RIJEKA Dva uvažena riječka fotografa – Istog Žorž i Borislav Božić – nedavno su bila u Rimu i Parizu i odmjerila svoje fotografske snage »paralelnim slalomom« u Muzeju grada Rijeke. Sinoć je pak u njemu otvorena izložba kojom se druga dva uvažena riječka fotografa – Branko Jani Kukurin i Boris Sušanj – uz dozu humora i ironije nadovezuju na taj koncept i poduhvat. Umjesto snimanja svjetski poznatih destinacija s obiljem atrakcija, njih dvojica su za odredište svog fotografskog odmjeravanja odabrala zaselak Pešćićić, malo mjesto u općini Viškovo, čije ime predstavlja i njegovu najveću atrakciju.

Prema riječima ravnatelja MGR-a Ervina Dubrovića, bilo je zanimljivo vidjeti kako će dva ugledna autora takav ambijent doživjeti i kakve će snimke u zaseoku s dvije-tri kuće uopće napraviti. Izložbom su pokazali koliko je važno tko i kako snima, i koliko snimci nastali u istom ambijentu mogu biti različiti. Dva posve različita čovjeka i fotografa u ovom se slučaju odmjeravaju upravo svojom različitošću, iskazivanjem vlastite osebujnosti i imaginativnosti.

Kukurin snima analognim fotoaparatom na crno-bijeli film, a privlači ga oblačno nebo, dašak prirode i poljsko cvijeće, čvornata loza i struktura oronulog zida, kao i neočekivani tragovi »urbaniteta«, javna klupa i kanta za smeće. Sušanj snima digitalnom kamerom, ne zanima ga retro ugođaj fotografskog medija nego prštavilo boja koje nalazi u detaljima, u velikoj narančastoj tikvi i jabukama. Ostvaruje i posve kontrastan ugođaj geometriziranih detalja i škrtih sivoplavičastih boja, a snima i »neuredne« detalje odbačenih predmeta.

Govoreći o motivima s kojima je inicirao ovaj pothvat, Jani Kukurin je rekao da je htio pokazati da plavo nebo iznad Pešćićića nije ništa manje vrijedno od onog pariški plavoga. Izbor motiva u malome zaseoku nije bio nimalo sužen, već upravo suprotno. U susretu s mjestom otvorilo se toliko lijepih misli i asocijacija da je trebalo suzbiti silnu rijeku ljubavi i disciplinirati se da naprave samo dvanaest snimaka.

– Nismo radili reportažu iz Pešćićići nego smo išli za najosobnjim asocijacijama. Ove slike nisu slike motiva koje prikazuju. To smo zapravo Boris i ja – dodao je.

Publici se obratio i Boris Sušanj koji je ispričao kako se s nevjericom odazvao Kukurinovu pozivu i primijetio da je za pripremu ove izložbe koju je shvatio kao veliki izazov, trebalo imati dvije posebno izoštrene sposobnosti. Prvo jezik, da bi se izgovorilo ime sela, a zatim i oko da bi se u Pešćićićima nešto snimilo.

Izložbu je otvorio zamjenik načelnice Općine Viškovo Denis Mladenić, a može se razgledati do 20. listopada.