Moderna galerija Zagreb

Marta Ehrlich: Moćna slikarica koja se opirala robovanju konvencijama

Maja Hrgović

Izložba koja obuhvaća više od 250 izložaka i pruža se kroz 12 dvorana Moderne galerije iznenađenje je koje se još probavlja: Marta Ehrlich preminula 1980. godine i ostala nekako temeljito zanemarena u hrvatskoj kulturi



Neshvatljivo je da je Marta Ehrlich, izvrsna slikarica snažne umjetničke osobnosti i autorica stotina radova koji su krajem prosinca predstavljeni na izložbi u Modernoj galeriji, desetljećima bila tako temeljito zanemarena u hrvatskoj kulturi, pa golem dio likovne publike nikad i nije čuo za tu talentiranu Zagrepčanku impresivne biografije. 


   Zakašnjela retrospektivna izložba, koja obuhvaća više od 250 izložaka i pruža se kroz 12 dvorana, iznenađenje je koje se još probavlja: Marta Erlich, koja je preminula 1980. godine, impresionira svojim bujnim, neukrotivim opusom koji je oslobađajuće nesputan, otvoren za lirsko i melankolično, meditativno i ekstatično, i kojemu je jedina konstanta autoričina nakana da slijedi imperative umjetnosti u sebi.   

Nećakova donacija


Ova duboko shvaćena osobna misija, koju je Marta Ehrlich (Zagreb, 1910–1980) slijedila kroz cijeli svoj kreativni vijek – otkako je kao kćer ugledne zagrebačke obitelji počela raditi prve portrete u obiteljskom domu na Tuškancu – odvela ju je na Akademiju likovne umjetnosti, gdje je 1934. godine diplomirala slikarstvo, a zatim i u Pariz, u kojemu se (u ateljeu u kojemu je radio i Modigliani) intenzivno družila sa slikaricom Nevenkom Đorđević i s Dragom Ivaniševićem, kojega je portretirala u Parizu. I ta je slika, vlasništvo Ivaniševićeve kćeri Latice, izložena na retrospektivi. 


   Na pariško razdoblje, koje je u slikaričinu radu ostalo zabilježeno prizorima dinamičnog gradskog života – na slikama predočenima žustrim, energičnim, debelim potezima kistom – nadovezalo se potom i dugo partnerstvo Marte Ehrlich sa slikarom i profesorom Kamilom Tompom. Živi svjedok njihove duge i plodne suradnje i suživota danas je Martin nećak Nikola Gavella, doktor znanosti koji je na Pravnom fakultetu bio predstojnik Katedre za građansko pravo, a koji je Modernoj galeriji i donirao više od dvjesto djela (većinom ulja, akvarela, gvaševa, crteža i manji broj keramike) Marte Ehrlich. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Nikola Gavella živio je sa slikarskim parom u stanu u Varšavskoj ulici u Zagrebu. 




   Zahvaljujući Gavellinoj donaciji, Moderna galerija obogatila je fundus značajnim djelom ovog izvanrednog slikarskog opusa, no tih 227 radova nije dosad doživjelo ambicioznije izlaganje, izuzev studijske izložbe dijela te donacije 1990. godine. Za ovu novu, cjelovitu prezentaciju slikaričina opusa, zaslužna je ponajviše Smiljka Domac Ceraj, muzejska savjetnica Moderne galerije. 


   Gonjena dubokom privatnom fascinacijom radom Marte Ehrlich, koju je i poznavala, Smiljka Domac Ceraj je godinama radila na istraživanju razasutog opusa slikarice. Njezina je nepoznata, a vrlo vrijedna djela pronašla u depoima muzeja, instituta i galerija diljem Hrvatske, te u privatnom vlasništvu. Kako se slikarica bavila i primijenjenom umjetnošću, njezine su slike nastajale paralelno s radovima u keramici, grafici, tekstilu, lutkarstvu, kostimografiji i dizajnu. Na ovome potonjemu radila je zajedno s Kamilom Tompom.   

Renesansna raznovrsnost


– Malo je koji umjetnik uspio doseći ovakvu razinu renesansne raznovrsnosti i metijerske izvrsnosti na tako širokom polju likovnih izričaja – veli Domac Ceraj. 


   Poseban, uzbudljiv dodatak predstavlja obimna dokumentarna građa o zanemarenoj umjetnici; šarmantni portreti iz obiteljskog albuma, pisma i izresci iz novina. 


   Kći bogatog građevinara Ernesta Ehrlicha (brata poznatog arhitekta Huga Ehrlicha) i učiteljice Eme Laure, Marta se školovala u Švicarskoj, gdje je učila engleski i francuski, a nakon završene srednje škole sa sestrom Ernom pohađala je instituciju za djevoke u Grenobleu. Nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji (školovala se kod Vladimira Becića i iz tog razdoblja datira jedan akt na izložbi) poput mnogih je svojih kolega otišla u Pariz (1935. godine) i ondje se tri godine usavršavala u raznim slikarskim tehnikama. Jedan autoportret koji je tada nastao, poslala je svojima umjesto pisma.  

   Od početnog realističkog usmjerenja s vremenom iskoračuje u nadrealizam, na što ju je vjerojatno potaknulo druženje s nadrealistima koji su se u Parizu okupljali oko Bretona. To se razdoblje njezina rada na izložbi vidi u slikama modričastih tonova, koje spadaju u dojmljivije izloške ove retrospektive, a u kojima Smiljka Domac Ceraj prepoznaje »schopenhauerovsko povezivanje svjetla i tame«. Konačno, u djelima iz šezdesetih i sedamdesetih godina, sve se više utječe lirskoj apstrakciji. 


 


   Važna etapa slikaričina kreativnog vijeka, koji je potrajao sve do 1978. godine (dvije godine prije nego što je navršila sedamdesetu i odlučila oduzeti si život) bio je njezin brak s Kamilom Tompom. Poslije rata dijelili su atelje, uređen u kući u Šubićevoj, no kako su previše utjecali jedno na drugo, Marta se »odselila« u prostor u prizemlju. Na izložbi je i Martin portret supruga, koji je ostao nedovršen. 


  


Poetski umnožena stvarnost


Autorica izložbe Smiljka Domac Ceraj opčinjena je slikaričinim spajanjem objektivne perspektive i subjektivne rezonancije, stapanjem mikro i makro svjetova, postavljajući u dijalog stvarnost i snovito. Netko bi kao bujnu širinu i raznolikost izloženih radova možda naveo kao zamjerku, kao nedosljednost ili nekakvu opću rastresenost umjetnice, no Smiljka Domac Ceraj u tome vidi pozitivan, nesputan odnos Marte Ehrlich prema konvencijama kojima je dosljedno odbijala robovati. 


   – Ehrlichova je na slikama izrazila čudesnu multidimenzionalnost poetski umnožene stvarnosti u kojoj imanencije i transcendencije opstoje zajedno. Samosvojnost rukopisa, ikonografije, a posebno sugestivnost njezine palete dubokih modrila, otkrivaju nam svijet suptilnih korespondencija stvarnosti i snova – kaže Domac Ceraj, zaključujući kako je svijet začudnih perspektiva Marte Ehrlich u svakom dragocjena dionica naše likovne umjetnosti. 


   Autor likovnog postava ove zanimljive i važne izložbe – koja će na trajati do kraja veljače – je Mario Beusan. Kipar Ante Rašić potpisuje grafičko oblikovanje izložbe, dok je Nikola Gavella u organizaciji sudjelovao kao savjetnik tima. On je Modernoj galeriji posudio i izdašnu dokumentaciju o Marti Ehrlich.