U riječkom MMSU-u

Driton Selmani uoči izložbe: ‘Moć humora je u moći da se ne koristi moć kao moć’

Davor Mandić

Moj odnos s plastikom počeo je vrlo kasno, i zapravo slučajno - Driton Selmani

Moj odnos s plastikom počeo je vrlo kasno, i zapravo slučajno - Driton Selmani

Moj odnos s plastikom počeo je slučajno. Bio je taj trenutak u kojem sam odlučio početi skupljati svaku plastičnu vrećicu koja na ovaj ili onaj način prolazi kroz moje ruke i nakon toga dodavao sam dalje slojeve toj početnoj ideji



Četvrta i posljednja izložba u sklopu međunarodnog umjetničko-istraživačkog projekta »Risk Change/Riskiraj promjenu«, posvećenog migracijama, nosi naslov »Mi nismo kao oni«.


Ova se izložba, koja će biti otvorena od 4. listopada do 11. studenog u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a nakon što su se prethodne izložbe bavile prinudnim migracijama i bijegom, zaokuplja simbolima stranca i stranih prostora, kaže se u najavi izložbe.


»Bavi se predodžbama kojima oblikujemo sliku drugog, ali i pitanjima kako drugi vide nas. Istražuje povijesne i recentne stereotipe o stranim prostorima, s fokusom na neobičan pojmovnik o susjedu, strancu, pridošlici.




Ukupno petnaestak radova nastajalih u rasponu od pedesetih godina 20. stoljeća do danas, kreću se na liniji od osobnih pripovijesti do alegorijskih i kritičkih zapisa. Pritom su obuhvaćeni aspekti kulturalne studije o stereotipima, zatim putopisne doku-fikcije o figuri stranca u današnjoj Europi te umjetničke satire društvenog krajolika.


Kao glavne se sastavnice javljaju mit o superiornosti, kolonijalna povijest, opsesija čistoćom i požuda«, piše u najavi.


Među izloženim radovima umjetnika odabranih javnim natječajem bit će i rad mladog kosovskog umjetnika Dritona Selmanija »Two Jokes Make One Truth« (Dvije šale čine jednu istinu), s kojim razgovaramo tim povodom.


Rad koji ćete predstaviti u Rijeci sastoji se od plastičnih vrećica preko kojih su ispisane različite poruke. Što vas je privuklo plastičnim vrećicama kao mediju kojim ste odlučili progovoriti?


– Moj odnos s plastikom počeo je vrlo kasno, i zapravo slučajno. Bio je taj trenutak u kojem sam odlučio početi skupljati svaku plastičnu vrećicu koja na ovaj ili onaj način prolazi kroz moje ruke i nakon toga dodavao sam dalje slojeve toj početnoj ideji.



»Ljubavna pisma«


A što je s porukama? Jesu li one u korelaciji s vrećicama ili govore neku drugu priču?


– Serijal se zove »Ljubavna pisma«; na početku sam počeo čuvati, zapravo zapisivati originalne poruke koje sam dobivao od supruge, a koje su se ticale dnevne nabavke namirnica na autentične vrećice koje sam dobivao u dućanima, uključujući i vrijeme kada bih primio SMS, kao i razinu potrošenosti baterije na mobitelu. Nakon nekog vremena to je postalo ritual pa sam nekako počeo reagirati i na moje osjećaje, zapisujući svoja razmišljanja.


Vaš rad »Two jokes make one truth« (Dvije šale čine jednu istinu) bit će dijelom kolektivne izložbe više različitih umjetnika koji se bave pitanjima ljudskih migracija i konceptom Drugog, posebno kako mi vidimo Druge i kako oni vide nas kao Druge. Kako se vaš rad uklapa u tu ideju?


– »Dvije šale čine jednu istinu« je novi rad i bazično je fermentacija povezana s kuratorskim konceptom izložbe »Mi nismo kao oni«. I vrlo otvoreno govori o nama – drugima – i opet o nama.



Dolazite iz najmlađe europske zemlje, Kosova, koju neke zemlje još nisu priznale, posebice se to odnosi na susjednu Srbiju. Kako je umjetniku živjeti i raditi na Kosovu? Koliko sam shvatio, više ste radili/izlagali u inozemstvu nego u svojoj zemlji. Je li to istina i zašto je tako?


– Mislim da je biti tamo i sada najvažnije, ostalo su prefiksi i sufiksi.


Volim hrvatsku obalu


A što je s egzistencijalnim dijelom bivanja umjetnikom na Kosovu?


– Kada vidim ništa, moram zamisliti nešto.



Kakva je po vama korelacija između raspada Jugoslavije i kulturnog identiteta na ovim prostorima?


– Rođen sam prekasno da bih mogao odgovoriti na vaše pitanje. Ali u simetriji je prirode da postoji malo sunca nakon velike kiše.


Što znate o Rijeci i kako doživljavate Hrvatsku i Hrvate?


– Budući da sam iz kontinentalne zemlje, očito je da volim hrvatsku obalu, otoke i prirodu koja ih okružuje. Doista mislim da ovi elementi izazivaju pozitivno ljudsko ponašanje. Ili recimo to ovako: »Zemlja koja nema otok, nije zemlja.«


Iz vašeg je rada razvidno da vam je humor važan. Koja je moć humora?


– Moć da se ne koristi moć kao moć.