Robijaška kapa Lucije Sellan, 1944.
Polazeći od građe riječkih muzeja (MMSU, Muzej grada Rijeke, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja) i radova odabranih i pozvanih umjetnika, izložba se osvrće na različite tragove i zapise bijega; od mitova i biblijskih predaja do realnih događaja kao što su mase izbjeglica u Europsku uniju. Izložbom se preklapaju umjetničke, kulturno-povijesne i društvene perspektive koje temi prilaze kao mehanizmu preživljavanja, osobito vidljivom u kriznim razdobljima poput današnjeg, s masama ljudi u pokretu bez sigurnog prolaza i zaklona
Izložba »Riskiraj promjenu: Bijeg« može se razgledati u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti do 25. siječnja. Riječ je o trećoj epizodi europskog projekta »Risk Change«, u kojoj se tematizira bijeg u širokom rasponu njegovih mogućnosti, vrsta i granica.
Izložba je dio programske linije Kitchen – Centar za kreativne migracije unutar četverogodišnjeg programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Žiri su činile Kora Girin, Ksenija Orelj, Sabina Salamon, Marina Tkalčić i Sabrina Žigo, a kustosice su Ksenija Orelj i Sabina Salamon.
Na izložbi se susrećemo s egzistencijalnim, fizičkim, imaginarnim i masovnim bjegovima, kao i pokušajima opstruiranja kontrole bijega. Kako ističu kustosice, bijeg se sagledava kao mogući put opstanka na kojem su izmicanje i zaobilaženje pravila i uvriježenih procedura uobičajeni.
– Od bijega misli, bijega od stvarnosti, do bijega od opasnosti ili ugroze, bjegove prvenstveno zahvaćamo kao prijelaze redovne granice, prestupanje mjere ili prekoračenje normi i propisa. Polazeći od građe riječkih muzeja (MMSU, Muzej grada Rijeke, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja) i radova odabranih i pozvanih umjetnika, osvrćemo se na različite tragove i zapise bijega; od mitova i biblijskih predaja do realnih događaja kao što su mase izbjeglica u Europsku uniju. Izložbom preklapamo umjetničke, kulturno-povijesne i društvene perspektive koje temi prilaze kao mehanizmu preživljavanja, osobito vidljivom u kriznim razdobljima poput današnjeg, s masama ljudi u pokretu bez sigurnog prolaza i zaklona.
Dok potreba za bijegom često nosi negativan predznak, izložbom se zanimamo za bijeg kao proaktivan čin, čin samoodržanja koji se manifestira u najmanju ruku dvojako – kao posljedica pomanjkanja tolerancije prema trenutnom stanju, ali i povlastica da se u bijeg možemo upustiti. Bijeg klizi tokovima antagonizama; on je kazna i privilegij istodobno – navodi se u opisu izložbe.
Van Goghova soba
Umjetnici Manon Avram i Pierre Audouard predstavljaju se radom »Svakom svoje mjesto«, crno-bijelim fotografijama u formi diptiha. Bilješke donose mutne obrise ljudskih figura u međuigri tijela i prostora -zadiranja tijela u prostor i njegova potiskivanja. U okruženju ruševnih zgrada i napuštene arhitekture dokumentira se poduhvat ponovnog upisivanja tijela u prostor. Ljudske figure manifestiraju se kao egzistencijalni tragovi, često izvan fokusa i u nekonvencionalnim kadrovima, postignutim kamerom slijepog fotografa – Pierrea Audouarda.
Umjetničkom instalacijom »Skulptura za Manolu: Van Goghova soba u Arlesu« predstavlja se Aleksandar Garbin, koji je temu bijega zamislio kao slikovno-prostornu metaforu prispodobivu frazom »pobjeći u mišju rupu«.
U Garbinovoj instalaciji prožimaju se imaginarno i stvarno – lik animiranog miša Jerryja i umjetnika Vincenta van Gogha – minijatura sobe, napravljena u modelu 1:10 prema Van Goghovoj slici »Spavaća soba u Arlesu«, vidljiva je kroz mišju rupu u dnu zida. Na izložbi se mogu vidjeti i radovi Andrije Maurovića, hrvatskog slikara, ilustratora i crtača stripova kojega nazivaju »ocem hrvatskog stripa«.
Izložene su njegove četiri različite strip table iz muzejske zbirke – »Knez Radoslav«, »Zlatni otok«, »Brodolomci na otoku Mega« i »Rankov odred«. Odabrane su kao primjeri dramaturške snage karakteristične za Maurovićevu poetiku: prikazi osvajačkih pohoda, bitki, rata, seoba i bjegova u kojima Maurović postiže iznimnu kvalitetu u psihološkom profiliranju likova.
