Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
17. studenoga 2019.
Politika na trapezu Tihane Tomičić

Ministar iz Drugog svjetskog rata

Ministar iz Drugog svjetskog rata
Ministar iz Drugog svjetskog rata
Autor:
Objavljeno: 9. veljača 2011. u 13:14 2011-02-09T13:14:06+01:00

Ministar policije bavi se vrlo problematičnom aktivnošću s izrazito politiziranim kontekstom neraskidivo povezanim s dnevnom politikom, i posljedično izbornom kampanjom koja predstoji

Ima li policija u ovoj državi pametnijeg posla nego da se bavi tisuću devetsto četrdeset i petom godinom? Čini se da nema. Ministar MUP-a Tomislav Karamarko sretan je što je, kaže, dobio podršku predsjednika države i premijerke za istraživanje poratnih zločina iz 1945. godine. Premda je za vjerovati da je riječ o najopćenitijoj, načelnoj podršci, barem kad je o šefu države riječ, jer tko bi rekao »ne« na ideju o istraživanju bilo čijih ubojstava i smrti, ministar je svoju misiju shvatio vrlo ozbiljno: najavljuje intenzivno istraživanje i procesuiranje komunističkih zločina. Bavi se i idejom o ustanovljavanju »Dana sjećanja na žrtve totalitarnog komunističkog boljševičkog sistema« – čak i za to ima vremena.

Ako ćemo ministrovu izjavu shvatiti sasvim doslovno i malko maliciozno, taj Dan sjećanja odnosio bi se očigledno na razno-razne žrtve bivšeg sistema, ne samo one ratne. Fino, dakle hajmo sada još malo, osim o Blaiburgu i o Jazovki, i o Golom otoku, pa malo UDB-i i KOS-u, hajmo malo i o '71., a možemo i o 80-ima, Đurekoviću i ostalim avanturama naših mitskih strip-junaka... Ubijmo Hrvatsku još na duže vrijeme prošlošću, a kampanju u izbornoj godini dajmo još malo pothranimo istim: »u Saboru uvijek isti debilizam, čiji je stari bio ustaša, a čiji partizan«, kako bi rekli u TBF-u. Na sve treba još za šlagvort dodati i finu frišku presudu Praljaku i Prliću, što se uskoro očekuje u Haagu uz ocjenu tužiteljstva o ulozi Franje Tuđamana kao kreatora zločinačke organizacije s ciljem razbijanja Bosne i Hercegovine, i banket u Hrvatskoj može početi.

Gladnoj desnici će se servirati najfiniji menu s dna kace, i birači HDZ-a jednostavno neće izdržati, pohrlit će na birališta. Ako pošteni hebrangovci u SDP-u pronađu i još kakvog jastreba s pogrešnim krvnim zrncima, još kakvog dobrog dezertera i ljubitelja Slobodana Miloševića, možda čak i Draže Mihailovića ako bude dovoljno mašte, no krasno, bit će to fina kaša za izbornu 2011.

Scenarij odavno poznat i prokušan, no ovoga puta specifičan po tome što će se u funkciju takve retrogradne politike staviti upravo ministar policije glavom i bradom. Umjesto da depolitizira resor i rješava probleme sadašnjice, ministar policije bit će biti odvjetnik prošlosti.

Pitanje je da li je netko njemu ikada objasnio što je njegov posao? On također misli da je njegov posao u Saboru biti kadija, i da može izricati presudu jednom lideru oporbe, Radimiru Čačiću, najavljujući postupak protiv njega i njegove tvrtke s govornice prije nego se policija pojavila na poprištu, kao da je riječ o predizbornom skupu HDZ-a, a ne parlamentarnom istupu prvog čovjeka baš onog ministarstva od kojeg se očekuje najmanje politizacije.

On očito misli da je normalno i protiv oporbenih gradonačelnika podizati prijave koje potom bivaju odmah odbačene, ili se pak kisele u odvjetništvu i po godinu dana, da sad ne gnjavimo po stoti puta zaredom s riječkim Tržnicama. Ali, što je najzanimljivije, taj ministar smatra da u njegov opis radnog mjesta spada podizanje društvenih tenzija oko događaja otprije... koliko zaboga, 66 godina.

Dakle, da je posao policije baviti se ekshumacijama i masovnim grobnicama, uz vrlo hrabru osobnu procjenu da se radi o oko 90.000 žrtava! Pa, to se ni Vladimir Žerjavić ne bi usudio ispucavati. A možda bi bolje bilo objasniti je li u njegovu mandatu bilo potpisa na ugovore s Fimi-medijom, na primjer.

Normalno, reakcije iz određenih krugova na 66 godina stare priče očekivano su uslijedile, prvo od onih kojih se cijela stvar vjerojatno i osobno tiče, Jože Manolića i Josipa Boljkovca, a to znači da je u priči odmah i Stipe Mesić. No, nemoguće se ne složiti s njegovom ocjenom da »opsesija gospodina Karamarka ne smije postati i opsesija ministarstva policije i državne politike«. Doista, ova državna politika trebala bi se baviti nečim mnogo aktualnijim od predzadnjeg poraća: radnim mjestima, investicijama, BDP-om.

U najmanju ruku, ministar policije bavi se, dakle, u trenucima dok ekonomska kriza i korupcijske afere doživljavaju kulminaciju vrlo problematičnom aktivnošću s izrazito politiziranim kontekstom neraskidivo povezanim s dnevnom politikom, i posljedično izbornom kampanjom koja predstoji. Prozirno.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.