Stephen Bannon / Reuters
U američkom pozivanju Izraela na red, međutim, prepoznaje se rukopis glavnog Trumpovog stratega Stephena Bannona, kojeg trenutačno valja smatrati i najvažnijim i najutjecajnijim čovjekom nove administracije. Bannon, naime, ima daleko najveći utjecaj na Trumpa i stoji iza njegovih ključnih odluka, kao što je, primjerice, kontroverzna zabrana ulaska državljana sedam muslimanskih zemalja u SAD, koja je izazvala neviđene prosvjede u SAD-u i cijelom svijetu
Vidimo, dakle, da se novi američki predsjednik, njujorški nekretninski milijarder bez dana političkog iskustva, obrušio na same temelje američke demokracije, ali i poslijeratnog svjetskog poretka kakvog poznajemo pod imenom Pax Americana. No možemo li već sada, nakon tek nešto više od dva tjedna od ulaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću, najvažniji politički ured na svijetu, zaključiti čime to novi šef najmoćnije države svijeta želi zamijeniti demokraciju kod kuće, a čime, što je iz naše perspektive još važnije, američku globalnu hegemoniju?
I dok situacija s procjenom Trumpovih planova kod kuće ipak nešto jasnija, s obzirom na to da Trump udarom na neovisnost medija i sudstva ciljano demontira znameniti američki model »checks and balances«, koji se temelji upravo na međusobnoj kontroli i ravnoteži triju grana vlasti, izvršne, zakonodavne i sudbene. Time Trump Sjedinjene Američke Države, koje su se smatrale kolijevkom demokracije, pretvara u banana republiku, odnosno u autokratsku demokraturu, izvana opasanu zidovima, a iznutra prepuštenu karikaturalnom vođi.
Reuters
No dok je, dakle, situacija kod kuće jasnija, budućnost američkog angažmana u svijetu, o kojem ovisi i sudbina američkog imperija, zasad je posve neizvjesna i nadasve kaotična, a što je posve u skladu s Trumpovom hirovitošću i nepredvidljivošću. Trumpove karakterne crte, naime, snažno se zrcale u skoro svakoj izvršnoj uredbi što ih ovih dana potpisuje, što se nije događalo u novijoj američkoj povijesti, čime kao da se obistinjuju strahovi najvećih pesimista.
Netanjahu bio prvi u Washingtonu
O kaosu i nepredvidljivosti nove američke administracije možda ponajbolje svjedoči odnos Trumpa prema Izraelu. Premda je Izrael već desetljećima, bez obzira na to je li u Bijeloj kući demokrat ili republikanac, jedan od ključnih američkih bliskoistočnih saveznika – pri čemu valja imati na umu da je riječ o jednom od najčvršćih savezništava u suvremenom svijetu – u mandatu Baracka Obame američko-izraelski odnosi dosegli su najnižu točku u njihovoj povijesti, a osobna netrpeljivost između Netanjahua i Obame već odavno nije bila nikakva tajna. Obamin nasljednik, međutim, nakon pobjede na izborima najavljivao je promjene i poboljšanje američko-izraelskih odnosa, što je, razumljivo, izazvalo vidno olakšanje u desničarskoj Netanjahuovoj vladi u Tel Avivu.
Reuters
Trump je u svojoj prvoj javnoj poruci nakon što je izabran za predsjednika SAD-a nazvao Izrael jedinom istinskom demokracijom, zaštitnikom ljudskih prava i »svjetionikom nade« na Bliskom istoku, ambiciozno najavivši i svoje posredovanje u zamrlom mirovnom procesu, pri čemu ne smijemo zaboraviti da Trump tijekom kampanje nijednom nije spomenuo rješenje dvije države kao model rješenja izraelsko-palestinskog gordijskog čvora, jednog od najtežih sukoba današnjice, koji negativno utječe na većinu drugih bliskoistočnih kriza i ratova.
Stephen Bannon, taj samozvani Darth Vader američke politike, koji poručuje medijima da »drže jezik za zubima«, mogao bi Trumpu biti ono što je potpredsjednik Dick Cheney bio Georgeu Bushu mlađem, što se ogleda i u činjenici da je Bannon, mimo svih dosadašnjih pravila, imenovan i za stalnog člana Nacionalnog vijeća za sigurnost SAD-a, čime njegova moć i utjecaj premašuje utjecaj državnog tajnika Rexa Tillersona, čime se prkosi dosadašnjim pravilima, ali i američkom ustavu.
Trumpova najava preseljenja američkog veleposlanstva u Jeruzalem predstavljalo je vrhunac takve Trumpove retorike, koja je razgalila izraelske desničare, istodobno zaprijetivši destabilizacijom cijele regije, s obzirom na to da je istočni Jeruzalem, s većinskim arapskim stanovništvom, treće najsvetije muslimansko mjesto, i Arapi ga smatraju okupiranim. Izraelski premijer Netanjahu tako je bio jedan od prvih svjetskih čelnika s kojima je Trump razgovarao nakon izborne pobjede, a Netanjahu je bio i prvi strani državnik kojeg je Trump pozvao u Washington.
