Novljani odani tradiciji

Prije će grad izgorjeti, nego što će se običaj ugasiti

Franjo Deranja

Na mladima i najmlađima ostaje i svijet i običaj! / Snimio Franjo DERANJA

Na mladima i najmlađima ostaje i svijet i običaj! / Snimio Franjo DERANJA

Nakon triju »mesopusnih četrtkih«, jučer se na trgu zaigralo najveće novljansko narodno kolo u kojemu je iz godine u godinu sve više Novljana, posebno mladih u nošnjama. Iznad svih njih, na zidu kaštela, na svojoj stolici sjedi – Mesopust, koji će u ponedjeljak okajavati grijehe, u utorak će mu se suditi, a na »čistu sredu« će se njegova slama spaliti na ušću Suhe ričine



NOVI VINODOLSKI   Novljani, ponosni na svoju višestoljetnu tradiciju, nastavljaju – po svoju. Nakon triju četvrtaka – »mesopusnih četrtkih« – krstili su svojega Mesopusta, čovjeka od slame i krivca za sve što se loše dogodilo u proteklih godinu dana, od prošloga mesopusnog kalendara. Ove godine krivcu su nadjenuli ime – Lampadine. Ponekad svi znaju na što se ime odnosi, a pokatkad samo ona uža skupina koja je ime odabrala.


U nedjelju se na trgu zaigralo najveće novljansko narodno kolo što se može vidjeti ovom gradu u cijeloj godini, i to s Novljankama i Novljanima u narodnim nošnjama, kojih je sve više. Svake godine u ovo vrijeme u kolu se vidi netko novi i mlad odjeven u tradicijsku nošnju. Posebice je zanimljivo i znakovito vidjeti najmlađe Novljane kako se u nošnji uče jednom od triju koraka kola.


Iznad svih njih koji su u kolu, i žensko i muško, i staro i mlado, sjedi »na travici« na zidu južnog pročelja frankopanskoga kaštela, na svojoj stolici – Mesopust. Iznad svih! Mesopust, koji je prema svojoj važnosti i značenju za Novljane iznad – svega! S obzirom na tu posvećenost običaju i odanost tradiciji, za Novi Vinodolski i njegove ljude slobodno se može parafrazirati ona stara da »prije će grad izgorjeti nego što će se običaj ugasiti«.


Jubilarno prelo




Kolo će se igrati i u ponedjeljak, kada je Mesopust »v` rešti« i okajava sve grijehe – i svoje i grijehe sviju nas – a taj dan, navečer, u Domu kulture bit će održano sada već tradicionalno, ali i jubilarno 25. Novljansko prelo, autora Miljenka Žanića u izvedbi članova Mesopustarskog društva. U utorak će se Mesopustu suditi i presuditi osudom u stihu osmercu, a to je »žitak«  koji je ove godine napisao Velibor Topolovec.


Na »čistu sredu« redovito je veliki ispraćaj sve do obale u ušću Suhe ričine, gdje se slama Mesopusta spaljuje i, prema vjerovanju, ode li dim prema moru ili prema kopnu, nagoviješta hoće li godina biti rodna za ribare ili plodna za poljodjelce. Bez obzira što je i jednih i drugih sve manje, ako im se ne pribroje ribiči-hobisti i vinogradari.


Novljanski mesopusni narodni običaji datiraju zaista odavna i može ih se nazvati prastarima, pa se stoga s pravom Novljani diče svojom tradicijom i prepravljaju jedino onakve izreke o neuništivosti svojega kulturnog naslijeđa koje ljubomorno čuvaju i ne daju nikome da ih mijenja ili prepravlja. Zaista: prije će grad izgorjeti nego što će se običaj ugasiti! Prilog tome je i podatak da je najstariji sačuvani »Žitak mesopusta« napisan prije punih tristo godina, pa je vrlo vjerojatno da su pokladne svetkovine kojima se najavljivalo završetak zime i zazivalo plodnost dolazećeg proljeća, još puno starije.


Zaštićeno dobro


O vrijednosti tog običaja, sačuvanog očito kroz sva ta prohujala stoljeća, govori i interes etnomuzikologa, melografa i koreologa, koji su proteklih desetljeća dolazili u Novi Vinodolski i izučavali, opisali, snimali i na taj način u svojim radovima sačuvali mnoga autohtona obilježja novljanske tradicije. Ali do danas sačuvali su ih prije svega – Novljani.


Novljanski mladići, mesopustari, odjeveni u svoje odore, obilaze ovih dana grad s glazbom, što se ovdje naziva »zogom«, a nastala je prema melodiji preporodne budnice Ferde Livadića i na tekst Ljudevita Gaja »Još Hrvatska ni propala (dok mi živimo)«.



Nakon velikih i malih novljanskih mesopustara, građane u središtu grada te čelnike i institucije gradske vlasti pozdravili su još i mesopustari iz Povila, Ledenica, Donjeg Zagona i Klenovice.



Usred kola su »pivači« koji pjevaju stare junačke i domoljubne pjesme i prema kojem se taktu kreće čitavo kolo. I pjesme, što se pjevaju ovih dana u kolu i izvan njega, sačuvane su zajedno s nošnjom i korakom kola, a kroz prošlost više puta su popisane i obznanjene, a nedavno ih je ponovno prikupio i uredio Bojan Zoričić te objavio novu zbirku novljanskih narodnih pjesama i pjesama novljanskoga kola.


Stoga je bilo očekivano da novljanski mesopusni narodni običaji dožive i svoju službenu valorizaciju, pa su tako prije sedam godina proglašeni »Zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske«.


Nakon »čiste srede«, kada izgori slama od koje je bio »umiješen« Mesopust, simbolični su povici Novljana koji se vraćaju s tog ceremonijala paljenja, a glase: »Bil je, ni ga – opet će prit«.


Novljani bi rekli: običaj ki živi odvavik i živit će – zavavik!


Običaj zaista živi i običaj se nastavlja, nošnja se oblači i pjesme se pjevaju i tijekom čitave godine, Novljani ju predstave rado i izvan svojega grada na mnogim putovanjima članova KUD-a »Ilija Dorčić«, a mesopusna tradicija postala je okosnicom Međunarodnog ljetnog karnevala koji se već treće desetljeće održava u ovom gradu bogate tradicijskog naslijeđa i kulture.


Jer, ako se Novljani nečim i s nekim posebno diče, onda su to Vinodolski zakon, Mažuranići i narodni običaji. Samo se redosljed može mijenjati: ovih dana na prvom mjestu je – Mesopust. Prije svega i iznad – svih!Na fotografijama:P2113690: Nedjeljni svečani i prvi izlazak mesopustara na Trg Vinodolskog zakona (snimio: F. DERANJA)P2113702: Novljansko narodno kolo, Novljanke i Novljani u nošnjama i „pivači“ u sredini (snimio: F. DERANJA)