Još jedna čudna epizoda

Što se događa u Haludovu? “Dvadesetak Rusa nešto radi iza zaključanih vrata, ne znamo ni tko su”

Mladen Trinajstić

Foto M. Trinajstić

Foto M. Trinajstić

Čak dvadesetak Rusa puna dva tjedna iza zaključanih vrata nešto radi i izvode neke zahvate u unutrašnjosti Maestrala kojeg, izgleda, pripremaju za sezonu. Ne znamo tko su, ni što su, niti što im je cilj - kaže jedna od djelatnica Haludova otkrivši i da njihove nove »kolege« noće u tom odavna zatvorenom i nekategoriziranom hotelu

MALINSKA – Ako naša zemlja, kojim slučajem, i nije »banana država« onda se barem u nekim slučajevima svojski trudi takvom prikazati. Ta konstatacija posebice vrijedi za sve što se već predugo događa u i oko tvrtke Haludovo iz Malinske u kojoj smo, po tko zna koji put, imali priliku posvjedočiti još jednoj začudnoj epizodi serijala priče o propadanju i uništavanju te nekad velike i važne turističke kompanije. Na poziv posljednjih petnaestak radnika te tvrtke, u zatvorenom baru također zatvorenog hotela Maestral slušali smo vapaj od svega što im se događa već preumornih otočana koji su nam, bespomoćno čekajući na reakciju bilo kojeg tijela pravne države, predstavili trenutnu situaciju u Haludovu.– Pred dva tjedna ovdje se pojavilo dvadesetak ljudi, prema svemu sudeći Rusa koji su nam se predstavili našim novim »gazdama« odnosno zakupcima svih naših objekata, prepričali su nam recentna događanja okupljeni radnici.


– Predstavnici neke tvrtke kojoj ne znamo ni ime, ni djelatnost a kojoj je, navodno, vlasnik Haludova Ara Abramyan prepustio vođenje ono malo preostalih objekata u ovom kompleksu rekli su nam da, osim što preuzimaju vođenje objekata, očekuju od nas da radimo za njih i tako zaradimo plaću. Obzirom da smo posljednju plaću, i to minimalac, primili za siječanj te da nam od tada pa do današnjeg dana naš poslodavac, ne samo da ne isplaćuje plaće već nam i propušta uručiti potpisane platne liste, odbili smo izvršavati naloge tih nama zapravo potopuno nepoznatih ljudi, navodnih »šefova« za koje jedino sa sigurnošću znamo da nisu zaposlenici tvrtke u kojoj mi radimo, ispričali su nam naši sugovornici.


Inspekcija bila i otišla


– Čak dvadesetak Rusa u ovom trenutku, zapravo već puna dva tjedna, u našim objektima iza zaključanih vrata nešto radi pa tako izvode i neke zahvate u unutrašnjosti Maestrala kojeg, izgleda, pripremaju za sezonu. Ne znamo tko su, ni što su, niti što im je cilj – nastavlja jedna od djelatnica Haludova otkrivši nam i da njihove nove »kolege« noće u tom odavna zatvorenom i nekategoriziranom hotelu, dok ih je dio smješten u također zatvorenom Ribarskom selu.





Predstavnici neke tvrtke kojoj ne znamo ni ime, ni djelatnost a kojoj je, navodno, vlasnik Haludova Ara Abramyan prepustio vođenje ono malo preostalih objekata u ovom kompleksu rekli su nam da, osim što preuzimaju vođenje objekata, očekuju od nas da radimo za njih i tako zaradimo plaću, ispričali su nam radnici Haludova.



Radnici kojima je, čini se, od svega a najviše od egzistencijalnih nedaća, sad prekipjelo uvjereni su da nitko od ljudi koji su i tijekom našeg razgovora, sudeći po zvukovima koji su do nas dopirali, izvodili neke građevinske ili instalaterske radove u zakračunatoj unutrašnjosti tog objekta, nema radnu dozvolu.– Za prepotstaviti je i da, obzirom na njihov boravak u zatvorenim i sad već neko vrijeme nekategoriziranim objektima, nitko od njih ovdje nije prijavljen niti kao turist jer se nitko niti ne može prijaviti u zatvorenim objektima, kažu radnici, nepominjući da je slijedom anonimne prijave upravnu zgradu Haludova pred samo koji dan posjetila neka inspekcija, pretpostavljaju ona povezana s radom.– Nakon odlaska inspektora ništa se promijenilo nije. Nas svi redom ignoriraju, posebice nakon što smo se odlučili oglušiti na »motivacijski govor« s kojim je, odmah po svom pojavljivanju u našim objektima, nastupio jedan od predstavnika fantomske kompanije koja je zaposjela objekte Haludova i koji nas je pokušao pridobiti pozvavši nas da »pokažemo srce za tvrtku te pomognomo otvoriti objekte i namaknuti prihod iz kojeg će nam potom biti isplaćene plaće« – nastavljaju dvije zaposlenice s kojima smo razgovarali ali i kojima smo se, baš kao i ostatku ljudi, zbog problema koje bi, kažu, mogli imati, obvezali ne spominjati imena.

