Dinamični pregovori

IDEJA RAZMJENE TERITORIJA Mir za Kosovo i Srbiju znači novi rat za – Bosnu i Hercegovinu

Tihomir Ponoš

Reuters

Reuters

Promjena granica mogla bi rezultirati sukobima, destabilizacijom, ojačati zahtjeve za promjenama granica na Balkanu, a posebno zahtjeve za podjelom BiH, stoji u pismu Carla Bildta, Paddyja Ashdowna i Christiana Schwarza Schillinga



Nemir i strast. Barem to dvoje unio je u svijet politike nagovještaj da bi se Srbija i Kosovo (iliti Beograd i Priština, kako uporno govori srpska strana čime samo želi dati do znanja da nije formalno priznala Kosovo) mogli dogovoriti o razmjeni teritorija, a ta bi razmjena teritorija mogla biti ugaoni kamen trajnog sporazuma.


Srbija je deset godina nakon što je Kosovo proglasilo samostalnost odnijela barem jednu malu pobjedu već u samoj činjenici da s visokih mjesta svjetske politike možemo čuti izjave koje se ne protive razmjeni teritorija, a što je donedavno bilo nezamislivo.


Istina, nije to prva pobjeda Srbije u tom inače za nju teškom porazu. Srbija je dijelom uspjela blokirati međunarodno priznanje Kosova i ono je djelomično i ograničeno priznata država. Djelomično zato što ju mnoge države članice UN-a nisu priznale, ograničeno zato što svim naporima usprkos Kosovo nije članica UN-a, a izvjesno je da bez sporazuma sa Srbijom to neće ni biti.




U fokusu je sjeverni dio Kosova na kojemu su općine s većinskim srpskim stanovništvom, te tri pogranične općine u Srbiji s većinskim albanskim stanovništvom. Rasprave o razmjeni teritorija intenzivirale su se koncem prošloga tjedna.


Prošloga petka savjetnik predsjednika SAD-a Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost, John Bolton, kazao je, i to u ukrajinskom Kijevu, da će Sjedinjene Države »nedvojbeno podržati« sporazum koji zadovoljava obje strane, a koji bi sklopili Kosovo i Srbija. Bolton je izrijekom spomenuo da SAD »ne isključuju teritorijalnu prilagodbu«, a dogovore li se dvije strane o tome SAD se neće protiviti.


Rasprava o razmjeni teritorija (u međuvremenu je obogaćena i raspravom o razmjeni stanovništva, ne uspije li razmjena teritorija), razvila se uoči nove runde pregovora Beograda i Prištine o konačnom sporazumu o normalizaciji odnosa.


Ta je runda zakazana za petak 7. rujna, Srbija i dalje odbija priznati neovisnost Kosova (pri čemu su manje-više svi u Srbiji svjesni toga da im Kosovo s dva milijuna Albanaca ne treba jer bi im ubrzo prvi potpredsjednik vlade i, recimo, ministar obrane mogao postati Ramush Haradinaj), pokušava dobiti i spasiti što se može (ako se išta može), a Kosovu je priznanje, makar i neformalno koje bi se očitovalo u prekidu srpske blokade kosovskom pristupu međunarodnim i međuvladinim organizacijama, itekako potrebno ako doista planira jednoga dana barem početi pregovarati o članstvu u EU i NATO-u.


Foto Reuters


Foto Reuters



Merkel protiv razmjene


Za Srbiju nije nevažno to što se Sjedinjene Države, najvažniji međunarodni pokrovitelj kosovske neovisnosti ne protivi razmjeni teritorija, a razmjenu teritorija kao mogućnost prigrlio je i drugi ključni međunarodni politički igrač, a to je Europska unija koja je već godinama glavni komunikacijski kanal u onome što se zove »dijalog Beograda i Prištine«.


Na Europskom forumu održanom proteklog vikenda u austrijskom Alpbachu povjerenik Europske komisije za proširenje Johannes Hahn izjavio je da »kojegod bude konačno rješenje« ono treba poštovati krajnji cilj, a to je stabilnost regije. Hahn nije govorio izrijekom o razmjeni teritorija, ali je rekao »ne bismo trebali ništa isključiti«, a treba prepustiti Srbiji i Kosovu da pronađu rješenje, pa će to rješenje Bruxelles podržati.



Predsjednik Hashim Thaçi smatra da bi se Kosovari trebali na referendumu izjasniti jesu li za mirovni sporazum sa Srbijom ili za život u neprijateljstvu sa susjedima i u izolaciji. Sredinom tjedna je na Facebooku napao opoziciju zbog protivljenja postizanju sporazuma s Beogradom, a prozvao ju je i zbog njenog zahtjeva da se tema »korekcije granica« raspravi u parlamentu, usvoji rezolucija protiv razmjene teritorija, a Thaçiju zabrani da u pregovorima o normalizaciji odnosa sa Srbijom raspravlja o promjeni granica.



Osim onih koji dopuštaju mogućnost razmjene teritorija, postoje i oni kojima je već sama ta mogućnost antipatična. Sredinom mjeseca, kada su u Berlinu bili predstavnici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, usprotivila joj se njemačka kancelarka Angela Merkel. Da je Kosovo, barem za časak, ponovno važna međunarodnopolitička tema potvrđuje i to što su o njemu u ovotjednom telefonskom razgovoru raspravljali Merkel i Trump.


