Izložba u HDL-u

Kontroverze izložbe Antona Franza Hogera: Debeli mesari, teroristica u burki, ostarjele ljepotice..

Maja Hrgović

Foto D. Jelinek

Foto D. Jelinek

»Bečka škola« je Hogerovo umjetničko ishodište, prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. No umjetnik ide korak dalje u divlji eklekticizam bujnog kolorita. Ono što ga privlači uvijek su, bez iznimke, ljudi



Tehnička savršenost ključni je pojam u radu njemačkog slikara Antona Franza Hogera, čija je obilato reklamirana samostalna izložba postavljena u Domu hrvatskih likovnih umjetnika. Obiman izbor iz njegova opusa predstavljen je velikim platnima koja ostavljaju snažan dojam: ono čemu je nemoguće ne diviti se umjetnikova je dosegnuta razina zanatske vještine, zbog koje portreti sredovječnih ljudi djeluju živo, skoro kao fotografije.


Hoger je rođen 30. listopada 1956. godine u Muenchenu. Pripadnik je bečke škole fantastičnog realizma koju su osnovala petorica književnika i slikara, među kojima i Ernst Fuchs. »Bečka škola«, Hogerovo umjetničko ishodište, prepoznatljiva je po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. No umjetnik ide korak dalje u divlji eklekticizam bujnog kolorita. Ono što ga privlači uvijek su, bez iznimke, ljudi.


– Zanima me istina o ljudima, danas, u ovom svijetu. Ljudi koji kroz život nose svatko svoj teret, žene čiji je teret dvostruko veći – kaže umjetnik, u čijem je radu društvena kritika ipak ublažena, sterilizirana perfekcionizmom zbog kojeg mu platna nalikuju na reklame u »glossy« časopisima.




U Hogerovoj viziji, Adam i Eva su sredovječni par koji vas gleda kroz staklo; upiru se golim tijelima, grudima, rukama i nosom o tu prozirnu membranu. I kad su ružni, njegovi su modeli (koje slika dok mu poziraju u njegovom ateljeu) – lijepi. Trbušasti mesar u čistoj bijeloj kuti, spreman da se baci na klanje, debeljko koji otapa čvarke, puno ćelavaca koji vazda nešto tegle: palete, daske, kutije ili čak druge ljude. Žene, čijih je prava Hoger po vlastitoj izjavi agilni promicatelj, doimaju se blazirano. Nema traga duše u njihovim praznim, plitkim pogledima.


Kustos izložbe Željko Marciuš ističe da Hoger pop-artom odašilje kritiku, ali i velebnost i zatravljenu magiju tadašnjeg i sadašnjeg potrošačkog sustava.


– Sustava čiji je vrhunac upravo u kulturi refleksno uvjetovane konzumacije u novim katedralama moći: trgovinskim lancima i šoping-centrima, simbolima vladavine megakorporacija. Umjetnik sve navedeno spaja srazom mitskih i biblijskih motiva, njihovim sustavnim oblikovanjima primjernim današnjem stanju stvari i ohlađenim ambijentima – ističe Marciuš.


Goli mesar, muškarčina u haljini, žena u burki od koje se prolaznici odmiču kao od aktivirane bombe.


– Vlastitim hiper-stilom, hiper optičkom varkom oka, motivom i značenjem Hoger privodi slikarsko naslijeđe kontradiktornome duhu suvremene kulture, zrcalu globalne civilizacije – kaže Željko Marciuš.


Iako je studij završio kasnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Hoger se slikarstvu u potpunosti posvetio tek 2000. godine. Naslanjao se na ostavštinu umjetnika kao što su Francis Bacon, Andy Warhol, Jaspar Johns ili Sigmar Polke.


– U Hogerovu fokusu nalazimo bavljenje društvenim problemima poput sadašnjeg položaja žena u društvu, ili pokušaja destrukcije čovjeka koji se manifestiraju kroz nekvalitetan televizijski program. Također nailazimo na tematske korpuse poput integracije, participacije i moći medija, kao i prerade povijesti – zaključuje Željko Marciuš.


Izložba je nakon otvorenja pobudila i nešto kontroverze. Likovna kritičarka Patricia Kiš prigovorila je »napuhavanju« autorove biografije od strane producenta – organizacije Henry Stag Art Management. Na popisu galerija u kojima je izlagao, u Europi i SAD-u, nema značajnih galerija poput MOMA-e ili Tatea, a ni poznavatelji suvremenog slikarstva u Hrvatskoj nisu za njegovo ime čuli prije ove izložbe.


– To je problem lažnog oglašavanja za koje iz hrvatskih muzeja i galerija nikako da nauče: pretjerivanje u opisu statusa pojedinog umjetnika uz njegovu izložbu može izazvati samo suprotan efekt – zaključuje Kiš.


Hogerova djela izložena su u brojnim gradovima, između ostalog u Montrealu (Gora Gallery), New Yorku (Agora Gallery, Chelsea), Muenchenu (Storpunkt), Bambergu (Senger) te Nuernbergu (raum fur zeitgenossische kunst). Dobitnik je priznanja nekoliko njujorških galerija te umjetničkih manifestacija Biennale Florenz 2008., Kunstpreis Blau-Orange Coburg, Art Fair Koeln, Art Stroke Muenchen, NordArt i dr.


Izložba je otvorena do 5. veljače.