Pas i vodič pristupaju ruševinama, vodič izdaje kratku komandu i – potraga kreće – Lorena Laslavić i njezin Sparky / Snimio Vedran KARUZA
Licencu je uspješno produljilo dvadesetak vatrogasnih K-9 timova iz Hrvatske, a među njima su i troipolgodišnji Sparky i njegova vlasnica Lorena Laslavić. Sparky je manji od većine ostalih potražnih pasa, ali to mu je i najveća prednost, jer se može zavući i na mjesta na koja ostali ne mogu
Troipolgodišnji mješanac terijera i maltezera zajedno sa svojom vlasnicom i vodičkinjom Lorenom Laslavić, vatrogaskinjom DVD-a Kras Šapjane, jučer je na domaćem terenu, poligonima vatrogasnog trenažnog centra Šapjane, po treći put uspješno prošao sve testove potrebne za dobivanje, odnosno produljenje licence za vatrogasne timove za spašavanje iz ruševina i traženje nestalih u prirodi.
Osim Sparkyja i njegove vlasnice, licencu je uspješno produljilo još dvadesetak vatrogasnih K-9 timova iz cijele Hrvatske, nakon dvodnevnih provjera znanja i vještina pasa i vodiča, pod budnim okom instruktora Povjerenstva za potražne pse Hrvatske.
Četveronožni dio potražnih timova uglavnom su činili belgijski i njemački ovčari, iako se među njima našao i poneki hrvatski ovčar, te čak i jedan američki stafordski terijer, Sparky je ipak, uz vještine na poligonima, osvojio najviše simpatija, ali i, kako ističe njegova ponosna vlasnica, pokazao da za potražne pse nije bitna pasmina, već samo pravilna i temeljita obuka.
Velika upornost
– Sparkyja sam u stvari uzela slučajno, nisam ga birala kao budućeg potražnog psa, već je trebao biti kućni ljubimac. Vrlo brzo smo, međutim, shvatili da mu terijerska polovica daje snagu, moć i upornost koje bi ga mogle učiniti potražnim psom i tako smo krenuli s obukom – kaže Laslavić, koja je profesionalni vatrogasac, sa završenom Vatrogasnom školom u Rijeci, ali i instruktor i ocjenjivač za potražne pse, sa završenom obukom u Sloveniji i Austriji. Ističe kako obuka za potražne pse počinje u dobi od 18 mjeseci ili čak i kasnije, a pri tom nije toliko važna pasmina psa, već njegova narav.
– Bitno je da pas ima tu upornost u radu, ali i da ga se može nečim motivirati. Većini pasa koji su danas ovdje, nagrada za dobro obavljen posao je loptica ili neka druga igračka, no Sparkyja više motivira hrana pa on kao nagradu dobije neku poslasticu. Manji je od većine ostalih potražnih pasa, ali to mu je i najveća prednost, jer se može zavući na neka mjesta na koja ostali ne mogu. Što se same obuke tiče, uči se polako, od osnova pa do sve zahtjevnijih zadataka, koji su u što je mogućoj mjeri sličniji stvarnim uvjetima prirodnih katastrofa ili potrage za osobama u prirodi. I mi vodiči pasa često idemo na razne obuke, tečajeve i seminare u Hrvatskoj i inozemstvu, tako da je u stvari obuka pasa i vodiča stalna, objašnjava nam instruktorica potražnih pasa.
Kako to izgleda u praksi, pokazali su nam ona i njen pas već za nekoliko trenutaka, kada su krenuli u potragu za markericom, skrivenom duboko unutar ruševina, odnosno hrpe betona, metala i drva na poligonu u Šapjanama.
Pas i vodič pristupaju ruševinama, vodič izdaje kratku komandu i – potraga kreće. I tek tada se najbolje vidi zbog čega u obuku potražnih pasa i njihovih vodiča treba ulagati. Za posao koji bi spasilačkim ekipama bez pasa trebali sati, ponekad i dani, uz velike troškove, Sparkyju je trebalo manje od pola minute i jedan pseći keks.
Posao pa pohvale
Od trenutka kada mu je izdana komanda da krene u potragu, trebalo mu je jedva tridesetak sekundi do pronalaska mjesta na kojemu je bila »zatrpana« markerica, što je označio glasnim i upornim lajanjem, koje je trajalo sve dok nije pozvan i primio svoju nagradu u vidu keksa. A nakon toga, kao da se ništa nije dogodilo, Sparky po završetku radnog zadatka postaje simpatičan, znatiželjan, ali i dalje vrlo poslušan psić.
– I to mu je jedna od prednosti – što je jako simpatičan, kaže kroz smijeh njegova vlasnica, naglašavajući kako je izuzetno bitno tijekom obuke psa pozitivno motivirati.
– Sve mora ići na lijepo. Znači puno pohvala, milovanja i nagrada, bez nervoze i vikanja jer pas odmah osjeti raspoloženje vodiča, pa ako ono nije dobro, ni pas se ne koncentrira na svoj zadatak – kaže nam Laslavić.
Ukupni rezultati potražnih timova bili su izuzetno dobri, kazao nam je Zoran Laslavić iz Javne vatrogasne postrojbe Opatija, kazavši kako su se u Šapjanama okupili timovi iz cijele Hrvatske, od Slavonije, preko Istre, do Dalmacije.
– Kroz dva dana prošli su niz testiranja, od osnovne vodljivosti psa, do potrage u ruševinama, uz teorijski dio. Svi psi i njihovi vodiči moraju pristupiti ovom testu jednom godišnje kako bi potvrdili da su spremni za sudjelovanje u potragama te produljili licencu – kazao nam je Laslavić.