Čini se da je od sredine pa do kraja kolovoza Merkel donekle ublažila svoj stav. Nakon telefonskog razgovora s Trumpom (a nakon već navedenih izjava dužnosnika SAD-a i EU), njemačka kancelarka kazala je da su postojeće teritorije vrijednost te da treba voditi računa da određene rješenja ne dovedu do posljedica u drugim zemljama. Prva na popisu tih drugih zemalja je Bosna i Hercegovina.


Trojica bivši visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH – Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Schwarz Schilling – u zajedničkom pismu upućenom visokoj predstavnici EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federici Mogherini upozorila su da bi promjena granica između Srbije i Kosova mogla rezultirati sukobima, destabilizacijom, ojačati zahtjeve za promjenama granica na Balkanu, a posebno zahtjeve za podjelom Bosne i Hercegovine.


Osim BiH, time se ugrožava Makedonija koja je u osjetljivoj fazi finalizacije dogovora s Grčkom o službenom nazivu države, a time se ohrabruje i one »koji priželjkuju razmjenu na drugim mjestima kao što je Ukrajina i vjerojatno će dovesti do egzodusa manjina iz njihovih trenutačnih prebivališta«.


Tri bivša visoka predstavnika pozvali su Mogherini da odbaci prijedloge koji bi mogli uključiti promjenu granica. Ni Hrvatska nije oduševljena idejom o razmjeni teritorija. Premijer Andrej Plenković je u Berlinu, gdje se sastao s Merkel, kazao da se Hrvatska zalaže da poštivanje teritorijalnog integriteta, mirno rješavanje sporova, prati sve što se dešava u dijalogu Kosova i Srbije i »nije prva u redu« koja bi zagovarala promjenu granica.


Pitanje je koliko je ideja o promjeni granica provediva i to zbog onih koji bi se o tome morali dogovoriti, a to su Srbija i Kosova. Prilično živahna rasprava na visokim političkim razinama za sada se mnogo slabije reflektira na stanje u Srbiji. Ne čudi to, jer predsjednik države Aleksandar Vučić čvrsto drži vlast i medije. On je posljednjih tjedana govorio o razgraničenju, a posljednjih dana govori da netko mora (a u Srbiji je to kada on govori uvijek i isključivo on) razmišljati o budućnosti. Čini se da je njegova pozicija opuštenija nego li pozicija kosovskih čelnika.


Vučić na udaru desnice


Već sama činjenica da se govori o razmjeni teritorija ukazuje na to da je Srbija uspjela nešto promijeniti. Vučić namjerno ljestvicu postavlja nisko jer, kako je kazao u srijedu u Donjem Milanovcu »ako možemo da se dogovorimo dobro, ako ne možemo opet dobro«. Tim načelno defanzivnim stavom poručuje da Srbija ništa ne može izgubiti, da je za Srbiju dobra varijanta i bez dogovora (iako u tom slučaju riskira usporavanje ionako sporih pregovora o članstvu u EU, pri čemu je upitno želi li Srbija doista u EU), ali je zapravo jasno poručio da sve što se postigne, bilo kakav dogovor, za Srbiju nije ništa drugo nego dobitak.


Postigne li dogovor s Prištinom Vučić bi sigurno bio na udaru desnice koja je još nacionalističkija od njega (i koja ga već kritizira da trguje po principu »naše za naše«), ali je to udar koji bi on morao moći amortizirati bez većih poteškoća. Za petak su u Bruxellesu najavljeni pregovori Beograda i Prištine, a u subotu poslijepodne na Kosovo (onaj dio na koji može stupiti) će doputovati Vučić, zadržat će se 24 sata ili nešto malo više, a najavio je da će održati govor koji je unaprijed proglasio povijesnim.


Mnogo je kompliciranije stanje na Kosovu. Predsjednik države Hashim Thaçi nije govorio o razgraničenju nego o »korekciji granica«. Dakle, Vučić i Thaçi donekle se razumiju i barem imaju zajedničku polaznu osnovu za pregovore.


Međutim, pitanje je hoće li Thaçi o tome uopće smjeti pregovarati s Vučićem. On ima ozbiljnu opoziciju i to i u kosovskoj opoziciji i u vlasti. Toj ideji otvoreno se protivi premijer Ramush Haradinaj koji je za Irish Times ustvrdio da bi promjena granica sa Srbijom značila rat, a kao čovjeka kojemu najviše odgovara destabilizacija regije označio je predsjednika Rusije Vladimira Putina.


Za Thaçija je mnogo veći problem što se tome protive i premijer Ramush Haradinaj iz Alijanse za budućnost i njegov zamjenik Fatmir Limaj. Predsjednik Thaçi je, čini se, u četvrtak doživio poraz. Održan je sastanak na kojemu su bili i on, i Haradinaj, i Limaj, i predsjednik parlamenta Kadri Veseli (inače blizak Thaçiju), i potpredsjednici vlade Beghjet Pacolli i Dardan Gashi. Na tom je sastanku, tvrdi Haradinaj, dogovoreno da nema razmjene teritorija između Kosova i Srbije. Thaçiju, ne bi li izbjegao izvjesno poniženje u parlamentu, nije preostalo ništa drugo nego da se suglasi s time i nada da će međunarodni pritisak nešto promijeniti u njegovu korist.