Čini se, međutim, da se medeni mjesec između Trumpa i Netanjahua ipak polako primiče kraju. Prije nekoliko dana, naime, Trumpov spin-doktor Sean Spicer neočekivano je objavio da gradnja novih židovskih naselja ili širenje postojećih preko dosadašnjih granica »neće pomoći postizanju mira na Bliskom istoku«, što je ujedno bio i prvi signal da i nova američka administracija rješenje izraelsko-palestinskog sukoba vidi u dvije države, izraelskoj i palestinskoj. To je, očekivano, potpuno šokiralo izraelske dužnosnike, koji su očekivali da će Trumpovim ulaskom u Bijelu kuću dobiti odriješene ruke za nastavak politike otimačine palestinske zemlje i nelegalnog naseljavanja okupiranih palestinskih područja, što bi pak bilo kakvo mirovno rješenje, koje bi se temeljilo na dvije države – ako već nije – uskoro učiniti nemogućim i posve neprovedivim.
Strateg Bannon iza ključnih odluka
Analitičari upozoravaju da je do zaokreta u Washingtonu došlo nakon Trumpova kratkog susreta s jordanskim kraljem Abdulahom II., koji se snažno protivi izraelskoj politici izgradnje novih naselja na okupiranim područjima, iako novi signali iz Washingtona možda upućuju i na promjene u odnosima moći na Trumpovom dvoru.
Trump je, naime, za raspetljavanje izraelsko-palestinskog čvora prvotno zadužio svog savjetnika i zeta Jareda Kushnera, koji je ujedno i ortodoksni Židov, za kojeg kažu da poštuje šabat i da se od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu odmara, odričući se tehnologije i rada, iako baš nije posve jasno kako je takva pravila moguće uskladiti s obvezama u Bijeloj kući.
U američkom pozivanju Izraela na red, međutim, prepoznaje se rukopis glavnog Trumpovog stratega Stephena Bannona, kojeg trenutačno valja smatrati i najvažnijim i najutjecajnijim čovjekom nove administracije. Bannon, naime, ima daleko najveći utjecaj na Trumpa i stoji iza njegovih ključnih odluka, kao što je, primjerice, kontroverzna zabrana ulaska državljana sedam muslimanskih zemalja u SAD, koja je izazvala neviđene prosvjede u SAD-u i cijelom svijetu.
Reuters
Bannonov »antisemitski« pečat mogao se prepoznati i u kontroverznom priopćenju Bijele kuće povodom nedavnog Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust. Njegov je autor, najvjerojatnije Bannon, očito namjerno zaboravio spomenuti Židove, žrtve Holokausta, što također svjedoči o širenju utjecaja Bannona, ali i o činjenici da Jared Kushner u Bijeloj kući ipak ne igra onu ulogu koju su mu prvotno pripisivali.
Bannon je dugogodišnji aktivist tzv. alternativne desnice – kako u SAD-u nazivaju ekstremnu rasističku i nacističku desnicu – a Bannonu osim bliskosti s takvim ideologijama pripisuju i antisemitizam, što ni sam Bannon ne skriva. »Apsolutno«, odgovorio je tako nedavno na pitanje ima li antisemita i rasista u alternativnoj desnici, uvjeravajući pritom da pokret nije u cijelosti antisemitski i rasistički.
No, Bannon je, čini se, puno više od glavnog stratega. Štoviše, kada se analiziraju Trumpove ključne odluke, a pogotovo stampedo izvršnih uredbi kojima je, barem u osnovnim crtama, ispisana Trumpova agenda – protekcionizam, izolacionizam i ksenofobija – može se zaključiti da je Trump samo lutka u Bannonovim rukama, zbog čega ga mediji već zloslutno oslovljavaju »predsjednik Bannon«.
Za razliku od globalizacijske mantre, koja se temeljila na »win-win« paradigmi, koja je uvjeravala da su prihvaćanjem i širenjem globalizacije svi na dobitku, barem na dulji rok – što se pokazalo velikom obmanom, barem sa stajališta radničke klase i srednjih slojeva zapadnog svijeta – Bannon-Trumpova paradigma temelji se na tezi da je cijeli svijet dosad iscrpljivao i iskorištavao Ameriku, koja je gubila radna mjesta i industriju, dok su drugi, na njezin račun, jačali i dobivali. I sada će Trump to promijeniti tako da će kazniti sve one koji su bilježili suficit u razmjeni s Amerikom i koji su se bogatili na račun Amerike, bez obzira na to radi li se o Meksiku, Njemačkoj ili Kini. Trump – Bannonov princip, naime, temelji se na tzv. igri nulte sume, u kojoj jedan dobiva onoliko koliko drugi izgubi. Drugim riječima, Trumpov globalni poredak bit će kaotičan i satkan od brojnih konflikata, koji će povremeno prerastati u otvorene sukobe i ratove. Trgovinski ratovi, kako nas povijest uči, uvijek bili samo uvod u prave ratove.
