RIJEKA Vršnjačko nasilje u Hrvatskoj je u porastu. Agresivno ponašanje mladih se nauči rano i teško se mijenja, a obuhvaća fizičko, verbalno, emocionalno, ekonomsko, seksualno, kulturno nasilništvo, na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi, a u zadnje vrijeme u porastu je internetsko nasilje – neka su od upozorenja odaslana s pressice koju je u povodu Dana ružičastih majica upriličio riječki Centar za participaciju žena u društvenom životu.

Na Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja istaknuta je i poruka »Obojimo Rijeku ružičasto«, a priređena je i izložba radova riječkih osnovaca  s porukama da vršnjačkog nasilja ne bude.

O preventivnim programima koji se provode u dvije riječke škole govorile su  Gordana Čargonja, učiteljica razredne nastave u OŠ Kantrida i Bojana Marin, pedagoginja u OŠ Eugena Kumičića. Maja Cvitan, volonterka Centra, upozorila je da je svako četvrto ili peto dijete bar jednom izloženo nasilju svojih vršnjaka, dok su djelatnice škola naglašavale važnost kontinuirane prevencije.

Kako je rekla Čargonja, OŠ Kantrida tradicionalno obilježava ovaj dan, svake godine s novim sadržajima u različitim radionicama za učenike, u što je uključena i stručna služba škole. Ta je škola mjesto nulte tolerancije na nasilje, na prevenciji radi sustavno različitim sadržajima, ne samo za učenike, nego i upoznajući roditelje s problematikom nasilja te njegovanjem prijateljske atmosfere u školi.

– Važno je da ova problematika ima svoj dan i da je taj dan u sustavu, ali to ne znači da se samo taj dan radi na tome, već znači dodatnu senzibilizaciju za problem. Poslovica kaže da ne učimo za školu nego za život, a isto tako nemoguće je ne odgajati, ne možemo preskočiti socijalno učenje, učenje suživota. Svako je dijete u razvoju, i mi im pomažemo razvijati pravilnu senzibilizaciju i ispravljati neke pogrešne odgovore i reakcije – tu smo mi odgajatelji i roditelji zajedno. U pravilnom odgajanju je i prevencija i ispravljanje nekih pogrešnih odgovora. Svi znamo da postoje oni koji čine nasilje i oni koji ga u nekom trenutku trpe, ali ne smijemo u tome zaboraviti ni na promatrače, a to su oni koji gledaju, navijaju, lajkaju. Pokušavamo djecu osnažiti da u tome ne budu jer se time daje neka pažnja onome koji je ne zaslužuje i nasilju kao takvom.