Foto Vedran KARUZA
Kao i kod većine procesa u životu, svatko bi trebao pronaći svoj put, svoju vezu između jela i vrste pive koja mu uz to ide najbolje. Ništa nije isključeno, baš kao ni razbijanje »mitova«: svijet, pa tako i onaj gastronomije, se mijenja i unaprijeđuje upravo tako da se isprobava – nespojivo
Za razliku od Danske, Njemačke, Češke, Belgije ili britanskog otočja gdje je pivo u jako velikom broju varijacija stoljećima dominantna zabava okusnih pupoljaka bezbrojnih poklonika, mediteranske prostore, kojima u gastronomskom smislu uvelike pripada i Hrvatska, svo je to vrijeme definirao je odnos prema vinu. No, dijelom zbog globalizacije, dakako i tradicije koju neki dijelovi Hrvatske poput Zagreba, Karlovca ili Daruvara, prostora koji su dakle bili najskloniji austro-ugarskom civilizacijskom krugu, u pivskom smislu također bilježe stoljećima, pivska kultura već se neko vrijeme, sve većom brzinom širi i našim prostorima.
Izuzmemo li konzumacijski dio ispijanja baznih pivskih napitaka, prava strast prema pivskoj kulturi razbuktava se unutar deset, pa i manje godina. Možda najzaslužnija za to je »craft scena« koju oblikuju male, mini i mikro pivovare kod kojih je sadržaj i svojevrsno eksperimentiranje sa sastojcima važnije od velikih brojki.
Kultura vina često isključuje pivo iz svih kombinacija s gastronomskim iskoracima. U krivu su jer čak i ugledni sommelieri će vam preporučiti kako je pivo – odličan aperitiv. Drugim riječima, posebice ljeti, početak ručka ili večere koje će isključivo pratiti vina pokrene – pivo. Riječ je dakako o manjoj količini, primjerice dva decilitra, ali da kombinacija je to itekako postoji.
Ono što je za riječki prostor možda i presudno, konačna je pojava jedne ozbiljne pivovare na njezinim prostorima. Riječ je dakako o Kaltenbergu koji u veljači na Kukuljanovu otvara svoju pivovaru što će poslovati u okviru Kaltenberg Adrije. Koliko je već danas poznato, u vrlo će kratko vrijeme lansirati i jednu apsolutno riječku pivu, a do tada na sceni su njihovi klasici – svijetli pils i apsolutno okusom bogato pšenično pivo, ili u originalu – Hefeweissbier.
Kod pilsa riječ je o pivi vrlo bogatog okusa, ali klasičnije, tradiciji i nama bliže strukture. Ili – pivo koje paše uz svaku prigodu. Kod Hefeweissbiera riječ je o bogatom napitku koji traži veću posvećenost, a kad su i količine u pitanju skromnije je ponašanje poželjno.
Ono što se također sve značajnije razaznaje na hrvatskom pivskom tržištu je povezivanje pojedinih vrsta piva s određenim jelima. Pivo je inače u tradicionalnom razmišljanju pratitelj jednostavnijih, narodnih jela. Kod nas je to posebno izraženo ljeti kod specijaliteta »s roštilja«, ili zimi u varijacijama povezivanja kupusa i kobasica. Super, jer kad nešto sljubi tradicija, red je da tako i ostane. No, ima još jako mnogo jela koja se odlično sljubljuju s pivom u čemu su se odlično iskazivali i domaći kuhari, posebno oni koji su tu scenu krenuli oblikovati paralelno s rastom craft kulture.
Foto Vedran Karuza
Pšenično se pivo u Hrvatskoj pije u simboličnim količinama, poznaju ga tek rijetki znalci. Šteta jer je prebogato okusom kao i mnogim ljekovitim komponentama. Nekih vitamina B kompleksa teško da se može naći ma gdje osim u »pšenici«, a pivski »fanatici« će vam ga preporučiti i za – doručak.
No, baš kao i kod većine procesa u životu, svatko bi trebao pronaći svoj put, svoju vezu između jela i vrste pive koja mu uz to ide najbolje. Ništa nije isključeno, baš kao ni razbijanje »mitova« prema kojima se nešto »slaže«, a drugo nikako ne smije biti »kombinacija«. Svijet, pa tako i onaj gastronomije, se mijenja i unaprijeđuje upravo tako da se isprobava – nespojivo. Tak nakon takvih seansi dolazimo do novih otkrića i novih užitaka za stolom.
