Snimio Marin ANIČIĆ
Memorijalni centar Lipa pamti dobitnik je Velike nagrade 52. Zagrebačkog salona i posebnog priznanja Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA. Svečana dodjela nagrada održana je 28. listopada u Mimari, a Memorijalni centar, inače rad dizajnera Damira Gamulina i arhitekta Antuna Sevšeka, odabran je kao najbolji od ukupno 111 prijavljenih autora i grupa autora te 203 prijavljena rada.
– Od temeljne ideje, kojom se komemorira tragičan događaj iz travnja 1944. godine, do razrade i izvedbe koja obuhvaća sve pojedinosti unutar složenoga muzeološkoga projekta, Memorijalni centar Lipa pamti primjer je ozbiljnoga pristupa teškome sadržaju te promišljenosti uočljive na svim razinama, informativnoj, didaktičkoj, evokativnoj, istaknuto je u obrazloženju nagrade za Centar u Lipi koji čuva sjećanje na dan kada su njemački i talijanski fašisti i nacisti u tome mjestu, u općini Matulji, u svega nekoliko sati, ubili 269 hrvatskih civila, većinom starce, žene i djecu.
Također, pojašnjava se da je Memorijalni centar kao cjeloviti projekt Damira Gamulina i Antuna Sevšeka (od koncepcije, interijera preko prostornog i likovnog oblikovanja postava, do mobilijara, vizualnog identiteta i signalizacije) izvrstan pokazatelj kvalitetnoga integriranja dizajna i tehnologije u zadani, ali i preoblikovani arhitektonski okvir s iznimno dojmljivim rezultatom.
Ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka Tea Perinčić i kustosica Memorijalnog centra Lipa pamti Vana Gović u nagradi i priznanju vide dobar primjer toga da primijenjena umjetnost, u ovom slučaju dizajn i arhitektura, mogu dati velike rezultate. Također, Perinčić i Gović napominju da je nagrada na 52. Zagrebačkom salonu najveće priznanje koje je muzej u Lipi ikad dobio.
– Dobar scenarij ne znači puno ako ga režiser ne zna vizualizirati, odnosno pretvoriti u film. Tako je bilo i u našem slučaju – dizajner Gamulin i arhitekt Sevšek odlično su vizualizirali naše ideje. Nagrada je značajna ako se sjetimo da je muzej u Lipi nastao praktički od nule. U tom procesu osmišljavanja i realizacije muzeja u Lipi moralo se povezati nekoliko zahtjevnih elemenata. Prije svega, jasno, muzej je posvećen jednom doista tragičnom povijesnom događaju s konca Drugog svjetskog rata. Toj bolnoj temi trebalo je pristupiti suptilno, što nije bilo ni malo lako ako znamo da nema puno materijalnih ostataka koji govore o stradanju. Dakle, trebalo je osmisliti doživljajni efekt koji će posjetitelje Centra upoznati s tom tragedijom sljedeći povijesnu naraciju. Upravo u tome je dizajner u potpunosti uspio, što je prepoznato i na Zagrebačkom salonu, ocijenila je Tea Perinčić koja podsjeća da su dizajner Gamulin i arhitekt Sevšek izabrani kao suradnici putem pozivnog natječaja kojeg je organiziralo i sprovelo Hrvatskog dizajnerskog društva.
Tragedija mjesta
– Osim toga, muzej je morao poslati antiratnu poruku. Drugim riječima, prilikom osmišljavanja Memorijalnog centra arhitekt i dizajner morali su voditi računa o nizu vrlo zahtjevnih parametara. No, priča o Lipi toliko je tragična da naprosto nikome ne dopušta površna rješenja. Svi koji su bili uključeni u nastajanje ovog muzeja doista su bili duboko dirnuti tragedijom mjesta, upotpunosti su se posvetili proučavanja svega onoga što se događalo koncem rata i na osnovu svoje informiranosti ponudili su vrhunska rješenja.
Razvojna poluga
Dakle, Lipa budi duboke i iskrene emocije, poručuje kustosica Vana Gović koja pritom ističe veliku važnost lokalne zajednice koja je zapravo najzaslužnija što je Lipa dobila svoj Memorijalni centar.