Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
16. listopada 2019.
Komentar Tihane Tomičić

TIHANA TOMIČIĆ Je li s Kuljišem umrlo i novinarstvo u Hrvatskoj?

Photo: Davor Visnjic/PIXSELL
Photo: Davor Visnjic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 19. kolovoz 2019. u 16:46 2019-08-19T16:46:00+02:00

Jedna ružna vijest prekinula je jučerašnje mirno nedjeljno jutro - iznenada je preminuo Denis Kuljiš, novinar, urednik i, kako su mnogi jučer pisali, jedan od kreatora hrvatske medijske scene.

Zapravo, možda je jučer s Kuljišem umrlo i novinarstvo u Hrvatskoj. Iako je i sam u zadnje vrijeme uglavnom objavljivao na portalima, a ne u printu, ipak on je bio sinonim za novinarčinu starog kova.

Medijski inovator, čovjek koji je pokrenuo na desetke tiskovina, erudit, pravi novinarski univerzalni sveznadar, dežurni polemičar, uvik kontra, takva sorta... Pomicao je granice u novinarstvu, posebno nakon ‘90. kad je cjelokupna medijska scena uz njegovu pomoć doživjela revoluciju, kad nastaje moderno novinarstvo, kad se osnivaju investigativni timovi, kad se kopa po utrobi političara i njihovim političkim stajalištima, ali i aferama, kad se politika kao javni servis stavlja pod lupu ne samo novinara, nego svakog osvještenog građanina.

Kuljišev doprinos tadašnjoj demokratizaciji Hrvatske vjerojatno je mnogo veći od doprinosa nekih ljudi koji su tada čak imali mandat upravljati javnom vlašću u ovoj zemlji, a danas su odavno zaboravljeni.

Njemu je bilo savršeno jasno kako moderna, građanska politika treba izgledati, i vjerojatno je sa svojim izdanjima i svojim kolegama u tim medijima učinio više za građanski odgoj nego da je taj predmet i uveden u škole.

Vodio je neke od vjerojatno najboljih redakcija, a ako je i bilo serioznijih i sistematičnijih pristupa novinarstvu od njegova, sigurno je da su izdanja na čijem čelu bio ipak bila najkomercijalnija i najčitanija, a to je bit novinarstva - imati publiku.

U današnje vrijeme digitalnih medija, u kojima su marketinški pritisci korporacija sve veći, tiraže sve manje i doseg do čitatelja u printu sve uži, gdje vijesti produciraju sami političari svojim objavama na društvenim mrežama, a portali ih uglavnom samo nekritički prenose, gdje nema istraživačkog novinarstva, a ima i sve manje analize, doista nije previše upitati se je li s naglim Kuljiševim odlaskom otišlo i već dugo umiruće klasično novinarstvo. Dvostruko tužan dan.

Ono što je Kuljiša, međutim, posebno izdvajalo od mase drugih hrvatskih novinara bila je njegova polemičnost. On ju je imao ne samo zato jer je u rukavu često imao neoborive argumente, nego zato što su oni bili neoborivi iz količine njegova znanja i informiranosti.

Uz to, u novinarstvo je uveo i još jedan novum - pisanje u prvom licu. Njegove analize često su bile posve subjektivne, iako objektivne, a najviše autoironične. To je bilo više od klasičnog komentara, to je bilo lucidno i duhovito istresanje vlastite duše.

Koliko je analizom kopao po karakterima javnih osoba ili političara, još je više kopao po sebi. Bez zadrške ili srama, taj skriboman, u najboljem smislu te riječi, imao je potrebu dati sve van iz sebe - sjećamo se primjerice koliko je u prvoj fazi bio veličao Zorana Milanovića, da bi ga se kasnije odrekao i postao jedan od njegovih najvećih kritičara.

Tako je bilo od faze Tuđmana preko Sanadera do danas Plenkovića - sočno, zabavno i osobno štivo, užitak za čitanje, uvijek sadržaj koji ne može proći bez follow up-a jer je njegova provokativnost naprosto na to pozivala.

Nažalost, upravo zbog svega toga što je bio, zbog njegove (pre)otvorenosti, u zadnje vrijeme ga se društvo, a nažalost i struka, u velikoj mjeri bilo odreklo. Iako smo jučer na dan njegova odlaska mogli pročitati samo laude, Kuljiš je zapravo zadnjih godina bio sam i proskribiran.

Njegov tekst »Kako sam preživio džihad« govori o tome kako ga se dio struke brutalno odrekao i kako izgleda biti persona non grata. Ali to ne znači da je prestao pisati, dapače, činio je to do zadnjeg dana na svom »fejsu« i na portalu Žurnalist.

Nakon svega: nije njegov problem što je prosječnima karakter jednog takvog snažnog eksperta i osobenjaka previše smetao. To je ipak njihov problem.

Na jednoj od zadnjih skupština jedne strukovne organizacije, na kojoj smo se kandidirali za isto mjesto u nekom ekspertnom odboru, jedan uvaženi kolega rekao mi je: »Pa nećeš valjda glasati za Kuljiša«. Naravno da jesam.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.