Srednjovjekovna alegorija kroz radove troje umjetnika postaje pandan za razmišljanje o smrti u suvremeno doba, kao i o njezinom klasičnom antagonistu – životu. Mrtvaci svojom pojavom užasavaju sugovornike...
RIJEKA » Izložba »Tri mrtva, tri živa« otvorena je sinoć u riječkom Malom salonu. Riječ je o zajedničkom projektu umjetnika Silvije Đolonge, Andreja Kurtina i Nike Rukavine, koji je zasnovan na alegorijskim prikazima iz srednjeg vijeka, kao i na mnogobrojnim pričama bliskoistočnog i europskog prostora o personaliziranoj smrti i suočavanju živih s njom.
Kako je u popratnom tekstu napisala Ksenija Orelj, u takvim se prikazima tri mrtvaca ukazuju pred trojicom živih pripadnika visokog društva. Mrtvaci svojom pojavom užasavaju sugovornike, ponižavajući u njima sve ono što proizlazi iz bahatosti, gramzivosti, moći i taštine. Moćnici (plemići, biskupi, vitezovi) odjednom postaju ustrašeni i ponizni – izjednačujući se s običnim ljudima. Toga trena sve društvene, materijalne i statusne razlike postaju nebitne: pred smrću svi smo isti.
U prvom dijelu Maloga salona posjetitelje su tako dočekala tri sanduka ispunjena zemljom. Ova instalacija Silvije Đolonge sastoji se od tri grobna humka u kojima nakupljena zemlja nosi tragove otisnutih tijela. Tri skromne parcele aludiraju na grobove bezimenih i marginaliziranih, a budući da je riječ o otiscima tijela umjetnika nameću se pitanja koliko su umjetnici vidljivi u širem društveno-ekonomskom okruženju, kakav je njihov društveni status i egzistencijalna situacija?
Srednjovjekovna alegorija kroz radove troje umjetnika postaje pandan za razmišljanje o smrti u suvremeno doba, kao i o njezinom klasičnom antagonistu – životu. Kao inačica šire teme mementa mori, srednjovjekovna je priča izabrana zbog svoje specifičnosti i kritičke oštrice usmjerene na nedodirljivost imućnih. Tri mrtva postaju udvojene slike živih, a smrt je iskorištena kao snaga izjednačavanja.