Apsurdna situacija


Radnici Haludova, posredstvom svoje sindikalne organizacije pokušali su doznati što se događa, tko su ljudi koji su zaposjeli njihove objekte te kada će im i kako biti isplaćene plaće. Hladno, kao i mnogo puta do tada, od prenositelja stavova Uprave čiji niti jedan član niti predstavnik ne boravi u našoj zemlji poručeno im je da se strpe, te da bi im plaće mogle biti isplaćene u ponedjeljak.– Situacija u kojoj smo se našli je apsurdna. Obzirom da smo ostali bez ljudi, ovdje nam više nema tko ni isprintati platne liste a kad do njih kojim slučajem i uspijemo doći, kao što smo uspjeli pred koji mjesec, taj nam dokument nema tko potpisati jer ovdje, proizlazi, više nitko nije odgovorna osoba. Tako ne možemo dobiti niti ispravu kojom bismo svoja potraživanja mogli pokušati namaknuti ovrhom, kazuje nam jedan od naših sugovornika ističući da je svjestan da takvim postupanjem njegov poslodavac čini kazneno djelo.


Da se za razliku od potrebe potpisivanja platnih listića u Haludovu ponekad ipak nađe odgovornu osobu radnici te tvrtke osjetili su pred koji dan kad je, nakon višemjesečnog »rada u škurom«, u hotelu Maestral zasjala električna rasvjeta.– Mjesecima smo zbog neplaćenih računa bili isključeni a sad, nakon što se pojavila ova misteriozna ekipa novih zakupaca, netko je od ovlaštenih negdje ipak uspio potpisati nalog za plaćanje te podmiriti dug koji je omogućio vraćanje napajanja naših objekata električnom energijeom – ispričao nam je jedan od radnika ocjenivši da je i to dokaz bahatosti i bezobrazluka njihovih poslodavaca koji za sve, osim za zaposlenike, ipak nađu novca.


– Bili smo strpljivi, puni razumijevanja i opet, po tko zna koji put, čekamo neki famozni ponedjeljak, nastavlja naš sugovornik napominjući da su, posebice nakon ovih posljednjih zbivanja, svi radnici sad spremni ići do kraja te se za svoja prava boriti sudskim putem.– Nadežda Tonić koja je lani, tijekom Abaramyanova javnog predstavljanja njegovih planova s Haludovom, održanim u školskoj dvorani u Malinskoj, figurirala kao njegova opunomoćenica u predstavljanju Haludova, unatoč tom što i dalje radnicima povremeno prenosi naloge čelnika Nadzornog i Upravnog odbora odnosno Are Abramyana i njegova brata Armena, tvrdi da sad više nema veze s ovom tvrtkom te da je ona samo njihova prevoditeljica, kažu radnici ilustrirajući nam igru skrivača odnosno gluhog telefona kakavom ih vlasnici te tvrtke zavlače, izbjegavajući pri tom ispunjavati čak i one najosnovnije zakonske obveze.

Neće razgovarati


Kako bilo, iako se jasno moglo jasno čuti da se iza zatvorenih vrata smještajnog djela hotela Maestral nešto radi, do ondje angažiranih Rusa nismo uspjeli stići. Zaputili smo se stoga put upravne zgrade te nekad turističke kompanije gdje smo u ulaznom holu zatekli četiri mlađe osobe koje su govorile ruskim jezikom i koje su sjedile za laptopima postavljenim za posred tog prostora improviziranim radnim stolovima. Naš poziv na razgovor s ciljem predstvljanja njihovih aktivnosti ali i planova s objektima koje su navodno preuzeli spomenuti su hladno »otkantali« odbivši nas pri tom uputiti i na neku njima nadređenu osobu iz njihove tvrtke a koja bi nam mogla predstaviti što se događa. I na kraju, telefonskim smo putem u kontakt stupili i s donedavnom predstavnicom armenskog vlasnika Haludova, već spomenutom Nadeždom Tonić koja nam je rekla isto što su nam prethodno rekli i radnici. A to je »da ona s Haludovom više nema veze te da je njena jedina dodirna točka s tom tvrtkom i njenim vlasnicima to što je ovi povremeno, kao ovlaštenog sudskog tumača i prevoditelja, angažiraju na prevođenju nekih dokumenata«. Dodala je i da koliko zna, nitko od odgovornih iz upravnih struktura te kompanije trenutno nije u Hrvatskoj. Preporučila nam je da od zaposlenika Haludova pokušamo dobiti njihove e-mali adrese te im se obratimo elektroničkom poštom.U nastojanju provjere navoda koje smo čuli u Haludovu ali i dolaska do saznanja imaju li inpekcijska tijela spoznaja o onom što se u Malinskoj događa te postupaju li po tom pitanju, u rasponu od 3,5 sata, na telefonski broj središnjice Državnog inspektorata objavljen na njihovoj službenoj internetskoj stranici, uputili više poziva. Niti jedan, nažalost, u službi nedavno oformljenoj s ambicioznim ciljem podizanja učinkovitosti državnih inspekcijskih tijela nije rezultirao podizanjem slušalice s druge strane!