Zaboravljeni i napušteni bazenski kompleks na Školjiću planira se prenamijeniti za potrebe građana – naslov je u Novom listu od 2. kolovoza 2005. godine. Dakle, prije više od 13 godina Grad Rijeka je najavio rekonstrukciju objekta koji je već tada bio u potpunosti zapušten, a propadanje je počelo kada je otvoren novi bazen na Kantridi 1974. godine, da bi 1980-ih godina Školjić bio u potpunosti zatvoren. I zato je spominjanje bazenskog kompleksa na Školjiću u kontekstu programa Europske prijestolnice kulture probudilo nadu da će se krenuti u realizaciju gradskoga projekta. No, nažalost, to neće biti slučaj.

Projekt za promociju 

– U prostoru na Školjiću u planu je postavljanje audio-vizualne umjetničke instalacije poznatog njemačkog umjetnika Heinera Goebbelsa. Instalacija će biti dio programskog pravca Doba moći projekta Europske prijestolnice kulture. Za potrebe instalacije nisu predviđeni nikavi građevinski radovi na zgradi, niti rekonstrukcija bazena. Detalji programa Rijeka 2020 – EPK bit će poznati u rujnu 2019. godine – pojasnio je pročelnik Odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem Srđan Škunca.

Zanimalo nas je što je to 2005. godine predviđeno na mjestu koje nepovratno propada i zbog čega projekt nikada nije realiziran.

– Grad Rijeka inicirao je obnovu nekadašnjeg bazena Školjić izradom i promocijom projekta Rekreacijsko-rehabilitacijski centar Školjić. Projektnim rješenjem bila je predviđena opsežna rekonstrukcija sklopa ex bazena i javnog kupatila, tj. izgradnja kompleksa unutar kojega bi bio izgrađen novi zatvoreni bazen za rekreaciju građana i školske djece u gradskom središtu, kao i za rehabilitacijske programe, obogaćen novim prostorima i sadržajima za medicinsku rehabilitaciju pacijenata koji bi se protezali kroz više etaža. Potrebno je napomenuti kako realizacija projekta od samoga početka nije bila zamišljena iz proračunskih sredstava Grada, već na tržišnom principu ili putem europskih fondova. U tom smislu, grad je inicirao izradu idejnog projekta, kao osnove za promociju tržištu investicija, što se i nadalje čini. Realno je očekivati da će dovršenje projekta, a pogotovo najava izgradnje drugog kolosijeka željezničke pruge u sklopu kojega se predviđa i uklanjanje postojećeg nasipa, biti poticajni za potencijalne ulagače jer će se takvim zahvatima otkloniti bitni nedostaci mikrolokacije. Vrijednost investicije nije moguće procijeniti jer ovisi o krajnjem programu konkretnog ulagača – naveo je razloge dugogodišnjega čekanja pročelnik Škunca, ističući da u ovom financijskom ciklusu EU nisu raspisivani natječaji za dodjelu sredstava iz EU fondova na koje je mogao biti prijavljen ovaj projekt, no da je za očekivati da će to biti moguće u nekom od idućih financijskih ciklusa EU-a.

Foto Roni Brmalj

Prije 14 godina… 

No, te 2005. godine nije se činilo da od projekta neće biti ništa, a i najavljeno je da bi se zatvoreni bazen na Školjiću mogao rekonstruirati i otvoriti građanima na korištenje. Tada je u riječkoj Gradskoj vijećnici održana javna prezentacija idejnog projekta novog bazenskog kompleksa. Zamisao je bila da medicinski i rekreacijski programi budu namijenjeni osobama s invaliditetom te djeci s poteškoćama u razvoju, ali i građanima, osobito onima treće životne dobi, te školskoj djeci, budući da bi se bazen koristio za potrebe satova plivanja iz nastave tjelesne i zdravstvene kulture.

Foto Roni Brmalj

Gradonačelnik Vojko Obersnel ocijenio je tada da je bazenski centar na Školjiću svojevrstan logičan nastavak gradskog ulaganja u bazene nakon izgradnje bazenskog kompleksa na Kantridi. Tada je procijenjeno da bi vrijednost investicije bio više od 50 milijuna kuna.

– Prenamjena i rekonstrukcija kompleksa na Školjiću bit će vrlo složen zadatak, s obzirom na prilično loše postojeće stanje građevine te na poštovanje novih standarda gradnje i novih kriterija koji prate izgradnju bazena, a koji se bitno razlikuju od nekadašnjih iz vremena kada se postojeći bazen gradio. Zbog toga je i procijenjena vrijednost ovog zahvata prilično visoka, oko 52 milijuna kuna. Do kraja ove godine ili eventualno početkom iduće godine trebao bi biti gotov glavni projekt i ishodovana potrebna dokumentacija za gradnju – najavio je Obersnel u kolovozu 2005. godine, dodavši da očekuje početak gradnje tijekom 2006. godine.

Foto Roni Brmalj

No, »kvaka 22« je u tome da model financiranja projekta nije bio osmišljen te se planirao osmisliti paralelno s izradom glavnog projekta. Vrijeme je pokazalo da financijska konstrukcija nikada nije zatvorena i da se sada očekuje da projekt realiziraju privatni investitori ili da se iskamče europska sredstva kako bi se ovaj hvale vrijedan projekt napokon pokrenuo s mrtve točke.

