Poštovani, u skladu s odredbama Zakona o medijima molim vas do objavite sljedeći odgovor i ispravak na članak” Kosanović nakon otkaza na HRT-u: Časno ću nositi medalju koju mi je Kovačić okačio” a koji je objavljen u vašem mediju 03. svibnja 2016. Obzirom da su u tom članku o meni objavljene brojne neistine, molim vas da na istom mjestu objavite moj odgovor i ispravak, te da neistine uklonite. U protivnom biti ću prisiljen zatražiti pravnu zaštitu.

    U članku me Kosanović spominje u sljedećim rečenicama:

– Sve kulminira s hajkom novinara HRT-a Dražena Majića, čovjeka koji o zločinu u Dvoru na Uni ne želi znati sve, već samo ono što mu je ispričala zainteresirana strana, zainteresirana prvenstveno za to da se počinitelje ne otkrije, ali i za to da se hrvatska strana nikada ne stvalja u kontekst tog zločina ako se ikada o tome bude pričalo. To je čovjek koji je sa mnom razgovarao o svemu tome, kojem sam rekao sve važne detalje o mom sudjelovanju na filmu i koji nakon toga piše javno pismo institucijama u kojima piše da je Savo Štrbac dobio 400.000 eura iako zna da je to laž – kaže Kosanović.

Prvo, neistinita je tvrdnja da je protiv Kosanovića pokrenuta ikakva hajka s moje strane. Nitko od osoba koje su sudjelovali u izradi HRT-ovog priloga nema hajkaške sklonosti, niti su ikada takvim doživljavani u javnosti. Osim autora priloga u Dnevniku, u njegovom objavljivanju, zbog osjetljivosti teme, urednički je sudjelovalo kompletno tadašnje čelništvo IMS-a: Lamija Alečković, Dragan Nikolić i Oliver Dražić. Nikog se od njih dosad se nije dovodilo u vezu s nacionalističkim idejama koje Kosanović implicira u citiranom tekstu.

Drugo, nije istinita tvrdnja da ne želim znati činjenice vezane za zločin u Dvoru na Uni. Kao novinar dao sam sve od sebe da prikupim neophodne informacije za televizijski prilog. Nije istina da sam pritom bio pod utjecajem” zainteresirane strane” koja nastoji da se zločin ne otkrije. Naprotiv, zbog obiteljskih razloga vrlo sam zainteresiran da se taj zločin raspetlja. Problem s filmom u kojem je Kosanović sudjelovao vezan je uz činjenicu da se u njemu za taj zločin okrivljuje Hrvatska vojska iako nema dokaza da ga je ona počinila. Primjerice, novinarka Financial Timesa je nakon gledanja filma na sarajevskom festivalu zaključila da je zločin počinila hrvatska vojska što je upravo bio i cilj agitacijske diverzije koju je u tom prilikom producirao Savo Štrbac.

Iako Kosanović i razgovoru s vašim novinarom brani Štrpca i smanjuje njegov značaj – evidentna je činjenica da se radi o dugogodišnjem djelatnika KOS-a ( kako sam kaže –od 1977. godine), kao i tajniku Vlade Republike Srpske Krajine, a ne nekakvom minornom pomagaču producentima filma.

Istina je da je danski film značajno izmijenjen upravo nakon HRT-ovog priloga, te da je u HAVC-u pokrenut postupak protiv producenata filma zbog naknadno izmijenjenog scenarija.

Treće, u svom pismo vodstvu kuće vezano za probleme oko filma “Masakr u Dvoru” ni na jednom mjestu ne spominjem da je Savo Štrbac dobio ikakav novac a posebice 400 tisuća eura. Zbog čega Kosanović u vašem mediju tvrdi da sam lažov – dokazivat će na sudu. Istina je da sam u spomenutom pismu napisao da je Kosanović dobio iznos od oko 20 tisuća kuna za svoju participaciju u filmu.

Zaključno, obzirom da me Kosanović spominje u članku povodom otkaza koji je dobio na HRT-u, radi objektivnog izvještavanja vaši čitatelja potrebno je znati sljedeće dokumentima utvrđene činjenice. Saša Kosanović je u više navrata dobivao opomene pred otkaz. Neke od tih opomena vezane su za fizičko nasilje nad ženskim osobama. Neke od opomena vezane su za medijsko nasilje nad ženama silovanim u Domovinskom ratu.

Upravo zbog brojnih opomena pred otkaz gotovo svi HRT-ovi sindikati podržali sa posljednju odluku o otkazu. Stoga je dovođenje Kosanovićeva otkaza u svezu s nacionalističkim trendovima u Hrvatskoj potpuno neutemeljeno. Na bilo kakvo buduće dovođenje moga imena u svezu s Kosanovićevim otkazom reagirat ću sudskom tužbom..