Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1n
Sutra: 9° 9° 1n
28. veljače 2020.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ Biranje i debatiranje

Nl arhiva
Nl arhiva
Autor:
Objavljeno: 29. prosinac 2019. u 8:26 2019-12-29T08:26:13+01:00

Debate… Možda ih bude, možda ih ne bude. A trebalo bi i to ponajprije radi onih koji u pravilu ne glasaju. U njih je prevaga, a njih se kalkulacijama natjerati na glasanje neće

Ako je do sada i bilo neke sumnje u čudotvorstvo od Božića, sumnji više nema mjesta. Božić jest čudesan, jer da nije ne bi priča o predsjedničkim izborima u Hrvata, u dane od Badnjaka, Božića i Svetog Stjepana, tako i toliko pala u zapećak. Više se, a to ne da je čudo već lagano i brine, pričalo po muškim društvima - u kojih je godina taman toliko da su teoretski nikad zreliji – o Boxing dayu Engleza, o epskom srazu Liverpoola i Liecestera, nego o lokalnom derbiju između Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića.

A čudno je to, koliko u našeg naroda i normalno, da mu veću brigu zadaje tuđa sadašnjost, nego vlastita budućnost. Makar istina bila i to da puno više domaćeg življa pamti i da je Kolinda bila Predsjednica i da je Milanović bio premijer, nego daleku povijest kad je Liverpool zadnji put bio prvak Engleske.

Sukladno tome, znatno su veće šanse da će Predrag Ličina snimiti kakvu zombi varijantu u ime prvenstvena (ne)uspjeha svog omiljenog tima, nego da će itko snimiti kakav serijal a la »General« na temu »Kolinda se ne da s Pantovčaka«, ili »Milanović se vraća kući«. ​Ali, da je čudo kako Božić odagna sve brige, čudo je. I ako je već tako, ne bi li kojim slučajem mogao u Hrvata Božić trajati, mjesec dva!? Mjesec, dva mira i tišine. E, ne može!

Primirje je kratko trajalo. Za stožere kandidata kao da ga nije ni bilo. Valjalo je strategiju isplanirati. Jer, vremena je do drugog kruga malo i ništa. A kad je tako onda se u ključno pretvorilo obično televizijsko sučeljavanje. Izbore u Hrvata, rješava TV debata! Samo, koja i koliko njih!? To, u trenu kad se stavljala točka na ovaj tekst nije znao nitko. Lako za javnost, ma to, u trenu kad se stavljala točka na ovaj tekst, nisu jamačno znali ni kandidati. Znali su samo da bi najradije da debate ni nema, a ako već debata ima neka, ako je ikako moguće, bude jedna do dvije, da se ne umaraju previše.

Zoran Milanović najprije je poželio da se televizije slože, organiziraju jednu debatu, pa da ne mora naokolo i da se ne ponavlja. Na prvu čini se krajnje milosrdno i altruistično u dane od izbora poštedjet birače kandidatskih tlapnji. Pomalo je to na tragu Mislava Kolakušića koji je odbio išta objašnjavati fanovima koji do sada nisu naučili tko je on i što zastupa. Ako se i Milanović oslonio na tu ideju da se o njegovu liku i djelu ionako sve zna, bome bi se mogao provesti kao bos po trnju. Dovoljno je da se recimo netko sjeti njegova truda da na svoju stranu privuče onomad šatoraše i eto ti belaja, a on prilike nema objasniti što je zapravo htio.

Da mu se ne da o svjetonazoru pričati to je jasno, da novinare i ne ljubi previše i to se zna, ali ima li još ijedan boksač na svijetu koji bi rado da je prvak a da u ring ne ulazi, a ako ući i mora da to odmah bude borba za prvak!? Na koncu čemu izbjegavat išta kad mu se protivnica čini posve u defanzivi kad su živi nastupi u pitanju!? Ne može se dan za danom nesigurnost sakrivati svijetloplavim kompletićem a la Malanija, a nema više ni Juričana da joj čini ugodno društvo i svojim smislom za živahnu nam besmislenu svakodnevicu razbija tremu. Lako to, nema više ni Škore da mu muže kontrirati u borbi za posve desno nakrivljene, već su sami on i ona, pa ti igraj kad nema karte na koju se igrati bez straha dade.

