Jedinstveni, ne i stabilni

NESTABILAN FRONT Nova Putinova pobjeda pokazala je oštre podjele unutar Europske unije

Tihomir Ponoš

Reuters

Reuters

Iako su mnogi izrazili skepsu, ne toliko prema pobjedi, koliko prema njegovu načinu vladanja, Putin može biti zadovoljan. Bit će da nije tužan time što unutar članica Europske unije postoje ozbiljne podjele prema Rusiji



Vladimir Vladimirovič Putin može biti potpuno zadovoljan ishodom nedjeljnih predsjedničkih izbora u Rusiji. On je na tim izborima pobijedio, nitko nije ni očekivao da će ishod biti drugačiji, pobijedio je u prvom krugu, a ni to nije neočekivano, i pobijedio je osvojivši najviši postotak glasova (76,67 posto) otkako se u postsovjetskoj Rusiji održavaju predsjednički izbori.


No, Putin može biti zadovoljan i time kako je međunarodna zajednica reagirala na njegovu pobjedu. Iako su mnogi izrazili skepsu, ne toliko prema pobjedi, koliko prema njegovu načinu vladanja, Putin može i time biti zadovoljan. Bit će da nije tužan time što unutar članica Europske unije postoje ozbiljne podjele prema Rusiji.


Reakcije europskih zemalja demonstrirale su oštre podjele: dio političara smatra da bi u četvrtom Putinovom mandatu trebalo raditi na poboljšanju blago rečeno zategnutih odnosa s Rusijom, dio tvrdi da je Putin nepopravljivo (barem dok je on na vlasti) Rusiju pretvorio u zemlju koja nema nikakve veze sa zapadnim vrijednostima liberalne demokracije i normama međunarodnog prava i poretka, a dio, među njima prednjače desničarski populisti, je vrlo zadovoljan Putinovom pobjedom.




Prva pukotina vidjela se već u ponedjeljak, dan nakon izbora, i to u odnosu dviju velikih članica Unije – Njemačke i Poljske – prema Rusiji. Premijeri Mateusz Morawiecki i Angela Merkel suglasili su se da Unija da oštar i ne samo simboličan odgovor u slučaju trovanja bivšeg dvostrukog agenta Sergeja Skripala u Velikoj Britaniji. To je trovanje uzrokovalo novo zahlađenje Rusije i zapadnih zemalja. Već na tom sastanku bila je uočljiva razlika u tonalitetu. Poljska, država koja tradicionalno strahuje od Rusije, bila je oštrija. Morawiecki je poručio da »ruski agresor mora znati da si ne može dopustiti napad na jednu članicu NATO-a«. Merkel, a ekonomija Njemačke trpi znatne štete zbog sankcija uvedenih Rusiji zbog njene uloge u ukrajinskoj krizi, bila je znatno blaža. Ona je osudila uporabu nervnog otrova, potvrdila solidarnost s Velikom Britanijom, a Rusiji nije ni izrijekom, niti izravno pripisala odgovornost za trovanje Skripala i njegove kćeri Julije.


Važnost plina


– Ozbiljne informacije upućuju na Rusiju. Rusija sada mora dokazati da to nije tako, kazala je njemačka kancelarka. Jasno je da je između »ruskog agresora« Morawieckog i »ozbiljnih informacija« Merkel ozbiljno velika razlika. Važna točka prijepora u poljsko-njemačkim odnosima prema Rusiji je potpuno različit stav prema izgradnji plinovoda Sjeverni tok 2 kojim bi kroz Baltičko more bila omogućena isporuka ruskog plina Njemačkoj. Poljska se uporno protivi tom energetskom infrastrukturnom projektu, Njemačka ga zagovara. Konrad Szymanski, zamjenik ministra vanjskih poslova Poljske, pozvao je Njemačku da odustane od izgradnje Sjevernog toka 2. No, njemačka vlada je odbila taj prijedlog ustvrdivši da je ta investicija, vrijedna 11 milijardi dolara, posljedica privatne inicijative te ne postoji pravna osnova za zaustavljanje projekta. Dapače, savjetnici Merkel poručili su Szymanskome da se nadaju da će Putin biti suradljiviji u pitanju Ukrajine, a upravo je Ukrajina i ruska uloga u njoj glavni kamen spoticanja u odnosima Rusije i zapadnih zemalja i uzrok uvođenja sankcija EU.


