Rodoslovlje

Ježići od pamtivijeka do današnjih dana

Franjo Deranja

Foto: Franjo Deranja

Foto: Franjo Deranja

Knjigu o rodoslovlju i rodbinskoj povezanosti članova ugledne obitelji, u kojoj je bilo zemljoradnika, težaka, ali i biskupa, konzula, vitezova... predstavili su autor Radovan Ježić-Rado i novljanski zet prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, suprug pok. Mirjane Ježić



NOVI VINODOLSKI Novljanin Radovan Ježić-Rado autor je zanimljive i vrijedne knjige pod naslovom »Rodoslovlje i rodbinska povezanost novljanske obitelji JEŽIĆ«.


Knjigu su u Narodnoj čitaonici i knjižnici predstavili autor, Radovan Ježić-Rado i, također član obitelji Ježić, novljanski zet prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, sveučilišni profesor (suprug pok. Mirjane Ježić).


– Od Ivana Ježića, vlasnika mlina na Rječini podno Trsata, i Gašpara Ježića, sudionika Sabora na Cetinu (utvrda Cetin u središnjoj Hrvatskoj), današnjem Cetingradu, pa do prvog upisanog Antona Ježića (1661.) u novljanskim knjigama, Ježići kao porodična zajednica bili su zemljoradnici, vrijedni poljoprivrednici, vinogradari, trgovci, težaci koji su živjeli od zemlje koju su obrađivali u plodnoj Vinodolskoj dolini u zaleđu grada. Bili su i gospodarstvenici, ekonomisti, pravnici, sudski službenici, inženjeri, učitelji, diplomati, sveučilišni profesori, bilježnici, obrtnici, svećenici, urednici novina, doktori medicine, akademici… – rekao je prof. dr. Marinko Učur, predstavljajući knjigu kojoj je autor predgovora.


Konzuli, aktivisti…




Među Ježićima bilo je plemića, počasnih konzula, direktora, osnivača fakulteta, omladinskih aktivista, savjetnika, autora priručnika i knjiga, pisaca i izdavača pjesničkih knjiga, učesnika ratova, zatočenika logora, biskupa, vitezova. Mnogi su živjeli – i umirali – širom svijeta: u Argentini, Sjedinjenim Američkim Državama, Španjolskoj, Francuskoj, Australiji, Africi i u mnogim drugim krajevima i državama svijeta.


Knjiga ima 182 stranice i prateće ilustracije.Ljubav i poštovanje prema svojem gradu i precima izražavali su Ježići i posebno naglašavali održanjem svojih novljanskih narodnih običaja. Bili su mesopustari, žitkopisci, čitači žitka, sopilaši, sudjelovali u novljanskom kolu, zaljubljeni u novljanske narodne pjesme i onu poznatu »Novi grade!«.

– Imena i nadimci su ljudi. U njima i s njima se živi, radi i umire. Ljudi umiru, a imena i nadimci ostaju. Svojim životom i radom su se potvrđivali i ostavljali »spomenike« za budućnost. Umrlima se pale svijeće i donosi cvijeće. Ta veza je vječna i ne treba zahtijevati da se u cijelosti objasni – rekao je prof. dr. Marinko Učur.


Krenulo sa Smokvice


Autor Radovan-Rado Ježić govorio je o mnogim načinima na koje je proteklih godina dolazio do podataka, a zahvalio je posebice pok. Željku Kriškoviću, nekadašnjem susjedu i prijatelju, koji ga je na taj obiman i obuhvatan posao neprekidno za svog života poticao, na čemu mu je neizmjerno zahvalan. Riječ je o novljanskom predjelu Smokvica, na kojem su odrastali mnogi poznati Novljani, današnji Ježići, Kriškovići, Žanići i drugi.


Radovan-Rado Ježić rođen je u Novom Vinodolskom (1955.) gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje i stječe zvanje majstora drvoprerađivačke struke, stolara, te radi u crikveničkom »Marijanu Ivančiću«, a kasnije u komercijali. Društveno je angažiran i vrlo aktivan, a posebno je poznat kao zaljubljenik u novljanske narodne mesopusne običaje.


Među posjetiteljima u ispunjenoj Narodnoj čitaonici najviše je bilo članova i potomaka obitelji Ježić, knjižničarka Bojana Bugarin vodila je kroz program predstavljanja nove knjige, a mladi sopilaši Marin i Anton Bili zasopli su Novljansku mantinjadu.