Postojeći kompleks sastoji se od većeg bazena dimenzija 12,5 metara puta 25 metara, parne kupelji te jednog manjeg kružnog bazena, uz prateće prostore sanitarija, svlačionica i garderobe. Sve je to u jako lošem stanju, a svojevremeno su u Gradu Rijeci ocijenili da je do razaranja dobrog dijela konstrukcije od armiranog betona došlo zbog podzemnih voda po kojima je Školjić poznat. U Gradu Rijeci očekivali su da bi realizacija projekta omogućila i revitalizaciju tog dijela grada koji je premalo iskorišten.

– U perspektivi se cijeli objekt planira kompletno vizualno »otvoriti« prema gradu jer bi se napravila prometna i pješačka komunikacija s tri strane – iz Vodovodne ulice te uz ulaz u Autotrolej, što će se riješiti paralelno s izgradnjom objekta, a onda bi se kasnije objektu prilazilo i na mjestu sadašnjeg nasipa željezničke pruge koji će se u drugoj fazi izgradnje nadvožnjaka za željezničku prugu ukloniti – pojašnjavao je svojevremeno na javnoj raspravi pročelnik Odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem Srđan Škunca.

Foto Roni Brmalj

Rehabilitacijski centar 

Idejnim projektom rekonstrukcije bazena Školjić predviđeno je da se postojeća bazenska dvorana s 25-metarskom bazenskom školjkom zadrži u funkciji u osnovnim gabaritima. Prostor gledališta – tribina zadržala bi se u postojećim gabaritima, dok je postojeći pogon parne kupelji – mali bazen 12×6 metara, dotrajao u građevinskom smislu, potrebno rekonstruirati za potrebe osoba smanjene pokretljivosti u skladu s uvjetima konzervatora. Javno kupatilo, prema idejnom projektu, trebalo bi preseliti iz ulaznog dijela u središnji dio ili ga premjestiti iz sadržaja kompleksa, a ovaj prostor prenamijeniti u prostor komercijalne namjene. Također, u budućnosti, prostor koji koristi Autotrolej mora biti u komercijalnoj funkciji radi održavanja hladnog pogona bazena. U središnjem dijelu kompleksa prostor za gledatelje i korisnike planira se riješiti interaktivno jer su po aktualnoj koncepciji korištenja prostora korisnici gledatelji i obratno. Predmnijeva se da će se sportska natjecanja odvijati na drugoj lokaciji – na Kantridi.

U idejnom projektu naglašava se da je potrebno »svakako osigurati pristupačnost osobama smanjene pokretljivosti u sve sadržaje«. Preostali dio kompleksa trebalo bi definirati sadržajima za potrebe rehabilitacijskog centra, pripadnom fitness dvoranom i pratećim sadržajima, a potrebno je i predvidjeti mogućnost povećanja volumena ovog dijela građevine, navedeno je u idejnom projektu. Dalje se navodi da rekonstrukcija sjeverozapadnog dijela kompleksa, temeljem analiza, u smislu zadržavanja postojeće postojeće konstrukcije i njene sanacije, nije optimalno rješenje te nova rješenja treba tražiti u uklanjanju postojeće konstrukcije i gradnje nove. Montažne građevine koje koristi Autotrolej smještene uz južni obod građevine bazena potrebno je izmjestiti iza linije građevine ili u krug Autotroleja, o čemu treba postići dogovor s predstavnicima Autotroleja. Prema projektu iz 2005. godine, autora Ivice Lazanea, veliki dio postojećeg kompleksa bi se trebao rušiti i onda rekonstruirati u izvornom obliku. Ostao bi samo dio stare fasade. Projektant je svojevremeno pojasnio da će se sve izgraditi novo, s tim da bi se građevina podigla u jednom dijelu na dvije etaže.

– Novi centar imao bi u prizemlju renovirani postojeći veliki bazen, parnu kupelj, koja bi se rekonstruirala u izvornom obliku te na mjestu malog okruglog bazena jacuzzi, teretanu, garderobe i svlačionice sa sanitarnim čvorovima i tuševima. Na prvom katu bio bi kafić i mali sauna centar s masažama, a na drugom katu planira se smjestiti medicinske i terapeutske programe i ordinacije te još jedan mali kafić. Kompletan objekt imao bi riješenu komunikaciju za invalidne osobe u svim svojim dijelovima, pri čemu bi čak i do velikog bazena osobe u kolicima dolazile pomoću lifta. Inače, kapacitet velikog bazena je negdje 25 do 30 kupača – iznio je svoje zamisli Lazaneo 2005. godine.

Što je nekada bilo

Najveći dio bazenskog kompleksa na Školjiću sagrađen je 1924. godine na površini od 1.550 četvornih metara. Zadnji dio koji je sagrađen je bazen dimenzija 25 x 12,5 metara, dubine od jednoga do četiri metra, 1963. godine. Na bazenu su se nalazile i tri skakaonice na visini od jednog, tri i pet metara, a uz njega tribine s 220 sjedećih mjesta. Dimenzije bazena za neplivače su 12,5 metara puta šest metara. Uz bazene nalazilo se i javno kupatilo.