Analogno vs. digitano

SKROLANJE UBIJA MOZAK Kako nas je digitalizacija nepovratno promijenila i jesmo li zaboravili čitati?

Jasmin Đečević

Preskakanje odlomaka i ciljanje ključnih riječi mozgu ne ostavlja dovoljno vremena za shvaćanje kompleksnosti, tuđih osjećaja, percipiranje ljepote ili kreiranje vlastitih misli...



Tko bi se zamarao pamćenjem brojeva telefona čak i nama najbližih osoba kad su svi kontakti spremljeni na mobitelu i »backupirani« online, kako se točno zove onaj glumac iz onog super filma, umjesto nas zapamtit će IMDB ili svemoćna Wikipedija do kojih smo došli guglanjem, prijateljima nećemo u četiri oka čestitati rođendan, ali ćemo poslali veliki XO i medvjedića s cvijećem preko neke od društvenih mreža, kolumnu omiljenog autora koju su nam pratitelji retvitali, samo zbog clickbait naslova ćemo preletjeti i (ne) složiti se sa stavom bez da smo zapravo pročitali tekst.


Koristeći alate superbrzog, informacijama nabijenog multitasking svijeta u kojem živimo, većina nas promijenila je dio svojeg ponašanja pa se lako možemo naći u nekoj od prije navedenih tvrdnji. Digitalno okruženje donijelo je svoja pravila koja su vrlo brzo postala dominantna pa teza da nas digitalna kultura mijenja, kako u pozitivnom tako i u negativnom kontekstu, više uopće ne bi trebala biti upitna.


Loše navike 


Jedna od navika te digitalne kulture je i površno, letimično čitanje, koje bi bolje bilo nazvati »preletavanjem« preko teksta odnosno sadržaja. Pogled na naslov i prvu rečenicu, pa skrolanje dok nam nešto ne privuče pažnju i »odklika« nas dalje. Zaboravite fotelju i pogled kroz prozor dok razmišljate o upravo pročitanom odlomku omiljenog romana, na cijeni je boldanje ključnih informacija i instant odgovor.




Takav brzinski način čitanja postao je uobičajen i često je vrlo koristan u provlačenju kroz »informacijsku džunglu«, ali bi ta navika mogla, prema nekim autorima, imati vrlo negativne i dalekosežne posljedice. Primjerice, Maryanne Wolf s američkog sveučilišta UCLA u svom tekstu objavljenom na stranicama britanskog Guardiana, kaže kako su dijelovi mozga odgovorni za čitanje iznimno prilagodljivi te da njihov razvoj jako ovisi o okolišu. Ako je okolina takva da preferira brzo, površno čitanje i multitasking kao što to čini digitalno okruženje, postoji mogućnost da zbog toga pate procesi dubokog čitanja koji su povezani i s analitičkim, kritičkim razmišljanjem, zaključivanjem, pa čak i empatijom.


Foto Pixabay


Foto Pixabay



– Neuronska mreža koja omogućava mozgu da čita, suptilno se, ali brzo mijenja. Ta promjena može drastično utjecati na sve. Istraživanja upozoravaju da bi procesi dubokog čitanja, koji omogućuju neke od najvažnijih intelektualnih i emotivnih procesa, mogli biti ugroženi digitalno-površnim radom – piše Wolf.


Pojednostavljeno i grubo rečeno, konzumiranje digitalnog sadržaja na način koji to čini većina, ubija istinsko znanje i razumijevanje.


Površnim čitanjem, koje se često radi u tzv. F i Z obrascima (čitanje prve rečenice pa dijagonalno preletavanje teksta ili preskakanje odlomaka i ciljanje ključnih riječi do zaključka), mozgu ne ostavljamo dovoljno vremena za shvaćanje kompleksnosti, tuđih osjećaja, percipiranje ljepote ili kreiranje vlastitih misli, kaže ona, navodeći kako istraživanja pokazuju da sve više studenata u Engleskoj izbjegava književne klasike 19. i 20. stoljeća.


– Nije toliko problem ako su oni samo »lijeni« za takva djela, što ako oni zbog navika površnog čitanja više uopće ne mogu shvatiti takav sadržaj pa ga zato izbjegavaju? Nije problem samo s književnošću, što je sa znanošću, važnim odredbama ugovora koji ćemo potpisati ili namjerno zbunjujućim pitanjima na referendumima? – pita se zabrinuto autorica.


Kao što je sigurno da nas digitalna kultura mijenja, tako je sigurno i da medij preko kojeg primamo informacije utječe na to kako mi te informacije percipiramo i obrađujemo. To su pokazala istraživanja još 60-ih godina kada su istraživane i utvrđene razlike između gledanja filma na velikom kinoekranu i gledanja istog filma na TV-u.


S obzirom na to, logično je i da postoje razlike između »analognog i digitalnog čitanja« odnosno između papira i ekrana, a upravo se tom temom bavio dr. sc. Mate Juric s Odjela za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru u svom doktorskom radu.


Prednosti tiskanog 


– Razlike sigurno postoje i površnost čitanja je jedna od ključnih. Pokazalo se da je čitanje tiskanog materijala učinkovitije, ljudi radije čitaju na papiru, pogotovo kada uče, studenti puno češće isprintaju materijal za učenje nego što ga čitaju na ekranu. Sadržaj se bolje pamti i razumije s papira nego čak i s najboljih, najnovijih ekrana. Digitalno okruženje pogodno je za čitanje kratkih formi i spretno za brzo prenošenje informacija, ali za dubinsko, temeljito čitanje, takvo okruženje jednostavno nije dovoljno dobro – objašnjava nam Juric.


