Svaki četvrti Europljanin glasa za populiste, uglavnom za one ekstremno desne, piše Guardian. Populističke stranke i pokreti u Europi u posljednjih dvadeset godina uspjele su utrostručiti podršku svojim idejama. Ta ideje svode se na vrlo jednostavnu postavku: s jedne strane smo mi, takozvani »obični ljudi«, a s druge strane su oni - političke elite, masoni, farmaceuti, George Soros, bankari, europski činovnici i, naposlijetku, migranti koji nam žele uzeti posao i poraziti civilizacijske vrijednosti koje nam pružaju okvir za udoban i miran život.

O toj svojoj poziciji Ivan Pernar govori svakome i u svakoj prilici pa nije čudo da je svoju »političku platformu« ponudio i u posljednjem razgovoru, što ga je vodio s novinarima Beogradskog glasa. Vi se, koliko shvaćam, zalažete za bolji život običnih ljudi, naložila je Pernarovu vatru novinarka Radenka Marković. Pernar je u dahu izgovorio: »Apsolutno. S jedne strane imate interes nekolicine, recimo privatnih banaka, farmaceutske industrije, imate i interese ljudi poput Georga Sorosa, dakle ulagača, a s druge strane imate interese 99 posto građana.« Sve to objavljeno je pod naslovom: »Političkoj eliti se fućka za običan narod.«

On je, dakle, poslan i pozvan da se bori za »jadnog malog čovjeka«, za te prevarene mase koje se daju oblikivati poput plastelina. Stvar je jasna kao jedan plus jedan: s jedne strane smo mi - ti, ja, Ivan Pernar i Živi zid, a s druge strane su oni, predvođeni briselskim slugama koje ne propuštaju priliku da nas unesreće, e kako bi od svojih briselskih nalogodavaca dobili bolje plaće i političke pozicije koje će ih osigurati do smrti.

Oni su jedina prepreka koja se ispriječila našem putu u bolji život, ali zato imamo naše autentične narodne tribune, spremne da u svakoj situaciji kažu ono što nam je na srcu, ono što se drugi boje reći. Oni se ne boje nikoga pa kad Pernar sa saborske govornice kaže ono što možeš čuti u svakoj boljoj birtiji od Dubrovnika do Iloka, onda nikog ne treba čuditi pljesak na otvorenoj sceni koji takve govore prati.

Kad se zaista susretnu s famoznim »malim čovjekom« za kojega se navodno zalažu, Pernar i njegovi prijatelji iz Živog zida ne razlikuju se previše od onih koje deklariraju kao neprijatelje društva. Niti njihova inicijativna aktivnost, sprječavanje deložacija, nije ostala bez očekivanih repova.

U javnosti su, naime, zabilježeni slučajevi kad je deložirana obitelj morala platiti i troškove spriječene deložacije.

– Deložirana sam majka s troje djece koju je na deložaciji branio Živi zid. Ostavili su mi veliki trošak deložacije koji su obećali nadoknaditi. Sad mi se više ne javlja ni na mail ni SMS ni pozive ni poruke, sadržaj je maila s kojim je javnost sredinom lipnja 2016. godine upoznao primoštenski načelnik Stipe Petrina. Ovaj mail prevarene žene Živom zidu nije odbio niti pero, jer njezina kuknjava neće dobiti pozornost kakvu dobivaju deložacije i sprječavanje deložacija, na kojima su Pernar i Živi zid izgradili svoju popularnost. Oni su jednostavno krenuli dalje, simpatije prikupljene borbom za malog čovjeka čekale su na političku nadogradnju.

Pravu prirodu svoje populističke politike Ivan Pernar otkrio je nakon što je zaključio da je vrijeme da se ukrca u vlak koji je mnoge europske populiste doveo do cilja, do značajne političke moći. Dakako, u pitanju je širenje mržnje prema migrantima, odnosno straha da će migranti zauvijek promijeniti život Europe i Hrvatske. U posljednjih par mjeseci Ivan Pernar ne prestaje se baviti migrantima, a jednu od svojih tribina održat će ove nedjelje (25.11.2018.) i u Bihaću, gradu na čijim rubovima u neljudskim uvjetima nekoliko tisuća migranata čeka priliku da se neopaženo provuče kroz Hrvatsku prema zapadu. Na njihovoj muci i nesreći Ivan Pernar puna dva mjeseca uporno skuplja političke bodove. U pitanju je recept prepisan iz Italije, Mađarske, Austrije, Poljske...., gdje su političke elite sijale strah i mržnju prema migrantima, da bi požnjele dobre izborne rezultate. Ona Pernarova titula »malog čovjeka« migrantima nije mogla biti udijeljena, jer oni nemaju pravo glasa u Hrvatskoj pa su kao stvoreni da im se nabiju rogovi i da ih se proglasi novom smrtonosnom prijetnjom od koje će nas zaštititi - tko? Dakako, Ivan Pernar, borac za malog čovjeka.

Politički uspon ljudi kao što je Ivan Pernar niti Europi, niti Hrvatskoj neće donijeti ništa dobro, koliko god mi bili ogorčeni na političke elite koje danas vode glavnu riječ i koliko god vjerovali u različite teorije zavjere imanentne političkim platformama pernarovskog tipa.

Pretjerano bi bilo reći da je »pernarizam« jednako štetan kao nacionalizam, ali populizam u kombinaciji s nacionalizmom vrlo je pogubna politička činjenica. Kad bi joj davali ime, zvala bi se – Kolinda Grabar Kitarović.