Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
22. studenoga 2019.
Komentar

kolumna TIHANA TOMIČIĆ Tko će biti grobar, a tko spasitelj?

TIHANA TOMIČIĆ Tko će biti grobar, a tko spasitelj?
TIHANA TOMIČIĆ Tko će biti grobar, a tko spasitelj?
Autor:
Objavljeno: 30. ožujak 2019. u 20:52 2019-03-30T20:52:37+01:00

Izgleda da su sudovi morali Vladi pljusnuti šamar u lice da bi Plenkovićev kabinet doista shvatio da je odluka o Uljanik grupi na njima: pitanje je što bi se dogodilo da suci trgovačkih sudova u Rijeci i Pazinu nisu odbili odraditi prljavi posao za politiku i na sebe preuzeti teret proglašenja stečaja. Ovako se ipak pokazao integritet ljudi na sudovima, koji su Vladi jasno poručili da neće raditi posao za njih.
No, iako odgoda stečaja izgleda kao dobra vijest, koju su uostalom pozdravili i sindikati, i dalje ostaje pitanje tko u ovoj, sada već trakavici, govori istinu, a tko ne: predsjednik uprave Uljanik grupe tvrdi da još nije kraj, da se sastao s premijerom Plenkovićem te su zajedno razmatrali »alternativna rješenja«. To je radnicima i javnosti dalo nadu, no zapravo i dalje ne znamo na čemu smo. Naime, procjene troškova restrukturiranja kreću se u toliko širokom dijapazonu – od 7 i pol do gotovo 11 milijardi kuna, da doista postoji ozbiljan problem kako to usuglasiti, kako je rekao Bulić jučer.

S druge strane, nije premijer osobno taj koji mora proglasiti, odnosno pokrenuti stečaj. Postoje druge instance za to, i to je Plenković na sastanku s Bulićem i pokušavao reći aktualnoj upravi. No, svakako mora donijeti odluku. A čini se da je to u Hrvatskoj uvijek najteže.
I doista, kupuje li se vrijeme ovakvim izjavama kako se nezadovoljstvo radnika i javnosti ne bi prelilo na ulicu u Rijeci i Puli, ili možda ipak postoje još neka nova rješenja? Teško je vjerovati u bolje dane – najprije se preko godinu dana razgovaralo s Dankom Končarom, pa je on otpao, pa sad mjesecima s Tomislavom Debeljakom, pa i on otpada. A Vlada bježi od odluke i kupuje vrijeme. Želi odgovornost natovariti sudovima, samo da oni nisu ti koji moraju presjeći. Naravno, pred vratima su europski izbori i nitko ne želi biti grobar Istre i Rijeke. Tako se svi loptaju izjavama, a vrijeme teče. Radnici su bez plaća.

Ipak, jučerašnji dan ponudio je tračak nade. A scenarija još uvijek može biti nekoliko: prvo, još uvijek postoji šansa da se pojavi deus ex machina, neki bjelosvjetski strateški partner koji bi preuzeo barem dio proizvodnje i tvrtki. Možda je bajka, ali šansa sigurno nije potpuno izgubljena. Drugo, moguć je i scenarij stečaja s preustrojem koji je dosad već spasio mnogo tvrtki u Hrvatskoj, a bazira se na tome da radnici ne odu kući, nego da se proizvodnja nastavi, a dugovi sukcesivno saniraju uz rad. I treće, ako postoji politička volja Vlade za to, sigurno postoji još i mogućnost o kojoj govore župan Zlatko Komadina i gradonačelnik Vojko Obersnel, da se »3. maj«, koji je još uvijek relativno zdravo tkivo u ovom općem malignomu kriminala i nezakonitog trošenja novca, izdvoji iz Uljanik grupe.
Za »3. maj« još uvijek može biti i investitora interesenata izvana, a jedna od ideja je i da Vlada otkupi dionice »3. maja« od Uljanika, i preuzme rizik njegova opstanka na sebe. Teško je govoriti o procjenama koliko bi to koštalo porezne obveznike, ali sigurno ne sedam ili 11 milijardi.
Apeliranje na političku volju Vlade i Plenkovića, stoga, nije nikakva fraza lokalnih čelnika u Rijeci. Taj je scenarij izvediv, ako postoji volja za to. A svatko razuman će reći: ako se može spasiti bar jedan od dva škvera, tko ima pravo to odbiti?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.