Foto Pixabay


Foto Pixabay



Jedna od odlika tiskanog teksta je i njegova prostornost, odnosno svojevrsna geometrija sadržaja koju dobivamo preko papira. S obzirom na to da možemo pratiti stranice, informacije imaju svoje mjesto u prostoru što pak omogućuje lakše i bolje pamćenje, ali i puno uspješnije praćenje kronologije u priči i zamjećivanje više detalja. Subjektivna ugoda čitanja također je na strani papira, a to je iznimno važno i za samu učinkovitost čitanja. Razlike u iskustvu i učinkovitosti analognog i digitalnog čitanja očito postoje i poprilično su jasne i eksperimentalno dokazive, no Juric kaže kako s tvrdnjama o promjenama u mozgu izazvanima površnim čitanjem treba biti oprezan.


– Ima dosta pokazatelja koji govore da vjerojatno ima negativnih utjecaja, ali ne možemo reći da je čvrsto i eksperimentalno dokazano da je tako. Ako bi govorili o promjenama u razvoju, takve se promjene najviše događaju u razvojnim fazama djece dok uče pa bi tu trebali biti posebno oprezni. Kod ljudi postoje velike razlike i u sklonostima odnosno sposobnostima za čitanje, a velike su i razlike u čitalačkoj motivaciji. Dio ljudi unaprijed bira okruženje kratkih i brzih informacija jer su im skloniji tako da digitalno okruženje ne mora biti uzrok njihovoj površnosti – ističe Juric.


Osim promjena u načinu čitanja, digitalija odnosno internet, po mnogim istraživanjima, utječu i na naše pamćenje. Zahvaljujući tražilicama u nekoliko klikova dostupna nam je ogromna količina informacija pa jednostavno »nemamo potrebu« neke od njih pamtiti. Sve se češće navodi kako koristimo internet kao »vanjski disk našeg mozga«, mjesto gdje znamo da ćemo pronaći odgovor, sve dok smo online, naravno. Možda tu leži i dio razloga za sve veću ovisnost o smartphoneima i internetu što više nije samo stvar dojma nego i konkretnih znanstvenih istraživanja.


Nužan oprez 


Međutim, sve to se ne smije shvatiti kao rat protiv digitalnog, dapače, razvoj se nikako ne može zaustaviti i mi moramo, između ostalog, mozgu omogućiti snalaženje i razumijevanje u tom svijetu. Ključ je, smatra Juric, u samoregulaciji, planiranju i kontroli vremena.



Strahovi od »informacijskog bombardiranja« i promjena koje tehnologija donosi nikako nisu novost. Švicarski znanstvenik Conrad Gessner također je upozoravoa da moderni svijet sa svom tom količinom informacija može biti zbunjujuć i štetan za mozak. Problem je samo što je Gessner umro 1565. i njegov strah bio je izazvan – tiskarskim strojem. Sokrata je mučilo pisanje jer bi moglo ugroziti pamćenje, a krajem 19. stoljeća medicinski časopisi upozoravali su da bi obavezno javno obrazovanje moglo iscrpiti dječje mozgove s previše učenja. U svakom slučaju, kao i kod mnogih drugih stvari i s digitalijom treba biti oprezan, ali ne i katastrofičan.



– Problem sigurno može nastati ako je to digitalno iskustvo jednolično, odnosno ako se konstantno konzumira samo jedna vrsta sadržaja. Pogotovo ako je to sadržaj namijenjen isključivo zabavi. Moramo biti okruženi svime da bi razvijali informacijske vještine, a u isto vrijeme je važno razvijati i vještine kritičkog razmišljanja upravo da bismo mogli ispravno vrednovati sve te informacije koje primamo. Digitalna kultura ima puno utjecaja i mijenja nas, moramo biti svjesni prednosti i nedostataka, informatizacija u obrazovanju je odlična, ali ima i istraživanja koja pokazuju da, primjerice, tableti nisu najbolje rješenje jer sputavaju komunikaciju između učenika i nastavnika, možda bi bolje bilo ulagati u računala koja djeci omogućavaju razvijenje osnovnih programerskih vještina. Od svega toga ne treba raditi katastrofu, samo o tome trebamo voditi računa. Moramo i sebe, a pogotovo djecu učiti da pravilno koristimo tehnologiju i da ne budemo samo konzumenti znanja i sadržaja nego i stvaratelji. Dakle, nismo samo kliknuli na YouTube video nego smo i mi ti koji čitamo, snimamo, pišemo… – zaključuje zadarski znanstvenik.


Digitalizacija nam je nesumnjivo donijela puno dobroga, nikada prije nije toliko znanja i različitih iskustava bilo tako lako dostupno tako velikom broju ljudi, mogućnosti koje nam pruža moderna tehnologija su još donedavno izgledale kao znanstvena fantastika i treba ih maksimalno iskoristiti za daljnji razvoj, samo ne smijemo iz vida izgubiti širu ili bolje rečeno trajniju sliku.


Ako ste uopće stigli do kraja ovog teksta, dubokim čitanjem ili na preskok, sjetite se toga kada sljedeći put uzmete telefon u ruke »samo da bi nešto provjerili…«