Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
15. studenoga 2019.
Solist svjetske klase

Chris Potter: 'Rad  na glazbi za mene je nastojanje da postanem bolja osoba'

Chris Potter: 'Rad  na glazbi za mene je nastojanje da postanem bolja osoba'
Chris Potter: 'Rad  na glazbi za mene je nastojanje da postanem bolja osoba'
Autor:
Objavljeno: 14. listopad 2019. u 7:15 2019-10-14T07:15:24+02:00

Rad na glazbi i nastojanje da postanem bolji glazbenik za mene je isto kao nastojanje da budem bolja osoba. To je potpuno povezano. Tu je glazbalo i vrijeme koje treba uložiti da bi se razvila sviračka vještina, kao i poznavanje nota, ali kad to činite dovoljno dugo dosegnete određenu razinu umijeća. Nešto me tjera na neprestano istraživanje, na stalnu potragu za ključem koji otvara prostor za stvaranje ljepote

Chris Potter, solist svjetske klase, vrhunski skladatelj i vođa grupe, jedan je od najcjenjenijih saksofonista i bas klarinetista današnjeg jazza, dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada. Godine 2013. Međunarodna udruga jazz novinara proglasila ga je najboljim saksofonistom, a godinu dana poslije isto je priznanje dobio i od čitatelja uglednog časopisa DownBeat koji ga je nazvao »jednim od najviše proučavanih i kopiranih saksofonista na planetu«.

Kao vođa sastava objavio je dvadesetak albuma, a kao sideman više od 150. Nastupao je ili snimao s mnogim vodećim džezistima kao što su Herbie Hancock, John Scofield, Mingus Big Band, Jim Hall, Paul Motian, Dave Douglas, Ray Brown i mnogi drugi. No, najdugovječniju i najvažniju suradnju ostvario je s legendarnim kontrabasistom Daveom Hollandom s kojim će 30. listopada svirati u zagrebačkom ZKM-u, u sezoni Jazz.hr Hrvatskog društva skladatelja. Tom prigodom nastupit će s Crosscurrents Triom, u kojem uz njih svira tablist Zakir Hussain.

Možemo reći da su, nakon dva desetljeća suradnje, Holland i Potter postali jedno tijelo, jedan um. »Iza nas je bogata povijest«, rekao je u razgovoru koji smo vodili uoči zagrebačkog nastupa.

"Svirate li s nekim tako dugo, vrlo dobro znate kako svira i niti ne primjećujete sve što se događa u vašoj komunikaciji. Sad već dvadeset godina svirajući vodimo glazbene razgovore, a taj se odnos nastavlja i produbljuje. No, nije to glazbeni razgovor s bilo kime. Naime, on ispoljava takvu snagu, na fenomenalan način progovara kroz kontrabas, a također donosi fascinantnu snagu kao ljudsko biće, što se čuje u njegovom sviranju. Fascinantno je kako kroz njegove izvedbe možemo čuti koliko je moćan, i to na poseban, dubok način. Naša suradnja i sviranje s njim me osnažuje.«

Stvaranje ljepote

Iako je već četvrt stoljeća član elitnih krugova jazz glazbenika, obožavan od kritičara i čitatelja, Potter je cijelo to vrijeme ostao jednostavan, pristupačan, susretljiv, pažljiv, samozatajan, uvijek srdačan, nasmijan i pozitivna duha. Jedan je od rijetkih glazbenika koji se oslobodio ega, koji s veseljem svira za druge, a upravo zato drugi glazbenici obožavaju svirati s njim. Poput Hollanda, nikad nije težio slavi i glamuru, sve što je postigao može zahvaliti isključivo svojoj glazbi, a ona je uvijek odraz njegove osobnosti:

»Važan razlog zašto jako volim jazz glazbu - to vrijedi za sve vrste glazbe, ali posebice je važno za jazz - leži u tome da sam shvatio da su sve stvari koje trebamo da bismo imali dobar život, da bismo bili sretni i da bismo usrećivali druge, iste stvari koje trebamo posjedovati da bismo bili dobri glazbenici, da bismo svirali lijepu glazbu«, rekao je. »Rad na glazbi i nastojanje da postanem bolji glazbenik za mene je isto kao nastojanje da budem bolja osoba. To je potpuno povezano. Tu je glazbalo i vrijeme koje treba uložiti da bi se razvila sviračka vještina, kao i poznavanje nota, ali kad to činite dovoljno dugo dosegnete određenu razinu umijeća. Nešto me tjera na neprestano istraživanje, na stalnu potragu za ključem koji otvara prostor za stvaranje ljepote. U otkrivanju divne note uvijek mi pomaže pomisao na svijet koji oblikuju ljubazne i iskrene osobe. Sve je u tome.«

Glazbeni snovi

Članovi Crosscurrents Tria posvećeni su zbližavanju zapadne i istočne kulture, istraživanju jazza i indijske glazbe. Zajedničko su obilježje pronašli u improvizaciji. Naime, ona je jedna od najvažnijih karakteristika oba glazbena svijeta, a njih trojica su kreativni, maštoviti improvizatori kojima je takav način izražavanja nasušna potreba. Zato su s lakoćom stvorili novi, jedinstveni glazbeni amalgam koji im služi za uzbudljive, intuitivne glazbene razgovore koji se odvijaju na gotovo telepatskoj razini. Zbog neuobičajene postave glazbala Crosscurrent Trio zahtijeva poseban, nekonvencionalan pristup pisanju glazbe. Za Trio skladaju sva trojica, svaki na svoj način, ali uvijek razmišljajući o glazbalima i osobama koje će izvoditi ta djela. Na taj način skladanju za ovu postavu pristupa i Potter, koji se u nebrojenim situacijama dokazao kao maštovit i kreativan autor.

