Događaj gotovo bez presedana jučer u Zagrebu. SDP je zamolio novinare HRT-a da napuste njihovu press konferenciju. Kao i Amsterdamska koalicija, stranke Start i Možemo, Radnička fronta, SDSS i klub nezavisnih zastupnika – i oni su se pridružili pozivu 30 organizacija civilnog društva na bojkot Hrvatske radiotelevizije.
To znači da nitko od njih, do novinarskog prosvjeda protiv cenzure u subotu, neće sudjelovati u njihovom programu, nema izjava, gostovanja, ni odgovaranja u kamere HRT-a.

Po mojim shvaćanjima, ta zajednička kampanja stranaka koje čine gotovo polovicu Sabora te dobrog komada civilnog sektora koji je zainteresiran za politička pitanja – trebala se ipak zaustaviti prije odluke tipa ove SDP-ove.
Novinare se ne smije udaljavati s javnih događaja. Bilo bi dobro da takvo što ne pada na pamet nikome. To je princip od koga se ne odstupa ni pod koju cijenu. A kud ćeš javnijeg javnog događaja nego što je press konferencija. Novinara možeš istjerati samo ako je nekome bacio pepeljaru u glavu, a tome još kod nas nismo svjedočili.
Tu je, dakle, prijeđena mjera u ovoj akciji koja je, međutim, apsolutno potrebna i važna za demokraciju i slobodu govora u Hrvatskoj.

Što se HRT-a tiče, ja sam s njima davno raskrstila, bojkotiram već godinu i pol i nadam se da će im – ovakvima kakvi jesu – ova sadašnja bijedna gledanost, koju taje kao zmija noge, padati do besvijesti. Imam najgore moguće mišljenje o ovom čelništvu HRT-a i njihovim uglavnom profesionalno anonimnim perjanicama i novotvorinama. Dok sam još pratila taj Informativni program, najčešće me je bilo sram kako se novinarski zanat i etika srozavaju na najniže moguće grane. Pretpostavljam da bi se isto kao ja pred HTV-ovim ekranom osjećao liječnik kad bi morao šutke gledati kako se u njegovoj bolnici operacije izvode prljavim, nesteriliziranim instrumentima. Ili kakav pošteni računovođa koga bi direktor firme tjerao da vara s brojkama.

Imam na HRT-u puno dobrih kolega koji se i sami stide zbog ovoga što izvodi njihovo poslovno i novinarsko vodstvo. S njima suosjećam. Ali – a u to sam sada još sigurnija nego u rujnu, kada sam ovdje objavila komentar »Prvi put kažem: HRT treba prodati« – ovakav HRT doista treba ili prodati ili rastjerati.
Pa ta kuća, koju smo svi mi zakonski obvezani plaćati direktno iz džepa, pa onda još plus i iz proračuna, podigla je već 36 sramotnih tužbi protiv vlastitih novinara i novinara i izdavača iz drugih medija i sudski od njih traže naknadu u ukupnom iznosu od 2,3 milijuna kuna. Pri čemu njih, tužitelje, šoferi vozikaju u našim automobilima, a oni gutaju naš kruh. Plaćamo javni medij da diže tužbe protiv kritike i komentara i das našim parama angažira za to odvjetničke urede? Ne bih rekla. Ne bi rekao nitko zdrav u glavi.

Kao što ih ne plaćamo ni za to da javnost obasipaju sadržajima po ukusu političkih i javnih imena koja – eto vidite – ne navodim jer baš nemam suvišnih 150.000 kuna da plaćam odštete za duševne boli. Te velike cifre koje njima dajemo za profesionalno pripreman program, moraju se izmusti od građana. Od svih koji žive u Hrvatskoj. Ali onda biraj ako možeš iz njihove riznice ludih čudesa koja ima status javnog servisa građana.
Hoćeš neuravnotežene emisije u kojima se ne raspravlja nego se prozirno druka? Hoćeš ideološki talibanizam? Hoćeš reviziju povijesti u korist Pavelićeve NDH? Hoćeš obrok militantnog desnog ekstremizma u varijantama od a do z? Hoćeš prešućivanje i napuhavanje? Od buhe slona, od slona buhu, kako već treba? Hoćeš malo mržnje prema gay zajednici? Prema ženskoj slobodi da odlučuju o svome tijelu? Hoćeš pronošenje uvreda? Opravdavanje nasilja? Pa samo izvoli. Ili ne gledaj kao ja. Ali platit ćeš svejedno.

Pa evo jučer su, i to u Dobro jutro Hrvatska, a ne u religijskom bloku, napravili emisiju o opravdanosti školskog vjeronauka pri čemu su za stol posadili svo troje sugovornika koji rade za Crkvu ili su s njom povezani. Nekidan su doveli neonacista i homofoba da s njim pretresaju porezna pitanja. To samo u ovih par dana, a ako se polako vratimo unatrag, dobit ćemo migrenu.
Pa nekako ne vjerujem da to čini sretnim ni Plenkovića kad bi bio pošten da to prizna. Jer HRT više nije ni režimski. Nego je zatucan. Primitivan. Politički radikalan. Neobjektivan. Jednostran. I pun predrasuda. Ako to ne vidi ova saborska većina koja upravlja HRT-om, onda bojkot treba produžiti na zauvijek.