Ivo Josipović je kao predsjednik Republike vrlo rano najavio da će se natjecati i za drugi mandat. Već početkom 2013., skoro dvije godine prije izbora. Nije to tada bila nikakva senzacija, očekivalo se od njega, naročito stoga što je sjajno kotirao u anketama, da se ponovno kandidira.

Danas je do novih predsjedničkih izbora manje od sedam mjeseci, a Kolinda Grabar-Kitarović se ne izjašnjava. Novinari joj stalno serviraju pitanje kad će objaviti kandidaturu, a ona im neodređeno odgovara. Jučer je u Osijeku govorila »sve u svoje vrijeme«.

Koje vrijeme? Izbori za predsjednika Republike praktično su pred vratima, premijer Andrej Plenković godinu dana javno poziva Kolindu Grabar-Kitarović da kaže da će se kandidirati, kako bi je HDZ mogao podržati, ali ona ustraje u tome da je za to još prerano.

Što se to treba prethodno dogoditi da bi predsjednica potvrdila da kreće po novi mandat? Puno toga ukazuje da je riječ o formalnosti. Predsjednici, naime, jako rijetko odustaju od kandidatura na koje imaju ustavno pravo, a Kolinda Grabar-Kitarović je i krajem prošle godine povukla poteze kojima je signalizirala da se sprema za izbornu utrku.

Smijenila je savjetnika Matu Radeljića, koji je išao na živce Plenkoviću, i uskladila se politički s Vladom i HDZ-om, procjenjujući da je to njezina formula za održanje na Pantovčaku.

Ako, dakle, »jednog sunčanog dana« predsjednica Republike izjavi da je odlučila da će se kandidirati, neće to biti veliki medijski događaj, malo je vjerojatno da će dobiti status udarne vijesti televizijskih dnevnika, a kamoli da će okupirati novinske naslovnice. Jer, nema tu neke neizvjesnosti, napetog iščekivanja što će Kolinda Grabar-Kitarović napraviti. Zato je zaista teško shvatiti čemu to predsjedničino odgađanje.

Ili ona ipak još kalkulira i postoje određene šanse da u veljači 2020. bez borbe preda predsjedničku dužnost? Kolinda Grabar-Kitarović je svojim ponašanjem dala povod i za takvo razmišljanje. Pada nam na pamet samo jedna stvar koja bi je mogla odvratiti od kandidature, strah od poraza.

Da, predsjednica vodi u anketama, ali Josipović je bio puno popularniji od nje, a svejedno je izgubio. Osim toga, na izborima za Europski parlament prekršeno je pravilo da ankete podcjenjuju HDZ i da ta stranka uvijek vrijedi tri, četiri postotna poena više.

HDZ je na ovim izborima prošao lošije nego što su mu to prognozirala istraživanja. Što ako je stvarni rejting Kolinde Grabar-Kitarović, koja je HDZ-ovka, također nešto niži nego u anketama? Gotovo sigurno si i ona postavlja to pitanje.

A k tome sve dosadašnje ankete treba baciti u smeće, prva prava bit će nakon što hrvatski građani točno saznaju tko su kandidati. Lako je pretpostaviti da bi podrška Zoranu Milanoviću automatski porasla u trenutku kad bi stao pred kamere i bez okolišanja rekao: »Ja ću se kandidirati za predsjednika Republike«.

Isti je slučaj s Miroslavom Škorom. Mislav Kolakušić to je već obavio i s razlogom se može nadati da će, na krilima dobrog nastupa na europskim izborima, značajno skočiti u idućoj anketi.

Od spomenute trojice, Kolindu Grabar-Kitarović već u prvom izbornom krugu moraju zabrinjavati Škoro i Kolakušić. Obojica bi joj otkinuli dio biračkog tijela.

Škoro je pjevač nacionalnih šlagera, zabavljač, ali ima i dimenziju intelektualca i ostavlja dojam dobronamjernog čovjeka. Kolakušić, pak, gradi reputaciju autoritativnog vođe i govori da je nacionalizam nije opasan nego nešto naprosto sjajno, pa je itekako atraktivan desnijoj publici.

S druge strane, predsjednici saveznik Andrej Plenković predstavlja politički teret i otežava joj pristup desnom biračkom korpusu.

Je li u toj gužvi moguće da Kolinda Grabar-Kitarović čak ispadne u prvom krugu? Zvuči to kao - crni labud. Ali, prije tjedan dana se crni labud već pojavio u Hrvatskoj. Zato nećemo sasvim otkloniti mogućnost da predsjednica odluči da je njezina dionica okončana.