Na sjednicama općinskih i gradskih vijeća lokalnih samouprava po cijeloj Hrvatskoj sve su češći iskazi nezadovoljstva vezani uz rast cijena komunalnih usluga, od odvoza otpada do vodoopskrbe i odvodnje. Naravno, povećanje cijena ni na kom području nikada nije popularno i svaka se vlast, od općinske do državne, ne odlučuje baš lako na takve poteze, posebno ne u predizborno doba. No, ovog puta, čini se, drugog izlaza nema pa su mnoge općinske i gradske vlasti suočene s bijesom stanovništva čija su davanja za komunalne usluge sve veća pa u danima koji su daleko od blagostanja na njih ide sve veći dio kućnog budžeta.

Tih će pobuna biti još i više, ali je pitanje mogu li uopće bilo što promijeniti jer je sve skupa samo završnica dobro osmišljenog sustava zarade na što je Hrvatska pristala samim ulaskom u EU. Naime, EU odredbe, između ostalog, inzistiraju i na komunalnom standardu visoke razine pa se pred svaku članicu postavljaju zahtjevi koje mora odraditi na području vodopskrbe, kanalizacije te prikupljanja, odvoza i odlaganja otpada.

Ti kriteriji traže velika ulaganja u kojima EU, ili zemlja članica uz njenu pomoć, sudjeluju sa znatnim sredstvima što se u početku čini jako dobrim. Isto je tako jako dobro da ti opsežni poslovi često traže i brojne izvođače, a to znači dobar višemjesečni, možda i višegodišnji posao za lokalne firme. Napokon, kad se u sve te poslove krene, zadovoljni su i budući korisnici tih usluga jer nema onog koji ne želi u stanu ili kući imati što kvalitetniji sustav vodoopskrbe, odnosno što bolje riješeno pitanje otpremanja otpada.

Problemi se počinju javljati kad se ti poslovi privedu kraju i novi sustav počne funkcionirati. Tek onda počinje se shvaćati koliko je rad i održavanje tih sustava skupo pa se onda mogu pročitati i reakcije poput nedavne, kad se jedan stanovnik žalio kako mu računi za vodu nadilaze one za struju! Takvih je reakcija sada sve više i više jer kraju prilazi prvi val investicija iz EU fondova vezanih uz ovu vrstu poslova, a to znači da je novih suvremenih i kvalitetnih sustava vodoopskrbe, odvodnje i odlaganja otpada sve više. Zato će ove i iduće godine biti sve više plača i kuknjave jer će cijene te vrste usluga rasti u svim onim sredinama koje imaju te nove, nimalo jeftine sustave.

Naravno, za njihovo funkcioniranje i održavanje ni EU, ni države ne pružaju pomoć jer, logično, to je briga lokalne samouprave. A kad u općinama i gradovima shvate koliko sve to košta, jedini mogući potez, bar za sada, je podizanje cijena krajnjim korisnicima, a to znači stanovništvu. I eto belaja jer na kraju cijenu razvoja u najvećoj mjeri plaćaju krajnji korisnici, a to su svi stanovnici uključeni u te sustave, dakle gotovo svatko!

Naravno, glupo bi bilo biti protiv ulaganja koje znači razvoj i civilizacijski standard komunalne infrastrukture kojem svi trebamo težiti. No, koji je uopće smisao izgradnje tih »zlatnih vodovoda« i odlagališta otpada? Ne bi li trebalo tražiti financijski znatno povoljnija rješenja? Dobar primjer nudi aktualni švicarsko-hrvatski program suradnje čiji su dio i ulaganja vezana uz poboljšanje vodoopskrbe i otpadnih voda na području Gorskog kotara. Prvi dio tih ulaganja iznosi čak 25,3 milijuna švicarskih franaka i vezan je uz poslove na području Delnica, Fužina i Brod Moravica. No, u izradu plana radova bili su, jer daju najviše sredstava, uključeni i Švicarci koji su u nekoliko slučajeva odbili prijedloge hrvatske strane i to iz jednostavnog razloga što su bili nerealni i preskupi.

Konkretno, prijedlog izgradnje nove odvodnje u Crnom Lugu nije prihvaćen stoga jer tamo ne živi dovoljan broj ljudi. Logičnije je, rekli su Švicarci, da se umjesto skupog sustava odvodnje fekalija, stvori sustav redovne mjesečne otpreme. Tako će Crni Lug imati odvodnju otpadnih voda, ali ona neće biti skupa kao, primjerice, u Delnicama.

Ovo se rješenje čini logičnim i znatno boljim od megalomanskih ideja izgradnje vodovoda i kanalizacije do naselja u kojima sada živi desetak stanovnika, a pitanje je koliko će ih uopće biti za desetak godina. Sve dramatičniji pad broja stanovnika u mnogim dijelovima Hrvatske, pogotovo ruralnim, dovodi do sve većeg poskupljenja komunalnih usluga pa budućnost lokalnih samouprava, pogotovo onih manjih koje djeluju na takvim područjima, nije nimalo ružičasta. Naime, samo je pitanje vremena kad će se nezadovoljstvo stanovnika pretvoriti u prijedlog da bar dio tih, za pojedinca sve viših troškova, snosi – lokalna samouprava.