Turist kući nosi pekmez domaćina, ali i priču u kojoj je brao smokve i trešnje pred kućom. Autohtona pozivnica prijateljima da i oni posjete kuću
BRIBIR Poljoprivreda na veliko nema nikakve šanse u Primorju. Usitnjene parcele, stanovništvo koje »nije ludo« kopati kad apartmani iz godine u godine rađaju pune vreće kuna, a i malo je mladih koji imaju potrebna znanja. No, poljoprivreda u turističkim regijama nije mrtva. Upravo je turizam, koji je dobrim dijelom ugušio poljoprivredu, šansa za buđenje poljoprivrede.
Mini nasadi
Upravitelj Poljoprivredne zadruge Plodovi Vinodola Luka Stojčić ističe da je valorizacija zapuštenih parcela moguća kroz mini nasade. Formula je jednostavna. Nekoliko stotina kvadrata uz kuću za turizam pretvara se u obrađenu parcelu. Turisti beru plodove ispred kuće u kojoj odmaraju, što je doživljaj neizvediv u Frankfurtu ili Milanu.
U konobi ih čeka pekmez od smokava ili trešanja koje rastu u dvorištu. Nakon sedam dana uživanja u autohtonim proizvodima, gost želi kupiti koju teglicu pekmeza i kući nosi teglice pekmeza s etiketom. Npr. Pekmez od smokava vile Tribalj. Kad se vrati kući, hvali se prijateljima kako je brao smokve pred vratima, nudi ih pekmezom i sušenim smokvama i pokazuje fotografije kuće. I njihovi prijatelji žele isti doživljaj. I tako dvadeset-trideset stabala smokava odrađuje posao turističke agencije i dovlači goste.
Koliko je turizam važan za poljoprivredu, svjedoči primjer doslovno s granice Vinodolske općine. Vinarija Pavlomir. Dvadeset godina obitelj Palinkaš činila je nemoguće. Vratila vinograde i vino u Vinodol. Krenulo se od nule, a svaka godina nosila je neizvjesnost. Mraz, poplave i suše prijetile su egzistenciji. Nekoliko puta postavljalo se pitanje kako dalje. Miroslav Palinkaš imao je viziju. Znao je da u priču s vinogradima mora dovesti i turizam. Lanjskom izgradnjom reprezentativnog podruma i kušaonice, turizam je na velika vrata ušao u Pavlomir. Osam mjeseci turisti dolaze u vinograde u susjedstvo marina i plaža. Tako je poljoprivreda zaokružena s turizmom.
Nije bajka
– Dovoljno je imati male parcele oko kuće, 50 do 1.500 kvadrata sa 20 do 50 sadnica. I posaditi autohtone kulture, smokve, masline, mendule, trešnje, ljekovito bilje i u manjoj mjeri vinograde jer oni traže puno više pažnje. Nekih 20-30 sadnica lako je održavati uz primarni posao. I dodatni plus je oplemenjivanje krajolika, objašnjava Stojčić.
Vraćanje vlasniku
Zadruga otkupljuje urod i prerađuje ga u sušeni proizvod ili pekmez. Po želji vraća vlasniku koji ga plasira u turizam kao autohtoni proizvod Vinodola. Zadruga je tu i za savjete, za sugestije oko odabira optimalne kulture i za sve druge savjete vezane uz oživljavanje poljoprivrede. Bitno je naglasiti da vraćanje »lešica« u život nije ekskluziva iznajmljivača. Svatko je pozvan da uredi svoje parcele. Cilj je i da Vinodol bude ljepši. Osim toga, na obrađene parcele, ne baca se otpad.