IDS-ov Ivan Jakovčić izašao je ovih dana u javnost s inicijativom da se obnovi dobra stara Kukuriku koalicija, u kojoj bi naravno umjesto HNS-a sada bio HSS, ali bi se i IDS vratio u okrilje velike lijeve koalicije.

Njegova je teza da SDP bez IDS-a i još nekih partnera neće lako moći sastaviti buduću vladu, jednako kao što bez tih istih stranaka, koje već ima na svojoj strani, ne bi mogao krenuti ni u aktualnu inicijativu opoziva premijera i Vlade.

Doajen IDS-a pritom podsjeća na genezu ranijih saveza na ljevici, od Porečke skupine davne 1995. godine koja je urodila na kraju zajedničkom Račanovom Vladom, te naravno na famozni Kukuriku savez koji je na vlast doveo Milanovića 2011. Jedino s velikim koalicijama SDP je uspijevao poraziti HDZ, i Jakovčić misli da će to ostati nemoguće sve dok se stara, prokušana ideja ne ponovi i sada. Krajnji rok za dogovor, smatra on, je početak 2018. godine.

Doduše, Jakovčić poručuje i kako je taj rok potreban zbog europskih izbora koji su na rasporedu 2019. godine, uz ideju da na toj zajedničkoj listi IDS ima bar jedno mjesto. Ne laje, dakle, pas radi sela, nego radi sebe, jasno je, jer Jakovčić sam s nekakvim PGS-om sigurno do Europarlamenta 2019. više ne može, i bez socijaldemokrata nema ni za njega Bruxellesa.

Ali, s obzirom na to da je on jedan od uspješnijih hrvatskih  eurozastupnika, neka mu to bude oprošteno. Bitno je da u svemu drugome oko te inicijative posve točno analizira: sve dok se ne oformi širi lijevi savez, a HSS je s Beljakom na čelu srećom po Bernardića istinski lijevi centar, nema šanse za uspješno svrgavanje HDZ-a s vlasti. Čak i ako Plenkovićeva Vlada tresne o tlo zbog Agrokora, čak i ako se navrat-nanos dogode neki novi prijevremeni izbori možda već i do kraja ove godine (jer je sadašnja situacija toliko turbulentna i neizvjesna da doista može srušiti Vladu), ljevica se nema čemu nadati ako nije okupljena u širi savez.

To je jednostavno pitanje matematike i izbornog zakona, ali jednako toliko i slabosti recentnog Bernardićevog SDP-a. Čak i brutalan pad Plenkovića ne znači automatsku pobjedu još uvijek nedovoljno uvjerljivoga Bernardića.

Zato je Jakovčićeva inicijativa, koliko god bila i egoistična, istodobno i realna. Ukoliko SDP, HSS, IDS i Glas uskoro ne potpišu pakt o zajedničkom napadanju HDZ-a, uz tradicionalno prisustvo Hreljinog HSU-a, uzalud Bernardiću svi pokušaji ataka na Vladinu politiku prema Agrokoru, sporost reformi, stagnaciju gospodarstva, dugove zdravstva, neizvjestan mirovinski sustav i zaostalo školstvo. Da je i svaku riječ u pravu, bez dovoljnog broja mandata slijeva neće biti u stanju pobijediti čak ni skršeni HDZ, ako po Plenkovića na kraju ipak sve završi loše.

Kukuriku savez »volume 3« jedini je stvarni alat kojim mladi Bernardić i njegova ekipa mogu, teoretski, doći na vlast. Svi drugi eksperimenti i kombinacije dosad su se pokazali neuspješnima, čak i kad je HDZ znao biti na koljenima, kao uostalom i 2016. godine, nakon odlaska Karamarka i njegovih korupcijskih afera.