Uslijed napora Europske komisije, država članica i znanstvene zajednice, Europski oblak otvorene znanosti (EOSC) službeno je pokrenut prošli petak na konferenciji u Beču, s ciljem da se pruži sigurno okruženje istraživačima za pohranu, analizu i ponovnu upotrebu podataka za istraživačke, inovacijske i obrazovne svrhe, priopćila je Europska komisija. Carlos Moedas, povjerenik EU za istraživanje, znanost i inovacije, tom je prilikom rekao da se ovime krenulo u promjenu načina rada europske znanosti

– Otvaranje prvog Portala za EOSC glavni je korak na tom putovanju. Oblak će Europi dati globalni obod u iskorištavanju svih prednosti znanosti utemeljene na podacima. Zahvaljujući angažmanu znanstvenika, industrije i država članica EU ova je ideja postala stvarnost u manje od tri godine, poručio je Moedas. Marya Gabriel, EU povjerenica za digitalnu ekonomiju i društvo, kazala je da će EOSC milijunima istraživača omogućiti da pohrane, upravljaju, analiziraju i ponovno koriste ogromne količine podataka u pouzdanim okruženjima preko tehnologija, disciplina i granica. Europska otvorena znanost od danas postaje stvarnost, rekla je između ostalog Gabriel. Upravljačka struktura EOSC-a uključuje Upravni odbor, Izvršni odbor i Forum dionika. Europska komisija predsjeda Upravnim odborom, dok svaka država članica imenuje člana. U siječnju se očekuje proglašenje konzorcija koji će upravljati procesima.

– Pokretanje portala veliki je korak prema dovršavanju EOSC-a do 2020. godine. Ova univerzalna ulazna točka može pomoći 1,7 milijuna istraživača i 70 milijuna stručnjaka u znanosti, tehnologiji, humanističkim i društvenim znanostima kako bi pristupili sve većem broju otvorenih podataka i drugih resursa iz širokog spektra nacionalnih, regionalnih i institucionalnih javnih istraživačkih infrastruktura u Europi, navode u Europskoj komisiji, dodajući da je u okviru Horizona 2020. 600 milijuna eura namijenjeno uspostavi EOSC-a do 2020. godine.

Regije – ekosistemi 

Riječko Sveučilište prati, podržava i uključeno je u procese koje promovira Europska komisija a koji idu u pravcu otvorenih i javno dostupnih i iskoristivih znanstvenih postignuća, pa tako prorektor za znanost Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Alen Ružić kaže da je lansiranje Europskog oblaka za otvorenu znanost – European Open Science Cloud (EOSC) – jedan od najznačajnih koraka u razvoju europske znanosti.

– Europska komisija već nekoliko godina nedvojbeno i odlučno ističe da znanost koju EU financira mora biti okrenuta razvoju društva. Po modelu Pametne specijalizacije (S3) regije se trebaju profilirati u razvojne ekosisteme. Ovaj model podrazumijeva povezivanje resursa neke regije (industrija; prirodne, prometne, kulturne ili druge prednosti) sa znanosti koja će onda istraživanjima i transferom znanja dati optimalno korištenje tih resursa regije. Jedno od glavnih puteva za ostvarivanje ove ključne EU razvojne politike je pokret Open Science koji želi da znanost bude puno šira od objave ključnih podataka iz istraživanja u obliku radova u časopisima. Open Science želi znanost bez barijera u kojoj će svi rezultati istraživanja biti dostupni i upotrebljivi, pojašnjava Ružić. Inauguracija ovog Europskog Open Science oblaka stoga se smatra ključnim događajem koji će obilježiti velike promjene što nas narednih godina očekuju u području objavljivanja znanstvenih radova i ukupne organizacije znanstvene djelatnosti. Pred nama je period u kojem će se značajno promijeniti klasično objavljivanje u znanstvenim časopisima, a po nekima će ono čak i krenuti u odumiranje. Istraživači će sve podatke koje dobiju istraživanjima, ne samo ključne rezultate i zaključke, odlagati u ovom Oblaku i na taj ih način učiniti dostupnima svim drugim istraživačima za nastavak istraživanja, usporedbu i druge namjene, a po interesu otvorit će ih i javnosti, tumači Ružić.

Autorska prava 

– Kako bi stekli uvjete za obranu doktorata, napredovali u docenta ili profesora, znanstvenici moraju imati radove u časopisima odgovarajuće kvalitete. Znanstveni časopisi zato za sada, u prijelaznoj fazi prema Open Science eri, nemaju alternative, no ovo će očito trajati još kratko. Ključni administrativni problem sada je pitanje autorskih prava koja ugovorima što ih autori potpisuju s izdavačima pri objavi rada pripadaju upravo istraživačima. U rušenju ove zapreke najdalje je otišla Belgija koja je u kolovozu ove godine donijela zakon prema kojem sva autorska prava na znanstvene podatke pripadaju državi jer ona financira plaće istraživača i sve troškove znanstvenog rada. U Belgiji država istim zakonom prenosi autorska prava na institucije – sveučilišta koja onda dozvoljavaju svojim znanstvenicima objavljivanje u Open Science oblaku. Ovakav sustav štiti znanstvenike od potencijalnih tužbi izdavača i prvi je korak u potpunu Open Science eru. Veliki posao koji preostaje nakon što je prošlog petka inauguriran Europski Open Science Oblak definiranje je kriterija (metrike) za evaluaciju znanstvenog rada koji bi trebali zamijeniti čimbenike odjeka, citiranost i druge parametre vezane uz znanstvene časopise, a na kojima se sada temelji mjerenje znanstvene kvalitete, ističe Ružić.

Na pitanje kako će se to odraziti na rad istraživača koji nisu u sustavu, pa im istraživanje ne financira država (Independent scholars), Ružić veli da će, što se tiče neovisnih istraživača, sigurno biti osmišljen okvir u kojem će se i oni moći uključiti u Open Science, iako su detalji još otvoreni za definiranje.

Kao veliki znanstveni Facebook

– Načelno, cijeli taj sustav bi trebao biti kao jedan veliki znanstveni Facebook. Na Facebooku netko slika »klopu«, pa stavlja na profil. Tako će se u repozitorije (Open Science Cloud) stavljati znanstveni radovi, ali i raw podaci. Sve će onda to drugi vidjeti i moći koristiti kako najbolje znaju. Naravno, uz jasna etička načela, suglasnosti i slično. Ključno pitanje je sada kako nadomjestiti ono što osiguravaju časopisi – h-indeks i indeks časopisa. To nisu idealni, ali su načini vrednovanja kakve sada poznajemo. Njima treba naći zamjenu, a to će biti vjerojatno puno šire – procjena ukupnog utjecaja nekog rada/istraživanja, ne samo na citiranost, nego i na industriju, društvo, preuzimanje, poticaj drugima, uključivanje podataka u daljnja istraživanja, metaanalize i slično, a čak se govori o tome da će se podaci i radovi u ovom Open Science Claudu moći praktički trajno peer review vrednovati, kontinuirano, i to od strane svakog relevantnog čitatelja ili korisnika. Još se radi na svemu tome. I to jako intenzivno, objašnjava Ružić.