Bazilika mira

Crkva s antiratnom porukom: Zanimljiva izložba u riječkom Pomorskom i povijesnom muzeju

Kim Cuculić

U cilju šire kontekstualizacije gostujuće izložbe Tolminskog muzeja, izloženi su i predmeti iz fundusa PPMHP-a koji govore o životu u pozadini austrougarskih bojišta u Prvom svjetskom ratu



RIJEKA U velikom atriju Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja do 5. veljače 2019. može se razgledati gostujuća izložba Tolminskog muzeja »Spomen-crkva Svetog Duha u Javorci – bazilika mira« autorice Damjane Fortunat Černilogar. Izložba predstavlja crkvu izgrađenu 1916. dobrovoljnim prilozima vojnika 3. gorske brigade XV. austrougarskog korpusa i njihovim dobrovoljnim radom. Gradili su je u vrijeme predaha, kad nisu bili na borbenim linijama. Podignuta je na rubu Soške fronte, u samo 184 dana, prema planovima bečkog umjetnika Remigiusa Geylinga, kao trajni spomen poginulim austrougarskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Osobito se ističe smirujući i skladan interijer u kojemu se nalaze i hrastove ploče s imenima 2.565 palih vojnika.


Danas crkva u Javorci, kao dio itinerara Puta mira, koji povezuje spomenike iz vremena Prvog svjetskog rata, predstavlja mjesto susreta i zajedničkog sjećanja na one koji su izgubili život na Soškoj fronti. Jedinstven secesijski dragulj, spomenik mira i simbol sloge, sačuvan unatoč oštrom i surovom planinskom okruženju, poziva posjetitelje da se dive njezinoj ljepoti i razmisle o krhkoj ali potresnoj proturatnoj poruci koju odašilje. Realizacijom ove izložbe Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja simbolično obilježava stotu godišnjicu kraja Prvog svjetskog rata.


U cilju šire kontekstualizacije gostujuće izložbe Tolminskog muzeja, izloženi su i predmeti iz fundusa PPMHP-a koji govore o životu u pozadini austrougarskih bojišta u Prvom svjetskom ratu. Ova izložba podsjetnik je da svaki rat ponajprije uništava brojne živote, razdvaja obitelji i ruši domove. Nažalost, mnogi vojni sukobi ne štede ni kulturnu baštinu.




– Idejne začetnike je pri odabiru lokacije vodila magična misao. Tamo, gdje na rubu doline leži crkva, sa svih je strana okružuju planine, toliko visoke da dodiruju nebo. Građevina stoji na vrhu stjenovitoga grebena, kako bi vojnicima svih šest bataljuna pri napuštanju bojnog polja prvi pogled pao naniže na crkvu. Drveni dijelovi oltara u unutrašnjosti crkve djelo su tirolskoga drvorezbara Antona Perathonera iz St. Ulricha/Ortiseia. Unutrašnji zidovi obloženi su hrastovim pločama na kojima su, »kao na krilima anđela donesena«, utisnuta imena palih austrougarskih vojnika.


Donji dio crkve je od kamenih blokova na kojima je podignuta drvena konstrukcija, izvedena od većih količina smreke i ariša, a drvo je dopremljeno iz Bohinja. Krajevi svih drvenih nosača i greda obrađeni su paljenjem čime je postignut dodatni dekorativni učinak. U samo 184 dana izgradili su crkvu s apsidom dužine 18 metara i širine 7,40 metara. Do crkve su izgradili 78 stepenica od kamena i betona – navodi autorica izložbe, naglašavajući da nas crkva svojom potresnom proturatnom porukom upozorava da se moramo truditi očuvati mir.