Snimio: Silvano Ježina
Bila mi je čast i priznanje od strane predsjednice da u jednom razdoblju svoje znanje, vrijeme i sposobnost stavim na raspolaganje kao svoj skroman doprinos boljitku hrvatskog turizma
Ovih dana javnost se ponovno bavi sastavom tehničke vlade koju je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović 2015. držala u pričuvi u slučaju parlamentarne krize. U timu predsjednice bila je i profesorica s Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija, prof. dr. sc. Daniela Gračan.
Danas redovita profesorica, iza koje stoji impozantan broj znanstvenih članaka i analiza iz područja turizma, široj javnosti postala je poznata kada je 1990. osvojila titulu najljepše žene svijeta, pa se stvarno može reći da je u svojoj karijeri napravila pravi »salto mortale«, od modne piste do katedre. Budući da je, kao potencijalna ministrica turizma, trebala osmisliti strategiju razvoja turizma Hrvatske, intervju započinjemo pitanjem o tome kakva je, dakle, njena vizija domaćeg turizma, u kojem bi se pravcu on trebao razvijati?
– Prije svega želim istaknuti da sam se malo nerado odazvala ovom razgovoru, s obzirom da nije u mojoj prirodi učestalo se pojavljivati u medijima, ali s obzirom na moju privrženost našem Novom listu, smatram naš razgovor svojom obavezom. Čini mi se potrebnim naglasiti da tehnička vlada nema u nadležnosti niti pripremu, niti donošenje strategije razvoja bilo kojeg sektora, pa tako ni turizma. Štoviše, strategija razvoja turizma je već bila usvojena i po svim pokazateljima uspješno se provodila.
U tom kontekstu smatram da viziju ne treba mijenjati, već treba težiti da Republika Hrvatska postane prepoznatljiva turistička destinacija, konkurentna i atraktivna za investicije s kvalitetnim turističkim proizvodom temeljenim na održivom razvoju uz cjelogodišnje poslovanje, poštujući prirodne resurse i kulturnu baštinu, pružajući svojim gostima sigurnost, gostoljubivost, ali i autentične sadržaje i doživljaje.
Destinacija zdravlja
Predsjedničinom pozivu ste se odazvali: imate li još uvijek političkih ambicija?
– Bila mi je čast i priznanje od strane predsjednice da u jednom razdoblju svoje znanje, vrijeme i sposobnost stavim na raspolaganje kao svoj skroman doprinos boljitku hrvatskog turizma. Nemam političkih ambicija, ali u sličnoj situaciji, poštujući instituciju Predsjednice Republike, vjerojatno bih postupila na isti način.
Zdravstveni turizam je grana turizma koja sve više jača, zbog starenja stanovništva, ali i rasta svijesti o potrebi za zdravim životom. Je li naša županija prepoznatljiva na karti zdravstvenog turizma, koliko bi trebala? Koje korake u tom pravcu još treba poduzeti?
– Naša županija postaje prepoznatljiva i počinje zauzimati značajno mjesto na turističkoj karti destinacija zdravstvenog turizma. Upravo zbog svojih iznimnih ambijentalnih vrijednosti imamo odlične temelje za daljnji razvoj i napredak zdravstvenog turizma koji ovdje postoji već više od 170 godina. Prepoznatljiv je po cjelogodišnjoj ponudi visokokvalitetnih usluga zdravstvenog turizma, temeljenih na suvremenim trendovima, resursnoj osnovici i tradiciji.
Moram istaknuti značajan iskorak koji je ostvaren kada je prije više od tri godine osnovan klaster zdravstvenog turizma koji okuplja medicinski, turistički i sveučilišni sektor i prateće usluge s ciljem stvaranja prepoznatljivog i konkurentnog zdravstveno-turističkog proizvoda na lokalnoj i međunarodnoj razini temeljenog na svjetskim turističkim trendovima, tradiciji te specifičnostima našega kraja brendiranjem Kvarnera kao »destinacije zdravlja«.
