Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
17. listopada 2019.
Iza pozornice

kolumna BRANKO PODGORNIK Europa nije spremna za prijeteće nevolje

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 16. ožujak 2019. u 22:52 2019-03-16T22:52:13+01:00

Guranje glave u pijesak pred pogoršavanjem gospodarskog stanja nije osobina samo hrvatskih vlasti, nego i institucija Europske unije. Stoga su mnogi bili iznenađeni kada je prošlog tjedna predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi napokon priznao da stvari u gospodarstvu idu nizbro.
Draghi je morao pogledati istini u oči, jer je zapljusnut lošim vijestima sa svih strana. Ekonomija u cijelom svijetu posustaje. Italiju je lani zahvatila recesija, iz koje se neće izvući ni ove godine. Njemačka, lokomotiva europskoga gospodarstva, gotovo se zaustavila. To nije dobar znak, jer su upravo Italija i Njemačka povukle Europu u recesiju prije 11 godina, kada je započela svjetska kriza.

To što neke europske institucije priznaju dolazak nevolja, ipak nije dovoljno. One trebaju i nešto poduzeti. Tako barem misli poslovni medij Bloomberg, koji je utvrdio da je »svjetska ekonomija u najslabijem stanju od financijske krize prije deset godina«. U neoubičajenom komentaru, uredništvo Bloomberga ovih je dana pozvalo odgovorne u Uniji da bez oklijevanja razmotre mjere za koordinirano povećanje proračunskih izdvajanja u državama članicama, kao odgovor na prijeteću recesiju.
Mnogi se pitaju zašto se jedan američki medij petlja u Uniju i poučava njezine institucije. Prema Bloombergu, naime, u borbi protiv nove recesije eurozona i EU neće se više moći oslanjati na središnju banku, jer su se njezine dosadašnje mjere uglavnom potrošile i ne daju puno rezultata. Potrebi su novi lijekovi – državni financijski poticaji za gospodarstvo.

Ali Bloomberg nije osamljen. Slično misle u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) i Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koji su također srezali prognoze rasta za Europu i svijet. Direktorica MMF-a Christine Lagarde vjeruje da je »dovoljna samo jedna munja da pokrene oluju«, misleći na mogućnost krize. Hoće li ta munja biti Brexit, usporavanje Kine, bankroti prezaduženih poduzeća i država, slom tržišta nekretnina, ili nešto drugo, može se samo nagađati. Stoga MMF i OECD također pozivaju članice EU-a na pokretanje proračunskih poticaja, misleći na Njemačku koja pliva u viškovima, ali i na ostale države.
Međutim, sve takve preporuke zasad nailaze na gluhe uši u EU-u. Europska komisija, ponajprije pod pritiskom Berlina, već gotovo deset godina smatra da vlade članica Unije, kada na vrata zakuca kriza, ne smiju otvoriti lisnicu, već početi strogu proračunsku štednju.

Danas je poznato da je politika nemilosrdne štednje u EU-u doživjela debakl. Iako je zaustavila rast javnog duga, ta je politika proizvela višestruke ekonomske, socijalne i političke štete. Unazadila je europsko gospodarstvo, koje je počelo dramatično zaostajati za SAD-om, a osobito za Kinom koja se u međuvremenu pretvorila u pokretača malaksalog europskog gospodarstva i jednog od najvećih investitora u EU.

Promašena proračunska štednja nepotrebno je bacila Europu u dvije recesije – onu iz 2009. i 2012. godine – koje su pogodile i Hrvatsku. Dok je američka središnja banka na početku svjetske krize poduzela opsežno monetarno popuštanje i srezala kamate na nulu, europska (ESB) išla je u suprotnom smjeru te povećavala kamate. U kombinaciji s proračunskim štednjom, to je nokautiralo europsko gospodarstvo. Tek 2015. godine ESB je pokrenuo masivno tiskanje novca, uz kresanje kamata na nulu. Sa zakašnjenjem od pet godina za SAD-om, Europa se počela oporavljati od recesije. Međutim, već je bilo kasno. Europu je zahvatila visoka nezaposlenost. Ekonomski problemi pretvorili su se u socijalne, a socijalni su prerasli u političke, što dovodi do sukoba među članicama eurozone. Europa je preplavljena novim pokretima koji žele promijeniti vladajući poredak, način kako funkcioniraju EU i zajednička valuta euro.

Usprkos debaklu proračunske štednje, ona se u EU nastavlja i danas, iako u ublaženoj mjeri. Usprkos poukama iz Velike depresije iz 1930-ih godina, iz koje su se zemlje izvukle pojačanom državnom intervencijom u gospodarstvu, najutjecajniji ljudi u Uniji ne smatraju potrebnim učiniti zaokret. Stoga eurozona i EU dočekuju nove gospodarske nevolje nepripremljeni. Europska središnja banka ispucala je svoje streljivo protiv krize, a Europska komisija i države oklijevaju uporabiti proračunsko streljivo, koje im je jedino preostalo. Boje se da će tako povećati dugove i deficite – iako je bez njih nemoguće spriječiti recesiju. Deficiti su im važniji od stanja u gospodarstvu.

Stoga nije iznenađenje što se eurozona u posljednjih desetak godina pretvorila u područje najsporijeg gospodarskog rasta u svijetu. Eurozona je postala uteg na nogama ne samo sebi, nego i globalnom gospodarstvu. Postala je jedno od najvećih potencijalnih žarišta nove svjetske krize, pa nije čudno što se Bloomberg, MMF, OECD i ostali sve češće »petljaju« u njezine poslove. Kako kaže poslovica, ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.