Oni koji bi mandata na pet godina za kojeg će primati strane državnike, putovati svijetom, naslikavati se u kojekakvim prigodama, grliti neke nove Vatrene, skakati s nekih novih borbenih kola, micati pa opet vraćati biste po dnevnom boravku, seliti s Pantovčaka da nikada otišli s Pantovčaka ne bi, lupati šakom o stol, ili pjevati u trenucima posvemašnjeg zanosa, a sve zato jer su za narod i uz narod, zaziru eto od obične od kamere! Ili ih je strah, ili im se jednostavno ne da hopsati po studijima i radio postajama, a da ne bi bilo da je netko lijen, a netko kukavici to se onda jednostavno nazove strategijom! Samo, štono bi kazao Grunf, dični član grupe TNT: »Bolje ispasti budala nego iz vlaka!«

Dobro, kazuje Grunf i: »Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti«, a valja i ona: »Bolje živa kukavica, nego mrtva heroj!«. No, da se dvojac u finalu domišlja može li im to Mislav Bago doći glave, a Damira Gregoret ne, i što će Zrinka Grancarić a što Božić Šarić, mrvicu je djetinjasto i nimalo suverenski. Pri tom pokazuje i nepoznavanje vlastita biračka korpusa. Čast, naime, mudrosti i stavovima, čvrstini i pomirbi, državničkom držanju i talentu za pjesmu, čast i funkciji kao takvoj, ma u nas ovo ponajprije jesu izbori u kojih u dobroj mjeri vrijede pravila posve nalik onima koji kroje izbore ljepote.

Da nije tako ne bi se u ono malo božićnog spominjanja izbore otelo najstarijem za stolom i za ručkom da će glas dat Milanoviću zato jer mu baš nekako ima figuru čovjeka koji bi mogao svijetom hodati. Samo dan prije je protestno htio iskidati listić, a sada je uvjeren da ovaj Milanović nije onaj isti od prije par godina, da se promijenio, da mu ova funkcija više paše od premijerske i da je dobro da su predsjednik i premijer iz suprotnih nekih tabora. Sva ovo, ili ovome nalik, samo mrvicu drugačijim predznakom jamačno je negdje govorio još koji najstariji sudionik nekog božićnog ručka opčaran na naglo kandidatkinjom.

To hoće reći da nam debata itekako treba. Ovo je napaćeno biračko tijelo zaslužilo je svaku večer debatu da bar na trena dobiju zadovoljštinu za pet godina prije i pet godina poslije kad će se ionako i opet svesti na puke statiste. Ne igra se, uostalom, Boxing day zato što nogometaši engleske lige vole igrati o Božiću, već se igra zato jer publika to želi. Tko to ne shvaća, bome za predsjednika i nije. Jest, mogu se Škorini glasači hvatati i drugim putem, recimo angažiranjem Vase Brkića, možda se ljevica može ekipirati i bez televizije, možda se neodlučne može u vodu natjerat i bez tv kamera, ali debatu smo zaslužili. A to što ona nije ona jedna zajednička svih TV postaja, tema je za neke nova pokoljenja koja će krojiti zakone da nam traju, a ne da su za trenutnu korist.

Na dana kad je na malim ekranima trebao biti prvi od dvoboja, još uvijek se nije stoposto znalo da će do debate i doći. Možda i ne treba, možda bolje da u studio opet mogu, prije svih, Katarina Peović, Dalija Orešković i Dario Juričan. Njih troje neka govore sve što kandidati misle da ne smiju reći, ili ono što ih je strah i čuti. Bilo bi zabavno posve, a i reklo bi se možda štogod da biračima zapne za uho i tako odredi put koje kutije će im za drugog kruga ruka.

Debate… Možda ih bude, možda ih ne bude. A trebalo bi i to ponajprije radi onih koji u pravilu ne glasaju. U njih je prevaga, a njih se kalkulacijama natjerati na glasanje neće. Inače, Liverpool je dobio. Tako se nekako prvakom bude, prsa u prsa, za megdana, pa kom obojci kom ono drugo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.