Mini simpozij

Mentalfest: Digitalna generacija u klopci tehnološkog napretka

Slavica Kleva

Foto arhiva

Foto arhiva



RIJEKA – Baš na svjetski Dan mentalnog zdravlja, na Botelu Marina pred dupkom punom dvoranom zainteresiranih učenika i studenata, održan je mini simpozij na temu Prevencija suicida koji je i moto ovogodišnjeg tjedna obilježavanja mentalnog zdravlja koji se u Rijeci provodi četvrtu godinu zaredom pod nazivom Mentalfest.


Uz zanimljiv nastup učenika Medicinske škole koji su uglazbljene stihove “Kad bi svi ljudi na svijetu” “otpjevali” na znakovnom jeziku, skup je uvodnim predavanjem otvorila predstojnica Klinike za psihijatriju KBC Rijeka prof. dr. Ika Rončević Gržeta, istaknuvši da je i izbor prostora za mini simpozij odabran ciljano, ne bi li i na taj način predavanjima bili bliži “običnom” čovjeku i znanja podijelili na način razumljiv svima.


– Odnos prema suicidu i njegovo značenje mijenjalo se kroz povijest i ovisilo je o kulturi, ali i religiji. Primjerice, hinduistička religija prihvaća suicid žene nakon što joj premine suprug, naprosto iz razloga da ne bude udovica. Negdje se suicid smatrao grijehom, negdje se nisu označavali grobovi onih koji bi počinili samoubojstvo, uvodno je naglasila predstojnica Klinike.




Suicid može počiniti osoba bez obzira na njezinu financijsku situaciju ili stupanj obrazovanja. Svakih 40 sekundi u svijetu jedna osoba počini suicid i to su zapanjujući statistički podaci. Više je osoba na taj način mrtvo negoli ih strada u ratu ili bude ubijeno od ruke druge osobe.


Visoki rizik


Hrvatska se po broju suicida, između 15 i 18 osoba na 100 tisuća stanovnika počini suicid, nalazi u zemljama visokog rizika. Najveća stopa suicida u nas zabilježena je 1985. godine i od tada je u stalnom padu, premda je zabilježen lagani porast negdje između 2005. i 2006. godine.


Stoga se suicidi, pokušaji suicida i suicidalne namjere s pravom smatraju važnim problemom ne samo psihijatrije već i javnog zdravstva. Suicid se definira kao dobrovoljno i namjerno samouništenje i stoga je, rečeno je u nastavku mini simpozija, u kontekstu prevencije suicidalnog ponašanja važno razmotriti čimbenike rizika koji se dijele na psihijatrijske poremećaje, biološke čimbenike (dob, spol, genetika), osobine ličnosti pojedinca, sociološke, ekonomske i kulturalne čimbenike. Liječenje suicidalnih bolesnika je kompleksno (kombinira se medikamentozna terapija, psihoterapija i socioterapija) i individualno.


Kada se netko odluči na počinjenje samoubojstva, osobe iz njene okoline često naknadno prepoznaju znakove koji su upućivali na to. I zato je važno razgovarati, naprotiv uvriježenom mišljenju kako ćemo pričanjem o suicidu dati osobi ideju da ga počini, razgovorom o njemu pokazujemo brigu za problem pojedinca i razumijevanje ozbiljnosti situacije.



Je li “digitalna generacija” pod povećanim rizikom od suicida, bila je tema predavanja psihologinje Maje Zubac, koja ističe da je život u današnjem društvu nezamisliv bez korištenja Interneta putem mobitela i kompjutora, kao i popratnih društvenih zbivanja na svjetskoj razini putem raznih medija. Ubrzan razvoj tehnologije uglavnom se gleda na način da je mnogima olakšao život na račun brzine dostupnosti informacija i mogućnost komunikacije u užurbanom svijetu. No, naglašava Zubac, “osim pozitivnih čimbenika tehnološkog napretka, društvo često zanemaruje negativne učinke koji poprimaju velike razmjere, a često imaju i pogubne ishode”.


Stigma samoubojstva


– Tehnologija se percipira kao dio kulture u kojoj živimo i time je postala nezaobilazan element razvojnog procesa svakog pojedinca. Tijekom odrastanja, period puberteta i adolescencije samo po sebi predstavljaju kompleksna razdoblja radi razvojnih zadataka postavljenih pred pojedince, kao i period rane odrasle dobi. Osim standardnih očekivanja “digitalna generacija” susreće se i s novim izazovima, a to su potencijalni negativni ishodi kao rezultat “nekvalitetnog” korištenja Interneta. Zubac je naglasila da je od velike važnosti otkriti načine kako prevenirati moguće pogubne posljedice te osvijestiti društvo o negativnim utjecajima online života na “off-line” život.


Razgovaralo se i o stigmi samoubojstva, pa su tako o tomu predavanje pripremili psihijatrica Ljiljana Kordić, te psiholozi Marija Bobanović i Tomislav Rikel.


Pojam stigme koristi se za negativno “označavanje” pripadnika neke skupine koja se po nečemu razlikuje od ostalih. Brojna istraživanja izdvajaju pojavu stigme kao značajnu barijeru koja sprečava pojedince da zatraže stručnu pomoć. Uz samoubojstvo se vezuje snažna društvena stigma koja dijelom ima korijene u religiji, a dijelom u iskonskom strahu koji imamo prema samoubojstvu kao činu koji ruši temeljnu pretpostavku o smislenosti i vrijednosti ljudskog života, stoji u zajedničkom radu troje znanstvenika.


No, dodaju kako stigmatiziranje samoubojstva ima pozitivnu stranu, jer što je negativniji stav prema nekom ponašanju, to je manja vjerojatnost da će to ponašanje biti odabrano. Međutim, stigmatiziranje samoubojica i njihovih obitelji ima samo negativne posljedice jer negativni stavovi osnažuju osjećaje krivnje, srama, potiču i socijalnu izolaciju čime se povećava vjerojatnost pojave dubljih psihičkih problema.


Teme mini simpozija


Marija Vučić-Peitl s Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka obradila je temu pod nazivom “Suicidalnost u osoba starije životne dobi”, Sanja Brozan, Ana Kaštelan, Daniela Petric i Mirjana Graovac “Samoozlijeđivanje i suicidalnost kod djece i adolescenata”, Jovanka Žiža, Saša Uljančić i Dunja Čović iz Medicinske škole obradili su temu “Učestalost suicidalnih misli i ideja kod adolescenata”, Slobodanka Popović je pripremila rad pod nazivom “Kako živjeti sa samoubilačkim osjećajima?”, Fadil Habibović, Irena Jedriško, Suzana Habijanec Andrić s Klinike za psihijatriju i Thalassotherapije u Crikvenici pod nazivom “Sestrinski aspekti suicidalnog ponašanja”, a Marica Čargonja s Klinike za psihijatriju “Rano prepoznavanje i rana intervencija kod problema mentalnog zdravlja u zajednici – smjernice za rano prepoznavanje u Hrvatskoj”.