Više godina sam članica tima MINT-a i HTZ-a u ocjenjivanju i izboru najbolje turističke destinacije – destinacije godine. Bila sam u ocjenjivačkom timu najuspješnije destinacije turizma zdravlja 2017. godine i moram reći da sam ponosna što je u najužem izboru bila Thalassotherapia Opatija, prošle je godine Mali Lošinj proglašen najboljom destinacijom zdravstvenog turizma, a ove godine tu je titulu zasluženo dobila crikvenička rivijera sa svojom Thalassotherapijom i Termama Selce.
U budućnosti smatram najvažnijim uložiti napore u afirmaciju zdravstvenog turizma u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske. Za primjer, imala sam priliku u pripremi projekta pod nazivom Hrvatski izvori zdravlja obići sve naše toplice, od Tuhelja do Daruvara. Upravo se počeci razvoja turizma u našoj zemlji vezuju uz kontinentalna područja u mjestima s mineralnim izvorima koja su postupno postala lječilišta, a zatim kupališta.
Inteligentni proizvodi
Hrvatsko gospodarstvo uvelike se oslanja na turizam, pa smo opsjednuti brojkama, koliko će turista doći, koliko je noćenja ostvareno… Čini mi se da ta prevelika ovisnost o turizmu nije dobra ni za sam turizam jer se naglašava njegova masovnost, a mala smo zemlja, teško da možemo puno napraviti na ekonomiji obujma, pa čak i u turizmu?
– Slažem se s vama. Nije potrebno sve svoje napore usmjeravati na turizam velikih brojeva, ali ne treba ga se niti bojati. Ima puno prostora da se broj turista povećava, a da kvaliteta i održivost destinacije ne dođu u pitanje. Prije svega mislim na cjelogodišnje poslovanje s naglaskom na novim tržištima koja polako već dolaze, nove ciljne segmente, inteligentno kreirane turističke proizvode, ekonomiju doživljaja, kao i na druge mjere promicanja kvalitete i međunarodne konkurentske osposobljenosti za utakmicu na svjetskom tržištu. Nikada ne smijemo zanemariti da svaki razvoj, pa i razvoj turizma mora dati doprinos kvaliteti života i višem standardu domicilnog stanovništva.
Stalno se govori da treba produljiti sezonu, odnosno odmaknuti se samo od koncepta mora i sunca. Koje konkretne mjere predlažete?
– Turistička ponuda bazirana na 3S konceptu (sea/sun/sand – more/sunce/pijesak) razvijala se najviše tijekom ljeta na obalnom području. Kao rezultat toga, bolje poslovne mogućnosti i snažniji ekonomski razvoj ostali su limitirani na uski obalni pojas. Smatram da će 3S koncept kao glavni motiv turističkih dolazaka u RH (prema nekim istraživanjima čini čak preko 80 posto svih turističkih posjeta), ostati glavno obilježje i idućih godina, čak neovisno o klimatskim promjenama kojih smo svjedoci.
Kad su u pitanju konkretne mjere koje utječu na produljenje turističke sezone, osobno vjerujem da nam je potrebno više atrakcija prirodnog, kulturnog i sportskog karaktera i drugih sadržaja – prepoznatljive manifestacije, sportska igrališta, zabavni parkovi, i drugi poticaji koji zadovoljavaju današnje preferencije turista.
Jedan iznimno uspješan menadžer u turizmu rekao mi je kako se hotel može podignuti na najvišu moguću razinu, no gost ne želi ostati samo u okućnici hotela, kakav god da mu luksuz ona pružala, već želi izaći, prošetati destinacijom, u njoj se zabaviti, zato je jako važno da u destinaciji ima što raditi, odnosno ne smije mu biti dosadno, a upravo je to često problem. Slažete li se s time?
– Da i ja vama citiram jednog uspješnog menadžera koji je rekao da je najlakše izgraditi hotel, potreban je samo beton i staklo, a sve drugo spada u atraktivnu ponudu cijelog okruženja. Odnosno, potrebno je stvoriti puno aktivnosti, događaja, sadržaja izvan sobe u kojoj se »samo spava«.
