Andrej Plenković opet se nije želio ‘prenagliti’ pa do daljnjega ostavlja još jednog koruptivno kompromitiranog ministra u Vladi, Lovru Kuščevića.

»Ja ću biti ministar do onog trenutka dok premijer ne odluči drugačije. Kad će to biti? To može biti sutra, može za godinu dana. Tko to zna«, rekao je Kuščević jučer ispred Banskih dvora.

Vidjet ćemo što će premijer odlučiti sljedećeg tjedna jer pritisak koalicijskih partnera, ako on nije samo blef, Plenković možda neće željeti zanemariti.

Sada bi gotovo bilo lakše izbrojati one Plenkovićeve ministre koji nisu umočeni, nego one koji su umočeni u afere slične Kuščevićevoj. Izrazito su kompromitirani Goran Marić, potpredsjednik Tomislav Tolušić, Gabrijela Žalac.

Milijan Brkić nije ministar, ali je zamjenik predsjednika HDZ-a i optužbe prema njemu su sada drukčije prirode, ali niti njemu se zbog optužbi za presretanje mailova nije ništa lošeg dogodilo u HDZ-u. Sve je izglednije da niti neće.

Imovinske afere HDZ-ovih ministara nisu naravno iznenađenje, nego skoro pravilo. Od kada je HDZ-a, uz brojne njegove visoke dužnosnike i one koji su HDZ podupirali donacijama vezivale su se krupne afere, od Franje Tuđmana pa do danas.

Nepobitan je dojam da niti za vrijeme vlade Ive Sanadera nije bilo toliko korupcije na visokim razinama kao danas. Sada očito mnogi ubiru plodove svog višegodišnjeg (polu)kriminalnog ‘truda’ koji im je omogućila hrvatska država pa je bogatstvo kod nekih stvarno toliko da se ne da pobrojati, niti se s tim silnim bogatstvom lako administrativno baviti, kako se ono bio požalio Lovro Kuščević.

Tema teksta nije Kuščevićev obavljeni posao u Ministarstvu uprave, ali je nesporno da su njegovi radni rezultati jako teško vidljivi. Nikakvih tu pomaka naprijed nije bilo.

Pljuska cijeloj javnosti je što predsjednik Vlade Plenković sve imovinske afere svojih ministara bagatelizira, a onda se čudi kako je to HDZ na ovim prošlim europskim izborima dobio baš najmanji postotak glasova u svojoj povijesti.

Glasova za HDZ bit će još i manje ako on i dalje bude smatrao normalnim da okuplja vladu ministara opterećenih brojnim sukobima interesa, a moguće i čistim kriminalom, koji se ne sankcioniraju.

U Kuščevićevom slučaju, nekakvo je olakšanje za Plenkovića što su to, kako on kaže, sve stare stvari, otprije osam ili devet godina, pa se onda DORH imao prilike i tada već o njima očitovati.

Ali, to nije nikakvo opravdanje. Bilo bi i za Kuščevića i za Plenkovića i bolje da su se sve prenamjene poljoprivrednog u građevinsko zemljište u Nerežišćima obavile baš sada a ne ranije, dok je Kuščević bio općinski načelnik pa je sve te prenamjene i osobno provodio.

Jer, da su se one dogodile sada, on makar formalno ne bi imao ništa s njima, a ovako ih je osobno provodio u svoju korist i korist svoje obitelji. To su te stare stvari o kojima govori Plenković, ali ih je, vidimo, Lovre Kuščević obavio baš u pravo vrijeme - onda kad je ušao u politiku i imao položaj i moć da se osobno okoristi.

Naravno, DORH će imati priliku reći ima li u tome kriminala ili nema, ali da je to sukob interesa, o tome valjda ipak nema nikakve sumnje.Dakle, sada su se kao nikad dosad spustile sve granice osobne moralne odgovornosti HDZ-ovih ministara i političara i sada kod Plenkovića očito vrijedi pravilo - dok nema pravomoćno dokazane kaznene odgovornosti, ta osoba može obavljati i najviše dužnosti.

Građani to sigurno neće podržati, a pitanje je je li Plenković toga uopće potpuno svjestan, ili misli da njegova osobna genijalnost može nadomjestiti izgubljene glasove, pa zato može riskirati.

A znamo kakvo nam je pravosuđe, kakva je to bolna rana, osobito poslije 2013. godine, do koje se ipak trebalo dokazivati zbog ulaska u EU. U ovakvim okolnostima sigurno ne treba očekivati da će netko dosuditi pravomoćnu presudu protiv visokopozicioniranih HDZ-ovih političara.

I to je onda jedan krug koji kao neki perpetuum mobile, radi pod egidom »Idemo dalje!«.Dugo oklijevanje i neodlučivanje veliki su problem hrvatskog premijera. Ima nešto u tome što stručnjaci procjenjuju da građani, javnost, pamte različite političke afere tri do šest mjeseci, a onda one polako tonu u zaborav.

Plenković i obilježeni ministri, posebno, idu na to da će uskoro sve pasti u zaborav. Naša je javnost već i posve oguglala na sve to, pa kao da više i ne očekuje poštene vladajuće političare (HDZ-a) koji će svesrdno raditi u javnom interesu.

Ali, bez obzira na tu omaglicu i zaborav, građani će sve manje honorirati omalovažavanje i takvo obezvrjeđivanje njihovih interesa i trošenje njihovog (javnog) novca. Plenkovićevom HDZ-u to će biti naplaćeno i ozbiljnije nego što je to bilo u svibnju na izborima za Europski parlament.