Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 4
Sutra: 19° 19° 4
18. listopada 2019.
Iza pozornice

BRANKO PODGORNIK Zašto Kina prestiže Sjedinjene Države

Foto Reuters
Foto Reuters
Autor:
Objavljeno: 18. svibanj 2019. u 22:34 2019-05-18T22:34:05+02:00

Dok je SAD razvio vojnu infrastrukturu s oko 700 baza po svijetu, Kina je ne samo razvila vlastitu prometnu infrastrukturu, nego je pokrenula i njezinu gradnju u cijeloj Euroaziji i Africi, putem inicijative »Pojas i put«. Tom projektu pristupilo je više od 130 država, osim najrazvijenijih poput SAD-a, koje vode kampanju protiv kineske inicijative, ali nemaju na nju odgovor

Sjedinjene Države boje se da s Kinom dugoročno gube bitku na gospodarskom i tehnološkom polju. To neizravno potvrđuje odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da proširi trgovinski rat s Kinom i zabrani američkim firmama bilo kakvu trgovinu s kineskim telekomunikacijskim divom Huawei. To je samo vrh ledenog brijega u rastućem suparništvu dviju velesila, koje trenutačno izaziva velike gospodarske potrese u svijetu. Amerikanci neće lako priznati da gube utakmicu, jer je Kina slabije razvijena od SAD-a.

Međutim, galopirajući ekonomski i tehnološki napredak te organizirane zemlje koja ima barem četiri puta više stanovnika od SAD-a pokazuje da je njezino izbijanje u vrh samo pitanje vremena. O tome svjedoči i travanjski telefonski razgovor Trumpa s bivšim predsjednikom Jimmyjem Carterom, koji je 1979. uspostavio normalne diplomatske odnose Washingtona i Pekinga.

Na Trumpovu primjedbu da Kina »prestiže SAD«, Carter je odgovorio kako to nije slučajno. U posljednjih 40 godina Kina nije vodila ratove, za razliku od SAD-a koji to čini neprekidno, prema Carterovoj intepretaciji razgovora iz pera novinarke Emme N. Hurt na radiju NPR i Twitteru. Naime, SAD je »najratobornija nacija u povijesti svijeta«, jer je tijekom 242 godine postojanja samo 16 godina proveo u miru - zbog težnje da drugim zemljama nametne svoje vrijednosti.

U 40 godina SAD je na (neuspješne) ratove protratio nekih 3.000 milijardi dolara. »Kina istodobno nije potrošila nijedan novčić na rat i zato su oni ispred nas u gotovo svakom pogledu«, prema Carteru. Da je SAD barem 1.000 milijardi dolara preusmjerio na gradnju infrastrukture, danas bi imao superbrze željeznice poput Kine, američki mostovi ne bi se rušili, a obrazovni sustav bio bi dobar poput onih u Južnoj Koreji, ili Hong Kongu, tvrdi Carter.

Dok je SAD razvio vojnu infrastrukturu s oko 700 baza po svijetu, Kina je ne samo razvila vlastitu prometnu infrastrukturu, nego je pokrenula i njezinu gradnju u cijeloj Euroaziji i Africi, putem inicijative »Pojas i put«. Tom kolosalnom projektu pristupilo je već više od 130 država, osim najrazvijenijih poput SAD-a, koje vode kampanju protiv kineske inicijative, ali nemaju na nju nikakav konstruktivan odgovor.

Glavni je problem u tome što mnogi u SAD-u ne žele prihvatiti činjenicu da Amerika prestaje biti svjetski lider i hegemon. Kako upozorava Jeffrey Sachs, profesor na sveučilištu Columbia, mnogi se tek trebaju prilagoditi multipolarnom svijetu u kojem postoji više središta moći. Globalizirani svijet je upućen na suradnju. Istina, SAD je za Trumpova mandata počeo mijenjati taktiku. Da bi zadržao nadmoć, SAD odustaje od primjene vojne sile, osim kao prijetnje.

U prvi plan stavlja ekonomske i ostale sankcije. Primjerice, sankcije protiv Rusije, Irana, Venezuele, više carine Kinezima te otkazivanje trgovinskih povlastica Indiji i Turskoj imaju za cilj obuzdati protivnike te pomoći američkom gospodarstvu u dobivanju unosnih poslova, poput prodaje oružja ili ukapljenog plina.

Međutim, teško je očekivati da će Washington trgovinskim ratom protiv Kine promijeniti njezin sustav državnog kapitalizma, zahvaljujući kojem ona zadobiva trgovinske, gospodarske i tehnološke prednosti nad SAD-om i Europom. Peking zapravo nije osobito originalan. On oponaša industrijsku politiku kakvu su SAD, Njemačka, Japan, Francuska i ostali provodili tijekom povijesti kako bi prerasli u sile. 

Vjerojatnije je da će zapadne zemlje u natjecanju s Kinom rehabilitirati nekadašnju ulogu države u ekonomiji. Primjerice, zaostajanje SAD-a za Kinezima u tehnologiji pete generacije bežičnih mreža (5G) tako je ozbiljno da je Trumpova administracija, prema američkim izvorima, razmatrala mogućnost nacionalizacije postojeće bežične infrastrukture u SAD-u. Tako bi SAD za tri godine razvio centraliziranu 5G mrežu u cijeloj zemlji te izvozio svoja rješenja u druge zemlje, poput Huaweija. Međutim, taj pokušaj državnog intervencionizma u SAD-u zasad nije prošao.

Do laganog zaokreta, međutim, došlo je u Europskoj uniji. Francuska i Njemačka dovele su u pitanje vladajuća pravila tržišnog natjecanja te odabrale »nacionalne prvake« - firme koje će nositi njihov tehnološki i gospodarski razvoj, uz obilne državne subvencije. Jedan od njihovih projekata je razvoj proizvodnje baterija za električne automobile, kako bi Europa tehnološki dostigla Kinu i SAD.

U sve većem nadmetanju s Kinom, sustav tzv. slobodnog tržišta i trgovine u SAD-u i Europi dobiva sve veće udarce ne samo izvana, nego i iznutra. Kakav će biti ishod nadmetanja, jednostavno je prognozirao francuski ministar financija Bruno Le Maire u intervjuu tijekom ožujka. »Nećemo mi promijeniti Kinu, nego će ponajprije Kinezi promijeniti nas«, rekao je Le Maire. Naravno, on nije mislio na promjene u političkom sustavu, nego na jačanje uloge države u gospodarstvu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.