Na izložbi su predstavljeni umjetnici: Manon Avram i Pierre Audouard, Pavlica Bajsić Brazzoduro i Dino Brazzoduro, Nisrine Boukhari, Lana Čmajčanin, Tomislav Čeranić, Aleksandar Garbin, Ibro Hasanović, Siniša Labrović, Lukas Marxt i Jakub Vrba, Nika Oblak i Primož Novak, Alicja Rogalska, Sara Salamon i Hrvoje Spudić te Tao G. Vrhovec Sambolec. Iz zbirke MMSU-a zastupljeni su Milenko D. Gjurić, Branko Kovačević i Andrija Maurović. Kulturno-povijesni dokumenti posuđeni su od Muzeja grada Rijeke i Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka. U sklopu izložbe održavaju se radionice, filmski program i simpozij.
Nisrine Boukhari, umjetnica sirijskog podrijetla bazirana u Beču, predstavlja se radom »53 m2 prostorne memorije«. Umjetnica donosi zamračene kadrove unutrašnjosti stana, uz djelomične proboje pogleda u škrti eksterijer, montirane s ispovjedno intoniranim monologom umjetnice. Razlomljeni fragmenti približavaju općoj bojazni o neuspješnosti bijega i nemogućnosti pronalaženja sigurnog utočišta. Nika Oblak i Primož Novak autori su kinetičke video-instalacije pod naslovom »Pomicatelj granice«, koja zadire u pitanje promjene simboličkih i geografskih odrednica prikazom neprestanog pomicanja zamišljenog zida.
Biblijski motivi
Tao Grega Vrhovec Sambolec izložio je instalaciju koja se sastoji od stola, knjige i metronoma. Pitanje je li vrijeme doista mjerljivo i izrazivo brojkama, minutama, satima, danima… na pomalo izvrnut način postaje srž rada »Čitajući Stanleyja Brouwna«. Na izložbi se može pogledati i kratki crno-bijeli dokumentarni film »Bilješka o mnoštvu« Ibre Hasanovića, koji donosi isječak iz života ljudi koji se otpremaju na put za boljim. Film je snimljen 2015. na autobusnom kolodvoru u Prištini, a ovaj 8-minutni prizor oproštaja pred odlazak predstavlja opće mjesto u načinu egzistiranja mnogih u političkoj i društvenoj sferi današnjice.
Milenko D. Gjurić autor je »Biblijskih motiva« – mape sa sedam listova bakropisa, koja obuhvaća prikaze biblijskih motiva od Općeg potopa do Isusa u Emausu (na »Bijegu« je izložen list s Općim potopom). Na izložbi su predstavljene i radovi Branka Kovačevića – »Kroz našu borbu«, »A narod je odlazio u zbjeg« i »Poduzimane su ofenzive« s kolonama izgladnjelih ljudi i boraca.
Među ostalim, izloženo je pismo Lucije Sellan majci iz logora Auschwitz, 1944. Lana Čmajčanin, umjetnica bazirana u Beču i Sarajevu, u svojim radovima često tematizira geopolitičke promjene u regiji i pokušaje bijega iz ratom pogođenih područja. U videoinstalaciji »A Change Is Gonna Come II« golema vodena površina postaje sinonim za kontrolirani prostor, koji je s jedne strane put u sigurnu luku, a s druge – u jeku migracijskih procesa – za mnoge predstavlja zadnje putovanje.
Pravnici imigranti
Alicja Rogalska, umjetnica poljskog podrijetla sa sjedištem u Londonu, u video radu »Što bi bilo kad bi bilo« progovara o pravnicima imigrantima u Veliku Britaniju. Tonirani crteži iz ciklusa »Plein-air« Tomislava Čeranića odišu prepoznatljivim ugođajem autorovih minuciozno nacrtanih sutonskih ambijenata kojima je okosnica čovjekova potreba za uprizorenjem krajolika. Autor poznaje klasične predloške, kao i umjetničke primjere iz vremena avangardne umjetnosti, te njihovo nasljeđe sažimlje u kasnoantičke stilizacije rajskog vrta, do manirističkih i baroknih grafika.
Audio rad »Psst« Siniše Labrovića podcrtava nemogućnost bijega kao svakodnevne ljudske potrebe, dok instalacija »Translacije 1« Hrvoja Spudića i Sare Salamon ulaskom svjetla u zamračeni prostor simbolički predočuje situaciju izmještenosti i bivanja između – ni ovdje ni ondje. Jakub Vrba i Lukas Marxt predstavljaju se dvokanalnim videom »Na lijepom i mirnom mjestu«, propitujući pejzaž u sjeverozapadnoj Češkoj koji se kroz stoljeća mijenjao prekrajanjem graničnog teritorija.