»Kad god pišem glazbu, razmišljam o tome koji će je sastav izvoditi«, kaže. »Ne razmišljam samo o kontrabasu, nego o tome kako će to Dave odsvirati. Bio je to pravi izazov jer nikad prije nisam pisao ništa za tablu. Pisao sam za Davea i mene, razmišljajući pritom o tome što bi Zakir mogao svirati, jer to je nešto zaista posebno. Također, razmišljao sam koju vrstu jezika možemo koristiti. Inače, Zakir je fleksibilan, može svirati sve vrste grooveova, može čak i swingati, osim što svira tablu u tradiciji indijske glazbe. Naravno, želim da skladbe budu ritmički zanimljive jer ritam je očito u žarištu onoga što radimo. Napišem li nešto što izlazi iz uobičajenog tajminga, on to može odsvirati. Može odsvirati baš sve.«

Neke od zamisli za skladbe Potter je dobio u snovima. No, sanjati o glazbi ponekad može biti doista neobično. »Nikad nisam svirao trubu, ali u mojim snovima nevjerojatno sam je svirao. To se doimalo kao najbolje što sam svirao u životu, ali nisam zapamtio što sam svirao (smijeh). Imao sam i druge snove, primjerice kao da sam svirao s Milesom Davisom kojeg, zapravo, nikad nisam upoznao. Kao da sam krenuo u solo misleći da sam dobar, a kad bismo svršili koncert on bi me svojim šapćućim glasom upitao: »Zaista ti se to svidjelo?« U svojim sam snovima nastojao svirati tako da ostavim dobar dojam, a njemu se to nije sviđalo pa mi je poslao poruku koja je zvučala kao: »Zar zaista želiš tako zvučati? Mislim, zaista!« (smijeh)

Veliki učitelj

Osim Pottera za Trio skladaju Holland, ali i Hussain kojeg mnogi smatraju najvećim tablistom današnjice. Primjerice, jednu je skladbu napisao za legendarnog gitarista Johna McLaughlina s kojim je u drugoj polovici 1970-ih, kao i krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, svirao u kultnom sastavu Shakti, a priredio je i aranžman za jednu drevnu indijsku skladbu. Upravo je njegovo prisustvo u sastavu utjecalo na odabir repertoara i način pisanja glazbe, ali i na njezin duhovni karakter.

»Sam zvuk table uvlači nas u duhovni prostor«, rekao je Potter. »Također, to je povezano i s metodom učenja sviranja table, principom učenja od gurua, koji je potpuno drukčiji od onog u Europi. To je potpuno različito i puno duže traje. To nije napisana glazba. Mora se učiti izravno od neke osobe. To ne možeš pročitati u knjizi i prema tome naučiti svirati. Nešto je u toj indijskoj glazbenoj tradiciji što je također povezano s indijskom duhovnom tradicijom, a to se osjeća u glazbi. Zakir je zabavna osoba, nije uvijek ozbiljan, često izvali neku šalu, priča viceve, ali, kad je riječ o glazbi vrlo je ozbiljan.

Bilo je fascinantno biti s njim u Indiji gdje je poštivanje majstora i učitelja sastavni dio kulture. Dakle, kad smo tamo svirali ljudi svih vrsta: glazbenici, ali i oni koji nisu glazbenici, prilazili su Zakiru, klanjali mu se, dodirivali njegova stopala. Tako oni rade i svi su se tako ponašali. Na njemu je velik pritisak zato jer ljudi smatraju da je veliki učitelj. Kao da mu je ponekad bilo neugodno pred nama. Tako se on ponašao prema Daveu Hollandu, koji je stariji od njega. Neprestano je pokazivao na njega i govorio: »On je učitelj. Dave je majstor!«. Naime, kroz ovaj trio njih su dvojica razvili poseban odnos. Čaroban je način na koji sviraju zajedno. Svaki put možemo vidjeti radost na njihovim licima, a njihova je ushićenost obostrana. To je sjajno!«

James Brown kao metronom

Iako je savladao indijsku klasičnu glazbu i godinama svira s Johnom McLaughlinom te sudjeluje u raznim projektima, Hussain je zainteresiran za druge vrste glazbe, posebice za tradiciju jazz glazbe koju iznimno poštuje.

Naime, gotovo cijeli svoj život proživio je u Sjedinjenim Američkim Državama. Davno je doselio u Zaljevsko područje San Francisca. »Kad svirate s njim, osjećate se kao da svirate s jazz glazbenikom«, govori Potter. »Razvio je nevjerojatan osjećaj za ritam, cijelo vrijeme osluškuje i improvizira s vama. Kad sam mu rekao da sam vježbao slušajući njega i njegova oca kako zajedno sviraju - dvije table, na CD-u »Together« - on je rekao da je to smiješno jer dok je on vježbao, kako bi držao tajming, umjesto da se koristi metronomom služio se pločama Jamesa Browna (smijeh).

Već dugo u glavi ima pohranjene sve te podatke o zapadnjačkoj glazbi, jazzu, funku i drugim vrstama glazbe. Zato je fleksibilan. Neprestano osluškuje. Dave je rekao, a i ja tako osjećam, da on kao da prije tebe shvati u kojem ćeš smjeru krenuti. Sviraš nešto, a on istog trena reagira na to. Osim toga, ima predivan zvuk. Naravno da obožavam bubnjeve, ali teško da bi se u ovaj sastav uklopio set bubnjeva s činelama koje su u visokom harmonijskom spektru, sa snare bubnjem u sredini, a dolje je bas bubanj. To je velik raspon, ali tabla nema tako širok raspon. Zato se na drukčiji način čuje puno detalja koji dolaze iz kontrabasa i saksofona.«

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.