Njemačka je dan nakon izbora u Rusiji demonstrirala koliko joj je važan plin. Vlada je odbacila zahtjev Ukrajine za uvođenje sankcija protiv bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera zbog njegove uloge u ruskim energetskim kompanijama i bliskosti s Vladimirom Putinom. Nakon izbornog poraza 2005. godine Schröder je prešao u pravcu plinovoda Sjeverni tok koji je u većinskom vlasništvu ruskog plinskog diva Gazproma, a od lani je na čelu nadzornog odbora ruskog energetskog koncerna Rosnjeft. Ukrajinski ministar vanjskih poslova Pavel Klimkin u razgovoru za Bild zatražio je da se Schrödera stavi na listu osoba pod sankcijama, a bivšeg je njemačkog kancelara nazvao »najvažnijim ruskim lobistom na Zapadu«.


Da će Njemačka biti u skupini zemalja koje će prema Putinu i njegovom novom mandatu zadržati srednji put, jasno je i iz čestitke koju mu je uputila kancelarka Merkel. Ona mu je srdačno čestitala, poželjela uspjeh, pozvala ga je na nastavak dijaloga i poticanje odnosa između Njemačke i Rusije, a »na tim temeljima morali bismo se potruditi pristupiti velikim izazovima, bilateralnim i međunarodnim, na konstruktivan način i pronaći prihvatljiva rješenja«. Merkel je u čestitci spomenula i Ukrajinu i Rusiju i različita gledišta u ta dva pitanja i to Njemačka zbog toga »ponekad kritizira Rusiju vrlo jasno i precizno«.


Upravo je Ukrajina tema na kojoj bi Rusija i zapadne zemlje prvo mogle poraditi, što ne znači da bi taj napor, ulože li ga uopće, rezultirao ičime dobrim. Šest dana prije izbora u Rusiji Merkel je kazala da se nada da će mirovni razgovori o Ukrajini biti obnovljeni nakon izbora, a posljedica toga bi trebao biti napredak u onome što nazivamo Minskim procesom.


Nema odustajanja od sankcija


Sporazumom iz Minska iz veljače 2015. godine obustavljene su (uglavnom) borbe između regularnih ukrajinskih snaga (pojačanih s nekoliko paravojnih formacija) i pobunjenika s istoka zemlje, iz Donjecke i Luganske oblasti, a ostale točke tog sporazuma uglavnom nisu provedene. No, pitanje je može li se itko dogovoriti s Putinom o Ukrajini. On je lani predložio slanje mirovnih trupa UN-a u Ukrajini i njihovo razmještanje duž linije sukoba, što je početkom siječnja ove godine tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel odbacio. Pristao bi na UN-ove mirovne snage, ali ne i na njihovo razmještanje kako predlaže Putin. No, prilično je izvjesno da dok se nešto ne promijeni u Ukrajini, Merkel neće odustati od sankcija uvedenih Rusiji, a dok njemački stav prema sankcijama bude čvrst teško će bilo koja druga zemlja uspjeti promijeniti tu politiku EU. Doduše, istraživanja javnog mnijenja u Njemačkoj posljednjih mjeseci ukazuju na porast podrške »novom dijalogu« s Rusijom, posebno među biračima desničarskog AfD.


Francuska je u sličnoj poziciji kao i Njemačka. S jedne strane će se nastojati držati principa i ne mijenjati politiku dok se stanje na terenu ne promijeni, s druge strane zainteresirana je za ekonomsku suradnju s Rusijom. Dva predsjednika – Emmanuel Macron i Vladimir Putin – telefonski su razgovarali dan nakon izbora, Macron je čestitao ruskom kolegi, izrazio zabrinutost zbog trovanja Skripala, a Putin je optužbe u tom slučaju odbacio i nazvao neutemeljenim. Nešto Macronove kritike nazire se iz njegove čestitke i izražene želje »za uspješnom modernizacijom društva, politike, ekonomije i demokracije«. Osim uspješne modernizacije demokracije (navedena je kao posljednja od četiri modernizacije koje Macron zaziva u Rusiji), francuski predsjednik planira poboljšati ekonomsku suradnju dviju država. U svibnju s velikom poslovnom delegacijom putuje na tradicionalni ruski gospodarski forum u Sankt Petersburgu, a planiran je i susret s Putinom u Moskvi. Bude li prema Putinu popustljiviji, Macron ne bi trebao imati problema na domaćem terenu, svakako ne među radikalnim desničarima. Čelnica Nacionalne fronte Marine Le Pen čestitala je Putinu, njegova pobjeda je za nju znak ruske stabilnosti i demokracije, a on je čovjek koji je Rusiji vratio važnost na svjetskoj sceni. Marine Le Pen protivi se »apsurdnoj i kontraproduktivnoj politici ucjena, prijetnji i sankcija Rusiji« koja je »vitalni saveznik u ratu protiv terorizma i našeg zajedničkog neprijatelja Islamske države«.



