RIJEKA – I Rijeka je odlučila stati na kraj robi na štriku u centru grada, takozvanim tiramolama, uz još neke gradove kao što su Šolta, Kolan na Pagu, Mljet, Kašteli, Osijek.

Tako u Odluci o komunalnom redu članku 12. stoji da »na prozorima i vratima, balkonima, ogradama i drugim dijelovima zgrade koji su okrenuti prema javno prometnoj površini nije dozvoljeno vješati ili izlagati rublje, posteljinu, sagove, krpe i druge predmete kojima se nagrđuje vanjski izgled zgrade«.

Za one neposlušne tu su i kazne pa će se tako u iznosu od 2.000 kuna kazniti pravna osoba a s 500 kuna fizička osoba, ako ih se uhvati u ovom prekršaju.

Upozorenja

Kako saznajemo u Odjelu gradske uprave za komunalni sustav, do sada po ovoj odredbi nije izdana ni jedna kazna, a ako bi se i uočio ovaj problem tijekom obilaska grada s naglaskom na centar, komunalni redari su se ipak za sada odlučili za mjeru upozorenja.

Mnogima ovo pravilo nije baš najbolje sjelo; osobito na jugu zemlje. Putem društvenih mreža pokrenuta je čak i akcija da se sve ovo obustavi; smatraju da odjeća koja je istaknuta na vanjskim pročeljima zgrada baš nešto autentično mediteranski i da turisti koji dolaze u Hrvatsku zapravo žele gledati naše plahte, ručnike i gaće. Koliko Rijeka ovime gubi i treba li ovaj dodatak riječkim fasadama – upitali smo struku.

Ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka Nikolina Radić Štivić veli »da je vrijeme učinilo svoje; kulise i izvorni način života koji su svojom autentičnošću pratili prizore sušenja plahti i rublja – u centru Rijeke više gotovo ne postoje«.

– Kako u Odluci o komunalnom redu Grada Rijeke stoji da nije dozvoljeno izlagati rublje, posteljinu, sagove, krpe i druge predmete na prozorima i vratima, balkonima koji su okrenuti prema javno prometnoj površini, njome Grad Rijeka zapravo nije onemogućio da se prizori sušenja plahti i rublja na onim mjestima na kojima oni predstavljaju autentičnu sliku i dalje nađu u vizurama na području centra Rijeke, smatra ravnateljica navodeći da se »stvari ne mogu generalizirati i bilo bi ih dobro analizirati od slučaja do slučaja, od mikrolokacije do mikrolakacije«.

– Jedna je situacija ako se radi o sušenju veša na tradicionalan način u Starom gradu i sušenju veša na privatnim parcelama stambenih obiteljskih objekata i na mjestima koja su za to predviđena, a zasigurno druga kada se radi o sušenju odjeće u javnim prostorima u kojima to nikada nije bilo u tradiciji niti su za tu namjenu bili planirani, navela je Nikolina Radić Štivić.

I dok je komentar na ovu temu izostao od Turističke zajednice Grada Rijeke, ravnateljica riječkog Konzervatorskog odjela Biserka Dumbović Bilušić smatra da sušiti robu na Korzu, Fiumari, Krešimirovoj i ostalim ulicama baš i ne odražava karakter mediteranskog grada.

– Sušenje rublja na otvorenom je bila karakteristika mediteranskih gradova, recimo gradova poput Napulja ali i pučkih ambijenata. Odražavala je način života bez perilice i sušilice rublja. Danas u Rijeci, koja se ubraja u skupinu velikih gradova baš i nema pučkih ambijenata. Stari grad je prije više od pola stoljeća regulacijama Rossija tridesetih godina prošlog stoljeća, a kasnije Kolacija i Sile izgubio takve ambijente ali i stanovnike, komentar je Biserke Dumbović Bilušić.

Dobar izum

Riječka povjesničarka Daina Glavočić smatra da je Rijeka ipak nešto drugačije urbanistički organizirana nego Split, zatim neki dalmatinski gradovi.

Zbog toga ne vidi razloge zašto bi se tiramole tu toliko trebale braniti kada ih u Rijeci zapravo ni nema. Ali, smatra da je besmisleno kažnjaviti ljude zbog toga – jer su stavili robu na štrik.

– Rijeka nema stari grad, zapravo nemamo ni kale, uske prolaze. Nadalje, zgrade koje su izgrađene početkom stoljeća imaju balkone čija je ograda napravljena od betona tako da ako se odjeća postavi dovoljno nisko to ionako nitko neće vidjeti. I na kraju tko bi sve to kontrolirao? Po meni roba je zapravo manji problem nego recimo klima uređaji koji nikako da se počnu skidati s riječkih pročelja, komentar je Glavočić.

Navodi i da su tiramole u principu vrlo dobar izum, njezina ih je zgrada (gdje živi) nekad imala ali se od takvog načina sušenja odustalo i da tamo gdje su dobro uklopljene u ambijent mogu biti itekako simpatične – neki su talijanski gradovi na tomu izgradili svoj imidž.