Na ovoj platformi u Hrvatskoj ima nešto više od sto tisuća smještajnih objekata, a promet im je u Hrvatskoj od lani porastao za oko 60 posto. Upravo zbog velikog rasta tijekom posljednjih godina i uglavnom nezakonitog poslovanja, kratkoročno iznajmljivanje kuća za turiste putem Airbnb platforme postali su »neformalni« ugostiteljski poslovi koji ne osiguravaju sezonsko niti stalno zapošljavanje, a nelojalna su konkurencija hotelskom smještaju kao kreatoru radnih mjesta u turizmu.
Osjetan napredak
Problem su i kapaciteti, još uvijek smo deficitarni s velikim svjetskim brendovima, postoji i stanovita razmrvljenost ponude, usitnjenost, pretjerana apartmanizacija…
– Ovo vaše pitanje ima točke za koje bi trebalo napraviti razgovor sa specijalistima iz sektora turizma. Ali ukratko: slažem se da su problem i kapaciteti, ali posljednjih godina vidljiv je osjetan napredak u ulaganjima u nove kapacitete. Samo ove godine u turističke investicije ulaže se 7 milijardi kuna, odnosno čak 15 posto više nego protekle godine.
Svjetski brendovi polako pristižu, ali treba imati na umu da je potrebno stvarati preduvjete za njihov interes i dolazak. Uzmite za primjer da Zagreb nema izravnu zračnu liniju s New Yorkom ili Kinom, što može poslužiti kao ilustracija u kojem pravcu treba razmišljati. Što se tiče razmrvljenosti ponude ili njene usitnjenosti, nisam baš suglasna jer, koliko vidim, posljednjih godina, Kvarner npr. ulaže velike napore u cjelovitu integriranu ponudu na ciljnim tržištima.
Ako je riječ o pretjeranoj apartmanizaciji, činjenica je da je struktura smještajnih kapaciteta nepovoljna, što ne mora nužno značiti da ta krivnja tereti privatne iznajmljivače, odnosno apartmane, već da imamo premalo smještajnih kapaciteta u hotelima, podrazumijeva se – visoke kvalitete. Nužno je imati na umu da privatni smještaj u bitnoj mjeri doprinosi zadovoljenju potražnje u vršnim periodima/mjesecima i, što je još važnije, po mom mišljenju, u mnogome doprinose standardu domicilnog stanovništva.
Istodobno, i u slučaju privatnog smještaja, treba maksimalno brinuti o kvaliteti i uzeti za pozitivan primjer program »Kvarner Family«. U tom kontekstu ističem i program MINT-a za financiranje izgradnje bazena, ali i Akcijski plan upravljanja morskim plažama u RH u izradi kojeg sam i osobno sudjelovala.
Problem je i nizak standard domaćeg stanovništva, a potplaćena radna snaga bježi van…
– Kad govorimo o standardu domicilnog stanovništva, ovisi kako na to gledamo: u usporedbi s drugim krajevima Republike Hrvatske, standard stanovništva u turističkim dijelovima zemlje, u priobalju u odnosu na kontinent, jest puno viši. Ukupno gledajući, standard domicilnog stanovništva ključan je i za budućnost hrvatskog turizma. Tek kada u strukturi ukupnog broja turista, domaći turisti budu zastupljeni sa 50 ili više posto, bit ćemo zadovoljni i sa standardom stanovništva, ali i s razinom razvijenosti turizma.
Naravno, radna snaga odlazi na bolje plaćena radna mjesta u zemlji i inozemstvu. Iskreno vjerujem da su za potplaćenost radne snage u turizmu pomalo krive i uprave (ima i dobrih primjera) koje forsiraju maksimizaciju dobiti u korist vlasnika i na uštrb kvalitete ljudi koji rade u turističkom sektoru. Treba dodati, a to je opće poznato, da fiskalna i monetarna politika, uključivo tzv. parafiskalne namete, ograničavaju jednim dijelom poslovanja u turizmu, a time i investicije (ulaganja) a posljedično i ostanak radne snage u Hrvatskoj. Međutim, isto vrijedi za hrvatsko gospodarstvo u cjelini.