U Europi su stavovi o Putinu za sada ipak relativno čvrsti, donekle i učvršćeni na sastanku Europskog vijeća u četvrtak kada su, kasno u noći, čelnici članica usvojili zaključak koji se može tumačiti i kao velika diplomatska pobjeda britanske premijerke May. Sve su se članice složile da je »vrlo vjerojatno« da je Rusija organizirala trovanje u Salisburyju te da nema drugog razumnog obrazloženja za to. Najavljuje se da bi, nakon Velike Britanije, još neke članice Unije mogle protjerati ruske diplomate. No, da je ta trenutačna čvrstina porozna dokazala je dvanaestak sati prije nego što su u Bruxellesu usvojeni zaključci predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Bila je prva čelnica zapadne zemlje koja je čestitala Putinu na izbornoj pobjedi, a čim se vratila s južnoameričke turneje s njime je telefonski razgovarala i ponovila mu poziv da dođe u službeni posjet Hrvatskoj. Prvi mu je put taj poziv uručila za vrijeme posjeta Rusiji u listopadu. Hrvatska vanjska politika podsjeća na članice Unije u malom kada je riječ o odnosu prema Putinovoj Rusiji. Grabar-Kitarović postaje čista aberacija i radi ono što u ovom trenutku čudi manje-više sve. Vlada je, pak, vrlo suzdržana prema njenom pozivu Putinu (što izgleda poput svojevrsnog nastavka onoga što smo gledali uoči službenoj posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića), a mogućnost službenog posjeta Putina Hrvatskoj možda bude otklonjena već u ponedjeljak kada će državni vrh raspravljati o Rusiji i tome što poduzeti nakon ovotjednih zaključaka. U Europi je još i dobro kako je s druge strane Atlantskog oceana, u Sjedinjenim Državama. Tamo različite pristupe Rusiji imaju predsjednik Donald Trump i njegovi najbliži suradnici. Trump je u telefonskom razgovoru Putinu čestitao pobjedu, poželio da se uskoro susretnu, natuknuo da bi mogli razgovarati možda o oružju (formulacija pokazuje koliko je nespremen i nepripremljen za sastanak s Putinom), a čestitao je iako su mu njegovi savjetnici kazali da Putinu ne čestita, ali kako je očito da znaju s kime imaju posla napisali su mu i bilješku »NE ČESTITATI« (baš tako velikim slovima), ali slova očito nisu bila dovoljno velika za Trumpa.


Za Veliku Britaniju i premijerku Theresu May situacija je, nakon trovanja u Salisburyju vrlo jasna, i ona i njena vlada zauzeli su vrlo čvrst stav prema Rusiji koji je rezultirao (uzajamnim) protjerivanjem diplomata i pogoršanjem bilateralnih odnosa.


Švedska se vrlo jednoznačno odredila. Njena ministrica vanjskih poslova Margot Wallstrom u ponedjeljak je vrlo jednostavno zaključila da su predsjednički izbori bili namješteni i na temelju toga bi se dao iščitati budući odnos Švedske prema Rusiji.


Italija je, ne samo kada je riječ o odnosu prema Rusiji, velika nepoznanica nakon nedavnih parlamentarnih izbora. I Liga i Pokret pet zvjezdica su proruski orijentirani. Matteo Salvini, čelnik Lige, fotografio se na Crvenom trgu u Mosvki u majici na kojoj je otisnut Putin, a članovi Pokreta pet zvjezdica hvalili su rusku vojnu intervenciju u Siriji i kritizirali NATO smatrajući da je on odgovoran za zbivanja u Ukrajini.