Udjeli i dugovi

Uljanik plovidba 3. maju duguje milijune. Kako je do ove pozajmice uopće došlo?

Orjana Antešić

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

 Pozajmicu od 3. maja Uljanik plovidba dobila je praktički odmah nakon što su Puljani preuzeli riječko brodogradilište



RIJEKA Kao što su i najavili, iz Uljanik plovidbe ekspresno su Trgovačkom sudu u Rijeci dostavili svoje primjedbe na izvješće privremenog stečajnog upravitelja »3. maja« Zdravka Čupkovića. »Zažuljao« ih je, naime, podatak da je ova privatna brodarska kompanija dužna riječkom brodogradilištu ukupno 51,8 milijuna kuna.


Međutim, nakon što je pogledao dopis koji mu je sutkinja predala, Čupković se izjasnio kako on ne vidi grešku, da je sve podatke dobio od Uprave Uljanika te da je njegovo izvješće sastavljeno odnosno bazirano na podacima i stanjima dok se još prisilnim putem nisu uspjele naplatiti samo kamate, u iznosu od 4,9 milijuna kuna.


Drugim riječima, Uljanik plovidba u ovom trenutku ne duguje 51,8 nego 46,9 milijuna kuna, koje se pokušavaju naplatiti prisilno, a pokrenut je, navodno, i parnični postupak. Očito je da se ništa se ne mijenja u činjenici da veći dio tog duga predstavlja novac od pozajmice koju je Uljanik plovidba dobila praktički odmah nakon što su Puljani preuzeli riječko brodogradilište.




Radilo se o 36 milijuna kuna, od kojih je do danas ili, preciznije rečeno, do datuma bilance s kojom je baratao privremeni stečajni upravitelj »3. maju«, vraćeno 6,8 milijuna kuna tako da je dug s tog osnova 29,2 milijuna kuna. Nije, dakle, novac »3. maja« pozajmljivan samo drugim društvima unutar Uljanik grupe već i drugim, nepovezanim trgovačkim društvima.


Jer, Uljanik plovidba to jest, premda je osamdesetih godina stasala iz Uljanika, da bi devedesetih bila privatizirana pri čemu se neki od nekadašnjih alfa i omegi u Uljaniku i danas mogu naći kao najveći pojedinačni dioničari ove kompanije. 


Iz Uljanik plovidbe naveli su i kako nije točno da »3. maj« ima 45-postotne poslovne udjele na dva njihova broda već da su u pitanju udjeli od 40 posto. Istup Zdravka Čupkovića koji je u par navrata naglasio kako je sve podatke oko riječkog brodogradilišta dobio od Uprave Uljanika ponukao je stečajnu sutkinju Ljiljanu Ugrin da kod direktora »3. maja« Maksimiliana Percana još jednom provjeri je li točno da je kompletno knjigovodstvo riječkog brodogradilišta zapravo u Puli, a ne u Rijeci gdje je od nekadašnjeg brodogradilišta ostala samo gola proizvodnja, na što je Percan mogao samo konstatirati da je Brodogradilište »3. maj« d.d. de facto samo proizvodni pogon, bez pratećih službi.