Izložba

“Od Kandinskog do Botera”: Kako smo umjesto Warhola u Veneciji vidjeli tapiserije

Kim Cuculić

Rečeno nam je da razgled počinje od petog kata prema dolje. Popeli smo se stubama palače i stigli u prvu dvoranu. Na zidu »Hektor i Andromaha« Giorgia de Chirica. Uzdah oduševljenja. Ali čekaj malo, pa ovo nije original! Nije ni loša kopija. To je - tapiserija?!



Nekoliko turističkih agencija u Hrvatskoj nudi izlet u Veneciju, preporučujući putnicima da ne propuste posjetiti Palaču Zaguri koja je do 1. svibnja ove godine mjesto održavanja »veličanstvene izložbe »Od Kandinskog do Botera« na kojoj se može vidjeti više od 100 djela, između ostalog i ona Salvadora Dalija, Joana Miróa, Andyja Warhola, Paula Kleea, Giorgia de Chirica, Henrija Matissea i drugih umjetnika.


Priznajemo, i mi smo »progutali udicu« i zaputili se samostalno u Veneciju, ne sluteći što nas čeka u Palazzo Zaguri. Stigli smo vlakom do Venecije i pravac prema spomenutoj palači, lijepom gotičkom zdanju iz 14. stoljeća koje je preuređeno i prenamijenjeno u novi venecijanski izložbeni prostor. Na 2.500 metara četvornih sada se na pet katova prostire 36 izložbenih dvorana, a u prizemlju je i manja knjižara. Na prvi pogled nas je oduševilo kako su Talijani, uz naizgled minimalne intervencije, staru palaču priveli novoj namjeni. I zatim platili 16 eura za posjet izložbi »Od Kandinskog do Botera«. Rečeno nam je da razgled počinje od petog kata prema dolje. Popeli smo se stubama palače (inače, ugrađeno je i dizalo) i stigli u prvu dvoranu. Na zidu »Hektor i Andromaha« Giorgia de Chirica. Uzdah oduševljenja. Ali čekaj malo, pa ovo nije original! Nije ni loša kopija. To je – tapiserija?! Osjećaj prevare


Pomislili smo da su na petom katu izložene tapiserije prema djelima velikih majstora, a onda – na neizmjerno razočaranje – shvatili da je to izložba tapiserija prema umjetničkim remek-djelima. Međutim to nam nitko nije rekao, i na propagandnom materijalu izložbe to nije posebno naglašeno. Utipkali smo Google i na službenoj stranici Palače Zaguri piše ovo: »Dragocjene teksture susreću velika djela dvadesetog stoljeća. Neizostavna izložba, putovanje kroz veličanstvene tapiserije i suvremenu umjetnost. Više od 100 djela na izložbi, poznati majstori Kandinsky, Dali, Miro, Casorati, Capogrossi, Andy Warhol su protagonisti. Boje Matissea i Paula Kleea, bezvremenski oblici De Chirica, razorna umjetnost Corrada Caglija i Mirka Basaldelle. Velika izložba koja nadilazi slikarstvo, izvan umjetnika, izvan slikarstva.«




Sada stvari postaju jasnije, i tko je i nama i hrvatskim turističkim agencijama kriv što bolje nismo čitali što piše. Ipak, osjećamo se prevarenima. Na naslovnici letka uz izložbu ni riječi o tapiserijama, a izložba je najavljena kao »međunarodni događaj, svjetska premijera, izlaganje umjetničkih djela vrijednih više od 50 milijuna eura.« A na poleđini deplijana fotografija u Italiji medijski eksponiranog povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara Vittorija Sgarbija koji je »blagoslovio« izložbu tapiserija koje se reklamiraju kao vrhunska umjetnička djela. Da se ovako nešto dogodilo u Hrvatskoj, bio bi to skandal nezapamćenih razmjera. A mi smo, eto, nasjeli na priču i organizatori talijanske izložbe uspjeli su nam »podvaliti rog za svijeću.« Možda smo trebali tražiti natrag onih 16 eura, ali bi vjerojatno ispalo: »Ne možemo vam vratiti novac. Zašto ne čitate sitna slova?«


Dok ljubitelji prave umjetnosti na ovoj izložbi zaista nemaju što tražiti, na svoje su došli oni koji vole tapiserije. Neke su zaista velike, prekrivaju zidove i mogle bi krasiti oveće dnevne boravke kao kičasti tepisi – s motivima Dalijevih i Warholovih slika. Tapiserije je izradila talijanska L’Arazzeria Scassa, koju je 1960. utemeljio Ugo Scassa. Ne sporimo, u ove tapiserije trebalo je uložiti trud, vještinu i znanje, na što podsjeća i jedan izloženi tkalački stan. Sve bi to bilo u redu da je na propagandnom materijalu izložbe istaknuto da se radi o tapiserijama, pa tko voli – nek’ izvoli. Osobno ne bih posjetila takvu izložbu koja se zapravo temelji na reprodukcijama umjetničkih djela poznatih autora u mediju tapiserije. Da je riječ o originalnim, umjetničkim tapiserijama, bila bi to druga priča.


Protiv izložbi


Prije Venecije posjetili smo Treviso, gdje je u prostoru Casa dei Carraresi bila postavljena izložba »Od Tiziana do Van Dycka«, na kojoj se moglo vidjeti 50 djela iz privatne kolekcije »Giuseppe Alessandra«. Ulaznica je bila 12 eura i nadamo se da smo vidjeli originale. Nakon Venecije, nikad opreza. U jednoj talijanskoj knjižari naišli smo na knjigu »Contro le mostre« (»Protiv izložbi«) Tomasa Montanarija i Vincenza Trionea, koju je 2017. objavio »Giulio Einaudi«. Nakon iskustva s tapiserijama, naslov nas je privukao jer autori progovaraju o komercijalizaciji izložbi koja može biti čak i opasna za umjetnička djela. Prvo poglavlje, znakovito, naslovljeno je »Business Art«, a u njemu se izložbe stavljaju u kontekst »društva spektakla« Guya Deborda i »politike showa«. Montanari i Trione dotiču se i »bijenalizacije umjetnosti«, vremena »nezavisnog kustosa«, »manije instalacija«, »celebrity kulture«, »smrti avangarde«, ali i uloge kritičara.


Jedno poglavlje posvećeno je muzejima, a Trione opisuje tri vrste izložbi: blockbuster, bijenale i crossover. Autori knjige ukazuju na pogrešno korištenje galerija i muzeja, kao i na lošu kvalitetu dizajna izložbi. Pišu i o ozbiljnoj šteti koju umjetničkim djelima nanose izložbe čija je jedina svrha privući posjetitelje velikim umjetnicima ili pokretima koji su postali popularni, bez ikakvog stvarnog istraživanja ili potrebe za učenjem. Montanari i Trione zalažu se za povratak »ozbiljnim izložbama«, traganje za kvalitetom i obranu kulturnog i umjetničkog nasljeđa od neadekvatnih politika i uplitanja pojedinaca u cilju vlastitih interesa.