poruku  u  kojoj im je poželjela puno kreativnosti,  međusobnog dijaloga   i  rasprave  o vrijednostima,  a najviše od svega da  svojim  radom  isprovociraju glas javne recepcije.