Jučer se dogodio nemili incident, ali ne s prosvjednikom koji je nosio natpis »Živio ćaća«, već s onima koji su ga dali privesti. Čovjek ničim nije narušavao javni red i mir, samo je Plenkovića nazvao ćaćom. Zašto bi za ijednog poštenog HDZ-ovca to bilo uvredljivo? Baš bi bilo zanimljivo čuti objašnjenje premijera Plenkovića zbog čega se našao iznenađenim i uvijeđenim.

HDZ-ovci se, primjerice, uvijek pozivaju na Franju Tuđmana. Bez obzira tko bio kandidat za predsjednika HDZ-a, taj se mora pozivati na Tuđmana. Isto je učinio jučer i Miro Kovač kad je putem medija jasno rekao da želi rušiti Plenkovića na čelu HDZ-a i doći na njegovo mjesto »rekonstrukcijom HDZ-a«. Barem jedno cijelo desetljeće pozivali su se jednako tako i na Ivu Sanadera, popularno zvanog Ćaća. Iako je Sanader trenutno u Remetincu i nije osobito popularan, u međuvremenu smo ipak saznali da je u zatvoru završio u prvom redu zato jer ga je izdao jedan od njegovih najbližih suradnika, Robert Ježić, koji je postao svjedok pokajnik. Bez toga, ne bi bilo krunskih dokaza protiv Ćaće, a time vjerojatno ni pravomoćne presude (mada je tu riječ o više različitih postupaka), a tada se ni HDZ-ovci ne bi trebali sramiti Ćaće.

Vjerojatno ga se većina ne srami ni sad kad je u Remetincu, samo to ne smiju kazat’, no evo Plenkoviću i ljudima iz njegova osiguranja to je bilo uvredljivo i skaredno, i dali su prosvjednika privesti zbog narušavanja reda i mira.

A možda je čovjek samo želio pohvaliti premijera Plenkovića što je i on već dugurao do statusa ćaće. To nije mala stvar, uostalom. Moraš biti neprikosnoveni šef svemira da bi zaslužio tu titulu. No, evo, za aktualni vrh HDZ-a ona je neprihvatljiva. I zbog toga su se poslužili najstrožim mogućim postupkom i odveli građanina koji je samo, kako se čini dosta mirno, iskazao svoj stav.

Nije imao priliku popričati s premijerom, reći mu što ga muči, zbog čega ima potrebu okolo hodati s transparentom. U duhu policijske države premijerova pratnja je procijenila da je on opasan, odnosno da remeti javni red i mir. Koga, čega - premijera. Jer teško da je ikome drugome zasmetao s tim banalnim i neduhovitim transparentom, koji je možda bio »in« prije deset godina, ali danas više nije ni smiješan ni uvredljiv.

Nevjerojatno je koliko političari izgube zadnji tračak autoironije nakon što su samo, poput Plenkovića, dvije godine i nešto na vlasti. Predsjedniku Vlade očito nije bilo na kraj pameti pitati tog čovjeka što ga muči. A za pretpostaviti je da ga muče Plenkovićevi korumpirani i kompromitirani ministri, ako je to bila aluzija na presudu HDZ-u iz vremena Sanadera.

Nažalost, na svim unutarstranačkim izborima u HDZ-u ti unutarnji sukobi svedu se na ideološke podjele ili na osobne krvave ratove. A skoro nikad se interni izbori u HDZ-u ne tiču korupcije, nepotizma i ostalih grijeha struktura koji u pravilu dolaze na scenu s HDZ-ovim vladama. Ono što je čovjek s transparentom jučer htio reći bilo je baš to: dosta je više kriminala i korupcije, očistite stranku od takvih kadrova, jer to je ono što izjeda supstancu ove države.

Umjesto da suštinski riješi takve stvari, da pokaže da može postojati i drugačije lice HDZ-a, da nisu baš svi u toj stranci »ćaće«, Andrej Plenković je ubio glasnika. Dao ga privesti.

Onda se ne mora čuditi ako to za sebe iskoristi Miroslav Škoro, šamarajući ga da je otuđen od stvarnosti i od naroda. A istina je da »ćaća« iz HDZ-a nikad nije ni otišao. Ćaća - to nije osoba, to je mentalni sklop.

Tihana TOMIČIĆ