Vlada je dokazala – nakon poraznih rezultata poslovanja Agrokora – da je imala pravo uplesti se u tu kompaniju i postaviti joj prinudnog upravitelja, zbog očuvanja radnih mjesta. Međutim, Vlada i najveće političke stranke tek će morati dokazati da im intervencija u Agrokor ne služi za skrivanje dokaza o vlastitoj dugogodišnjoj odgovornosti za ono što se događalo s najvećom domaćom privatnom kompanijom.

Hrvatskoj je potrebna puna istina o usponu i padu Agrokora i o njegovim zaštitnicima, kako se stvari više ne bi ponavljale. Od saborskog istražnog povjerenstva javnost ne očekuje da se bavi jednom firmom, već ponajprije političkom odgovornošću svih dosadašnjih vlada koje su Agrokoru omogućavale da hrvatsku državu i njezin proračun koristi kao svoje samoposluživanje. Predsjednik SDP-a nije uvjerljiv kada krivnju za promašaje s Agrokorom unaprijed pripisuje HDZ-u. SDP-ove su vlade tijekom dva mandata imale priliku promijeniti odnos države prema toj firmi, ali to nisu napravile.

Među ostalim, dobro bi bilo raščistiti odgovornost svih dosadašnjih ministara financija i Vladinih dužnosnika zaduženih za gospodarstvo, koji su kontrolirali novac i mogli donositi propise u korist Agrokora. Primjerice, javnost zaslužuje doznati u kolikim su iznosima, i kada, pojedini ministri Todorićevim kompanijama otpisivali dugove za PDV.

Javna je tajna da je Agrokor, osim što nije redovito plaćao PDV, imao i drugih velikih povlastica. Od države je jeftino dobivao poduzeća, a državnim i europskim poljoprivrednim subvencijama koristio se kada je na to imao pravo i kada nije. Nije plaćao svoje dobavljače na vrijeme, što znači da se širio na račun njihova novca i na njihovoj muci, dok su državna tijela na to žmirila. Ako sve to nije točno, neka nas istražna tijela razuvjere.

Hrvatska bi imala velike koristi od toga da dozna istinu. Za zdravlje demokratskog sustava, gospodarstva i za budućnost zemlje čak nije najvažnije to hoće li državni dužnosnici, koji su Todoriću držali svijeću, biti kažnjeni ili neće. Najvažnije je da znamo tko su oni i što su radili, kako bi se onemogućio njihov izbor na odgovorne dužnosti u Vladi i ostalim državnim institucijama.

Ne treba biti naivan, pa misliti kako je Todorićev Agrokor iznimka kakve nema nigdje u svijetu, osim u Hrvatskoj. Posvuda postoje firme kojima vlasti idu na ruku. Agrokor je najdrastičniji primjer načina na koji već desetljećima funkcioniraju hrvatsko gospodarstvo i država. Vlade prije izbora biračima obećavaju brda i doline, a poslije izbora zaborave na građane i rade ono što im kažu tajkuni, banke i korporacije.

Zbog toga je hrvatsko gospodarstvo prestalo služiti hrvatskom narodu, koji je prisiljen na iseljavanje. Onako kako je danas postavljeno, gospodarstvo služi ponajprije povlaštenoj manjini i političkim krugovima koji je opslužuju. HDZ-u i SDP-u sada je jedinstvena prilika za suočavanje s vlastitom odgovornošću i za okretanje ploče. Ako to ne žele učiniti, birači će zasigurno dati priliku novim ljudima i strankama, koji su spremni raščistiti močvaru i staviti stvari na svoje mjesto.