Nono Bero za Frana i Naomi napravio je ovu super kućicu / Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Nije mi namjera nešto prodati, već kroz rad iskazati sebe, učiniti se zadovoljnim i ispunjenim te darovanim predmetom učiniti nekoga sretnim. Zato rijetko kad kupujem darove jer najčešće onima koje volim – darujem neki izrađeni predmet
FUŽINE – Fužinarac Bero Kovačević, jedan od fužinskih turističkih djelatnika koji su početkom devedesetih potaknuli zamah turizma na području Fužina, ima hobi kojim oduševljava svoju rodbinu, bližu okolinu i prijatelje.
Riječ je o izradi najrazličitijih predmeta od drva koji uvijek imaju uporabnu vrijednost i svrhu. Kovačević nije stolar, iza njega je fakultetsko obrazovanje i dugogodišnji rad u ugostiteljstvu i turizmu, a drvo i rad u drvu je dugogodišnja ljubav.
Vrsta psihoterapije
– U osnovi je to meni, što često i govorim, svojevrsna psihoterapija. Od kad znam za sebe volio sam raditi s drvom pa sam si osmislio i uredio prostor za radionicu, nabavljam i alat te puno vremena provodim radeći i izrađujući najrazličitije predmete, pri čemu mi prvenstvena namjera i nije nešto prodati, već kroz rad iskazati sebe, učiniti se zadovoljnim i ispunjenim te darovanim predmetom učiniti nekoga sretnim. Zato rijetko kad kupujem darove jer najčešće onima koje volim – darujem neki izrađeni predmet. Počelo je to davno pa se svi u obitelji danas rado sjetimo kako sam našoj Petri za njen šesti rođendan na njeno stalno traženje kako bi htjela laptop – darovao laptop. Naravno, drveni – govori Kovačević koji na pitanje što sve izrađuje, kaže da su interesi raznoliki.
– Izlagao nisam nikada, iako je poziva bilo, ali budući da ja to ne radim da bih zaradio ili izlagao, nisam želio prihvatiti tu vezu. Imao sam i dva pokušaja prodaje kroz suvenirnicu. Najprije u Otočcu kraj benzinske crpke na putu prema Kuterevu te potom i u Delnicama u Konzumu na početku rada tog trgovačkog centra. Danas, kako sam rekao, uglavnom radim za sebe i gotovo sve što proizvedem darujem – rekao je Kovačević.
– Puno predmeta koje izrađujem sam vezao uz ugostiteljstvo jer mi je to bio dugo vremena glavni posao. Izradio sam i izrađujem stalke za ulje, ocat i papar, stalke za pršute, zdjele, kuhinjske daske za rezanje mesa i povrća te niz drugih sličnih predmeta. No, izrađujem i puno toga drugog kao što su, primjerice, svijećnjaci ili pak ležaljka s oblicama koje glume drvo pa se tu ležaljku može prenositi gdje god hoćete. Posljednji proizvod su mi drvene strugalice za led koje su sigurno bolje od plastičnih, mogu se nabrusiti nakon što se istroše, nisu štetne za okolinu poput plastičnih… – govori Kauzlarić, ističući da su mu u posljednje vrijeme najveća inspiracija – unuci, trogodišnja Naomi i malo mlađi Filip.
Uporabna vrijednost
– U posljednje vrijeme najviše radim za njih i nastojim im napraviti što god požele pa je tako stvorena mala kuća za lutke, velika duda, kuća za našu mačku… Općenito, od početka želim uporabnu vrijednost svega što radim. Drago mi je da to izgleda lijepo i da mnogi moje proizvode žele kupiti kao suvenir, ali u osnovi je to proizvod namijenjen korištenju pa sam i ja najsretniji kad vidim da ga se koristi. Općenito, smatram da bi Gorani, pa i Hrvatska u cjelini, morali puno više koristiti drvno bogatstvo koje imamo. Jako mi se dopada onaj prije nekoliko godina plasiran izraz »Drvo je prvo« i zaista bih volio da bude tako te da u Hrvatskoj, ili bar u Gorskom kotaru i sličnim područjima, drvo zaista bude prvo – rekao je Berislav Kauzlarić.